U zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori od 18. siječnja moći ćete pogledati izložbu posvećenu velikom slikaru Vlahi Bukovcu (1855. – 1922.). Svojevrsni je to izložbeni triptih koji će ove godine biti posvećen njegovoj fazi umjetničkog rada u Parizu, a sljedeće dvije izložbe tijekom sljedeće dvije godine tematizirat će Bukovčev rad u Zagrebu i kasnije Pragu.

Autorice izložbene koncepcije su Petra Vugrinec, viša kustosica iz Galerije Klovićevi dvori i Lucija Vuković, kustosica iz Kuće Bukovac u Cavtatu, rodnom gradu slikara.

Izložba uključuje i neka djela koja nikada nisu izložena javnosti ili kontekstualizirana, a posebno treba spomenuti da su dva djela došla iz Walker Art galerije u Liverpoolu, iz Mercer galerije u Harrogateu na posudbi je portret Samsona Foxa, iz Pariza portret majke braće Vicars, Bukovčevih predstavnika u Engleskoj i velika slika “Isus prijatelj malenih” iz Muzeja franjevačkog samostana u Tomislavgradu.

"Nakon posljednjeg velikog izdanja monografije Vlahe Bukovca naše povjesničarke Vere Kružić-Uchytil on postaje međunarodna tema kojom se bave stručnjaci iz Europe, a ovo je projekt koji će sublimirati sva najnovija istraživanja vezana uz Bukovca", kaže Petra Vugrinec i navodi sve suradnike na ovoj izložbi.

Među njima je Rachel Rossner, američka povjesničarka umjetnosti koja je na Bukovčevim radovima izloženim na Pariškom salonu 1888. i portretiranju vladarske dinastije u Crnoj Gori doktorirala u Chicagu. Slikama nastalima u Engleskoj bavi se povjesničar umjetnosti Alex Kidson, tu je i Jadranka Beresford-Peirse, osnivačica internacionalne Zaklade hrvatskih spomenika te akademik Radoslav Tomić iz Splita, te Igor Borozan iz Beograda koji obrađuje Bukovčevo portretiranje dinastije Obrenović.

"Jasno je da je veliki interes za ovu izložbu došao i izvana, i nemoguće je napraviti ovakvu selekciju a da se ne posudi iz fundusa muzeja i galerija izvan granica. To nam isto nešto govori o Bukovčevom stvaralaštvu", kaže Lucija Vuković koja se bavi pejzažima Vlahe Bukovca kroz koje ga možemo gledati kao impresionista ili post-impresionista.

Bukovac je umjetnik na čije je stvaralaštvo utjecao i njegov jedinstven životni put. Rođen je u Cavtatu, u talijansko-hrvatskoj obitelji. Njegov djed Giuseppe Fagioni bio je talijanski mornar koji se u Cavtat sklonio od oluje, a onda je tamo odlučio i kupiti kuću. Njegov sin Agostino nadogradio je obiteljsku kuću i tamo živio sa suprugom Marijom Perić i djecom Jozom, Vlahom, Anom i Gjorgjom.

S nepunih 12 godina Vlaho sa stricem odlazi u New York, gdje provodi četiri godine, a od toga dio vremena i u popravnom domu nakon smrti strica. Vraća se u domovinu i ubrzo počinje raditi kao mornar na ruti Carigrad – Liverpool – Odesa, a nastaju i njegovi prvi radovi koje slika na zidove rodne kuće.

S bratom Jozom 1873. godine odlazi u Peru, gdje oslikava željezničke vagone, a onda u potrazi za boljim životom kreće prema San Franciscu gdje dobiva prve profesionalne satove iz slikanja. Pozitivne kritike daju mu polet u odluci da studira slikarstvo. Dubrovački pjesnik Medo Pucić potiče ga da prezime Fagioni pohrvati u Bukovac  (faggio tal. - bukva ).

