George H.W. Bush, 41. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država koji je okončao hladni rat i oslobodio Kuvajt od Sadama Huseina, umro je u petak u dobi od 94 godine, samo nekoliko mjeseci nakon supruge Barbare, žene koju je volio cijeloga života.

Senatorov sin, zastupnik u Kongresu, diplomat, šef CIA-e, zamjenik predsjednika, predsjednik (1989.-1993.), otac dvojice guvernera od kojih je stariji, George W. Bush proveo 8 godina u Bijeloj kući, George Bush stariji je utjelovljavao plemstvo Istočne američke obale, bez obzira na teksaške korijene, opisuje ga Hina.

Bush stariji potpisao je 7. travnja 1992. u Bijeloj kući dugoočekivani dokument o priznanju Republike Hrvatske. Istodobno su priznate i Republika Slovenija i Bosna i Hercegovina.

Istoga dana predsjednik Bush poslao je pisma predsjednicima Franji Tuđmanu, Aliji Izetbegoviću i Milanu Kučanu. U njima ih obavještava o svojoj odluci te naglašava da će odmah početi konzultacije s američkom državnom administracijom radi uspostave potpunih diplomatskih odnosa. SAD je priznao republičke granice triju novih država kakve su bile prije početka krize i ratnih sukoba kao legitimne međunarodne granice, podsjeća Hina.

OTKRIĆE Dokument koji je 1971. najavio srpsku agresiju na Hrvatsku

Ovdje je važno napomenuti da je mjesecima odugovlačio s priznavanjem novonastalih republika što nije promaklo tadašnjim američkim medijima koji su napominjali da je Bush, za razliku od republika nastalih raspadom Sovjetskog saveza, raspad Jugoslavije gledao kao nešto u što se ne treba previše miješati. Uostalom, ostat će zapamćeno da je tadašnjem jugoslavenskom premijeru Anti Markoviću slao pismo gdje decidirano govori da se Sjedinjene Države zalažu za jedinstvenu Jugoslaviju. "Svima treba biti potpuno jasno da Sjedinjene Američke Države neće podržavati neku nacionalnu grupu, a na štetu neke druge, u Jugoslaviji. Istovremeno, želimo vidjeti rješenje međunacionalnih probleme u okvirima jedinstvene demokratske Jugoslavije. Shodno tomu, nećemo nagraditi ili ohrabrivati one koji žele rasturiti državu", stoji u tome pismu iz ožujka 1991. godine. Pismo se spominje u govoru u američkom parlamentu upravo povodom rasprave o američkim stavovima prema raspadu Jugoslavije.

Njegov ministar vanjskih poslova James Baker posjetio je Beograd sredinom 1991. godine, nedugo prije slovenskog referenduma o nezavisnosti, i razgovarao je s čak 11 lidera s područja tadašnje Jugoslavije. Kako piše Norbert Both u svojoj knjizi o nizozemskom odgovoru na raspad bivše države: "Pokušao je uvjeriti Slovence da ne ulaze u jednostrano proglašenje nezavisnosti zato što SAD ni bilo koja druga država neće priznati jednostrano odcjepljenje."

Neočekivano Hillary napala EU: Desnica buja jer puštate previše migranata

New York Times u tekstu iz ožujka 1992. godine, nekih mjesec dana prije nego što je Bush i službeno priznao Hrvatsku, Sloveniju te Bosnu i Hercegovinu, opisuje kako je Baker bio možda i najveći protivnik raspada Jugoslavije. "Smatramo da nije dovoljno da države jednostavno proglase nezavisnost i silom zauzmu granične i carinske punktove kako bi time implementirali svoju nezavisnost i započeli građanski rat", kazao je Baker u jednom svjedočenju pred američkim parlamentom.

Zanimljivo je i pregledavati izjavu gdje Bush priznaje nezavisnost novih republika, ali istovremeno napominje da granice republika prije krize su jedine legitimne međunarodne granice novih država.

Tog travnja 1992. godine je Busheva Bijela kuća morala objašnjavati zašto su čekali skoro godinu dana s priznanjem republika, ali i zašto su na sve načine diplomatskim putem pokušavali zaustaviti Njemačku u nagovaranju Europske zajednice da prizna nove države. "Da smo krenuli sa selektivnim priznavanjem Hrvatske i Slovenije ne bismo ispunili zadani cilj obuzdavanja i završetka sukoba", rekao je neimenovani izvor iz Bijele kuće za New York Times na početku travnja 1992. godine.

Uskoro je Bush izgubio izbore, u Bijelu kuću je zasjeo Bill Clinton i američka politika se promijenila.