Ina je od 1998. u sirijska naftna i plinska polja uložila više od milijardu dolara, godišnje su ostvarivala gotovo 800 milijuna dolara prihoda, a vrijednost im se procjenjuje na 23 milijarde dolara, piše Novi list. Nakon što je donesena odluka o povlačenju iz Sirije, Davor Štern kaže da su nam upravljanje nad nalazištima uz podjelu dobiti nudili Kinezi i Rusi, no Vlada je 23. veljače 2012. pod pritiskom međunarodne politike odlučila povući Inine radnike i inženjere i obustavila sve poslovne aktivnosti u Siriji.

Večernji list 2014. pisao je 2014. kako je u američkom napadu raketirano naftno polje pod kontrolom islamista, a u koje je stotine milijuna eura uložila Ina. 

"SAD sanas su bombardirale naftna postrojenja pod kontrolom džihadista. Treće noći zračnih napada ciljano je 12 rafinerija u Siriji koje islamistima donose dva milijuna dolara dnevno. Napadnuta su i postrojenja na naftnim poljima, između ostalog i na polju koje je donedavno iskorištavala Ina. (...) Islamisti kontroliraju šest od postojećih deset sirijskih naftnih polja te četiri manja naftna polja u Iraku", pisao je 2014. Večernjak. 

U vrijeme otkrića nalazišta u Siriji predsjednik Nadzornog odbora Ine bio je Davor Štern, koji se protivio naglom povlačenju iz Sirije, a kaže da se Ina morala povući iz te zemlje pozivajući se na višu silu, odnosno zbog političke odluke.

Davor Štern u razgovoru za Novi list podsjeća da nije razjašnjeno vlasništvo nad tim poljima jer ta polja nisu u vlasništvu hrvatske države nego Ine. Osim toga, vrijednost im nije procijenjena kada se Ina prodavala MOL-u, iako su nalazišta bila navedena u Ininoj bilanci, zbog čega poziva Državno odvjetništvo da utvrdi vlasništvo nad poljima u Siriji.

Ima li nade za povrat Ininih naftnih polja?

- Danas bi bilo dobro da hrvatska diplomacija upozori Izrael da poštedi Inina naftna polja u Siriji ukoliko su označena kao primarni vojni ciljevi jer se radi o nalazištima u koje je hrvatska naftna kompanija uložila velik novac i koje namjerava ponovo eksploatirati, rekao je Štern aludirajući na dobre hrvatsko-izraelske odnose.

Na tim poljima su 90-ih bezuspješno istraživali MOL i američke naftne kompanije tražeći naftu, ali su je zato našli Inini stručnjaci 1998. godine, piše Novi list.

U Ini kažu da nemaju saznanja u kakvom su stanju naftna i plinska polja kojima ne upravljaju već 13 godina, no navode da je "izjavno dostupnih podataka evidentno da su bušotine i proizvodna postrojenja bila oštećena tijekom ratnih djelovanja. Također, sirijska nacionalna kompanija je tijekom vremena djelomično crpila rezerve", podsjećaju u hrvatskoj naftnoj kompaniji. Inina postrojenja je najprije zauzela sirijska vojska, a 2016. pobunjenici Islamske države.

Prvo naftno-plinsko-kondenzatno polje Jazal otkriveno je 2006., a proizvodnja na njemu započela je godinu kasnije, dok je 2008. otkriveno i polje Mazrur sličnih karakteristika. Ina je na sirijskim poljima crpila oko 350 tisuća barela nafte dnevno, a 2009. godine započela je i proizvodnja plina, pisao je Tportal. 

Ukupna površina Ininih polja u Siriji proteže se na oko 4500 četvornih kilometara u pustinji u središnjem dijelu Sirije, oko 250 kilometara od Damaska. Blok Hajan, kojim je upravljala Ina, ima šest naftnih i plinskih polja. Izgrađena je kompletna infrastruktura - cjevovodi, naftno-plinske stanice i sve potrebno za proizvodnju - a u probni rad puštena je i centralna plinska stanica Jihar s tvornicom ukapljenog naftnog plina, navodi Tportal.