Ono što je 2013. počelo kao okupljanje šačice nametljivih vjernika ispred KB Sestara Milosrdnica, u tri godine pretvorilo se u aktivno i agresivno uhođenje i organiziranje sačekuša žena koje su naručene na pobačaj u bolnicama. Progon žena na ovakav način pritom ne bi bio moguć bez teških kršenja zakona o pravu građana na zaštitu osobnosti i medicinsku skrb, jer hrvatskoj podružnici američke organizacije "40 dana za život" očito se iz hrvatskih bolnica organizirano dojavljuje kad koja pacijentica, imenom i prezimenom, ima zakazan termin.

Ako koga i čudi ne zaziranje organizacije od takvih metoda, stvar postaje jasnija kad se provjeri odakle organizacija uopće potječe. Hrvatska priča s "40 dana za život" počinje 2013. godine, kako je nema tome dugo objasnio njen čelnik Ante Čaljkušić na tribini u organizaciji Obiteljske stranke.

Riječ je, inače, o minornoj radikalnoj stranci koju je svojedobno osnovao Ivica Relković kao neuspio politički projekt prije nego što je prionuo svom novom, neusporedivo uspješnijem projektu koji je danas na pragu još jedne vladine koalicije s HDZ-om.

Preciznije, riječ je o MOST-u. O priči o Relkoviću, Boži Petrovu i Mostu Express je već pisao i koliko god se pojava "40 dana za život" ideološki savršeno uklapa u Relkovićeve fundamentalističke vjerske nazore, "40 dana za život" nije niti izvorno hrvatska priča, čak nije niti katolička, a u pojedinim svojim elementima upitno je i koliko je teološki kršćanska.

Priča počinje 2004. u pomalo zabačenim predgrađima dva gradića u Teksasu Bryan (nema nikakve veze sa "Životom Bryanovim" Montyja Pythona) i College Station, gdje je izvjesni David Bereit, do tada apsolutno anonimni radikalizirani vjernik, očito neke od protestantskih crkava, mada se javno o tome precizno ne izjašnjava, pokrenuo upravo ovo čemu svjedočimo danas po Hrvatskoj.

Kako u SAD-u zafrkavanje sa zakonima, poput otkucavanja osobnih podataka iz bolnica o ženama koje žele ići na pobačaj, nikome ne pada na kraj pameti, jer bi riskirao vrlo ozbiljne sudske progone i kazne zatvora, organizacija u SAD-u nekoliko godina nije imala posebnih uspjeha. U SAD-u, također, nijednom liječniku ne bi palo na pamet odbiti raditi ono što je u sklopu njegovog ugovora o radu po kojem je dobio radno mjesto.

Unatoč tome, Bereit je, kad je prošle godine gostovao u Zagrebu, ustvrdio da je već u prvoj klinici pred kojom su prosvjedovali, jer to i jest prosvjed s političkim porukama i progon mete koju predstavljaju žene koje idu u kliniku i liječnici, a svakako ne obična molitva kakvu se može očekivati u primjerenijim uvjetima, ustvrdio da je u toj klinici broj pobačaja pao za 28 posto. O kojoj je klinici riječ i uopće o kojem gradu, Bereit nije precizirao, pa o tome ne govori ni hrvatsko vodstvo "40 dana za život".

Bereit je u SAD-u pripadnik i šireg vjerskog pokreta s ekstremno konzervativnim programom – STOPP – odnosno Stop planiranom roditeljstvu. STOPP se bori, osim za zakonsku zabranu pobačaja, i za zabranu kontraceptivnih sredstava, za što vladu SAD-a optužuje da "promovira seksualnu promiskuitetnost u društvu". U suštini svega je, dakle, politički napad na slobodno odlučivanje o vlastitom seksualnom životu.

Riječ je o takvim skupinama koje u SAD-u političare koji štite građanska prava po tom pitanju nazivaju i "katoličkim Judama", dok je Barack Obama za svoju zdravstvenu politiku čašćen i epitetima poput "agresivan, te izazivač kaosa i apokalipse". Bereitove ocjene o tome da je "pobačaj danas apsolutno najgori zločin u svijetu", povremeno koristi i Ante Čaljkušić, što je u dobu genocida od Srebrenice do ISIL-a po Bliskom istoku, klimatskih promjena, gladi, epidemija i koječega drugog krajnje hrabra izjava.

O kakvom je načinu razmišljanja riječ, najbolje oslikava slučaj iz 2011. kada je Bereit u Ottawi u Kanadi na jednom skupu istomišljenika ispričao kako je organizacija uspjela otkupiti zgradu u kojoj je bila izvjesna ginekološka klinika, "negdje u zapadnom Michiganu". Tvrdio je da su, ušavši u ispražnjenu zgradu, naišli na svjedočanstva da je u zgradi, dok je tu još bila klinika, u predvorju stajao kip demona, kao i to da su, prolazeći kroz zgradu i moleći se, oko njih svom silinom mlatila vrata, očito aludirajući da je bila riječ o prisutnosti zlih natprirodnih sila.

Taj isti Bereit, tijekom posjeta Hrvatskoj, takvu retoriku nije koristio, očito svjestan da je riječ o drugačijem društvu koje bi takve tvrdnje javno izrečene, doživjelo vrlo podozrivo. Ipak, njegov vjerski ideološki val, a mediji u SAD-u tvrde da on sebe doživljava kao modernog križara, u Hrvatskoj su pale na plodno tlo.

Prilagođeno ovdašnjim desničarskim uvjetima, naravno, što se iščitava iz već spomenute tribine u Obiteljskoj stranci, na kojoj je jedan od glavnih govornika bio i Čaljkušić. Tamo je objašnjeno da su demografska kretanja u Europi problematična, unatoč tome što natalitet zapravo raste. "Podaci pokazuju da 90% toga porasta može zahvaliti useljenicima a svega 10% autohtonom stanovništvu", mrtvo hladno je tada odverglala izvjesna dr. Lola Verade.

Pravi problem je, dakle, to što se ne razmnožavaju bijeli Europljani, a to onda više nema veze apsolutno s ničim kršćanskim, nego isključivo s čistim rasizmom.