Prema najnovijim podacima UNHCR-a u Sudanu se trenutno nalazi 125.000 izbjeglica iz Eritreje. Sudanom trenutno vlada Omar al-Bašir, čovjek koji je na vlast došao državnim udarom 1989. i kojega već godinama Međunarodni sud za ratne zločine pokušava uhititi zbog genocida i zločina u Darfuru 2003. Sudan uz to nije ni nešto posebno bogata zemlja, a i izbjeglice tamo često zlostavljaju, izrabljuju i siluju.

Ako je netko pobjegao u takav Sudan, može se samo zamisliti kakav ga je užas na to natjerao. Eritreja je jedna od najsiromašnijih država svijeta, jedna je od medijski najneslobodnijih. Uopće, režim predsjednika Isaiasa Afwerkija u zatvorima drži oko 10.000 političkih zatvorenika. Siromaštvo je toliko da je, primjerice, nacionalna nogometna selekcija morala otkazati kvalifikacije za svjetsko prvenstvo jer je 10 reprezentativaca prebjeglo u Bocvanu.

To je već četvrti put da se takvo što događa. U Etiopiji je utočište potražilo 130.000 ljudi, a Eritrejci su i treća najveća nacionalna skupina koja je prošle godine preko Mediterana dosegnula EU, njih 40.000. Koliko ih je pomrlo, poginulo ili pobijeno pri prelasku Sahare, ne zna nitko. Stoga je ironično da je EU u prosincu isplatila 200 milijuna eura eritrejskim vlastima kako bi poboljšala tamošnje uvjete života i obrazovanja.

EU polazi od stava da su izbjeglice iz Eritreje u stvari ekonomski migranti. UN-ov izvještaj o stanju u Eritreji, međutim, govori o obaveznom i neograničenom vojnom roku, prisilnom radu, mučenjima i sličnim užasima, a UN je toj zemlji uveo i embargo na uvoz oružja zbog navodnih veza s islamističkim pokretom al-Shabaab, al-Kaidinoj filijali u Somaliji.

Kritičari zato EU optužuju da bi 200 milijuna eura lako moglo završiti kao puki basnoslovni mito režimu kojim se kod njega želi osigurati da će se potruditi zadržati Eritrejce unutar granica kako ne bi bježali u EU, te kako bi EU zadržala pravo na svoje energetske projekte u toj zemlji, nalazišta plina i nafte uz obale Crvenog mora.