Pucić ga u Parizu dovodi i pred profesora i autora Alexandrea Cabanela čija je klasa popunjena ali koji pristaje na to da mu Bukovac donese neke radove. Slikar pred Cabanela donosi studiju “Ruka”, koja će biti izložena i u Klovićevima, kao i sliku modelke Marije koju je svojedobno slikao i njegov budući mentor. Cabanel koristi svoje diskrecijsko pravo da u klasu primi nekoga izvan klasičnog prijemnog ispita, i Bukovac postaje njegov student na École des Beaux Arts.

"Uz njegov rad i životu Parizu, Zagrebu i Pragu ne treba zaboraviti godinu dana provedenih u Beču, te stalne povratke u domovinu, posebno u Dalmaciju, kao i to da je često putovao. Njegovo djelo koje se danas čuva u Tomislavgradu je na Pariškom Salonu 1888. dobilo nagradu.

Iako su nama iz toga razdoblja rada poznatiji subverzivni autori poput Moneta i Maneta, Bukovac je u Salonu izlagao s velikanima poput Cabanela, Jean-Léon Gérômea, Lawrence Alma-Tadema, kao i mnogim odličnim autorima iz Austrougarske. U Pragu je kao profesor proveo zadnja dva desetljeća života, i iako je manje izlagao i više se posvetio pedagogiji jako je utjecao i na ondašnju likovnu scenu", kažu Vugrinec  i Vuković te napominju kako je Bukovac također voli orijentalizam u svojim radovima.

To je tada bilo jako popularno, a on se i profilirao kao autor iz egzotičnih zemalja.

"Kostimografija je Bukovcu važnija od sakralne teme. Ako gledate njegovo djelo „Isus prijatelj malenih“ onda zasigurno primjećujete nevjerojatnu ljepotu žena, kao i to da Isus djeluje svjetovno lijepo. Sakralna biblijska tema je izlika, njega zanima raskoš tkanina", objašnjava Vugrinec i ističe kako je Bukovac uspješno prilagođavao svoja djela viktorijanskom ukusu, a Britanci nisu, poput ostatka Europe, odbacili svoje viktorijanske umjetnike, tako da je na otoku jako voljen.

"Tehnički vješt i sadržajno dostupan u Engleskoj je imao i posrednike, braću Vicars koji su ga i fantastično reklamirali. Njegovu sliku „Isus prijatelj malenih“ otkupio je Samson Fox, čiji portret će se također naći na izložbi. Sliku je kupio za katoličku crkvu u Harrogateu u spomen na pokojnu suprugu. Pronađena je u vrlo lošem stanju 1974. kada je i dopremljena u bivšu Jugoslaviju, a tu ju je 1985. otkupio tamošnji gvardijan franjevačkog samostana u Tomislavgradu Ante Perković, i od tada se za nju tamo odlično brinu", kaže nam Lucija Vuković koja se slaže s kolegicom da se Bukovčeva važnost ne može prenaglasiti.

Desetak njegovih djela izloženo je u bečkom Belvedereu, a i tamo se slažu kako su ona u samom vrhu europske produkcije ere Fin de siècle. Kod nas, kažu, nije zanemaren nego smo mi malena zemlja, a da je Bukovac bio Francuz ili Belgijanac – bio bi još poznatiji – na nama je sada da ga promoviramo.

"On je naš prvi školovani umjetnik koji je vrativši se u domovinu stvorio temelje modernog umjetničkog života. Privučeni njegovim talentom i karizmom mladi umjetnici okupljaju se oko Bukovca, a on osniva Staleško udruženje hrvatskih umjetnika (Hrvatsko društvo umjetnika) čiji je prvi predsjednik, osigurava infrastrukturu za rad i budi likovni život u nas. Pomoglo mu je i njegovo odlično poznavanje jezika, kao i silni kontakti koje je vani stekao, no najviše njegov rad i talent. Vlaho Bukovac je naše veliko ime, a možda i najveće", kaže Vugrinec o autoru koji se u većini literature s pravom navodi kao ‘rodonačelnik modernog slikarstva u Hrvatskoj'.