Od osnutka Izrael se nalazi u katastrofalnoj geostrateškoj poziciji, okružen s neprijateljski nastrojenim arapskim državama. Od nastanka države i Arapsko-izraelskog rata 1948. Izraelska vojska, ali i društvo u cjelini vode se pomalo armagedonskom doktrinom: “Izrael si ne može priuštiti izgubiti niti jedan rat”.

FELJTON Shimon Peres i kako je nastao izraelski nuklearni program

Ova doktrina je eklatantan dokaz da Tel Aviv neće birati sredstva kad se nađe u životnoj ugrozi. Otac domovine i prvi premijer David Ben-Gurion bio je opsjednut nabavkom nuklearnog oružja, koje svaku državu koja ga posjeduje automatski stvara nedodirljivom.
Prvi konkretni koraci u kompleksnom i turbulentnom razvoju izraelskog nuklearnog oružja dogodili su se 1949.

Izrael je htio izgraditi vlastiti stručan kadar, što će mu kasnije omogućiti veliku autonomiju u izradi vlastitog nuklearnog naoružanja. Ben-Gurion je u lipnju 1952. postavio “oca izraelskog nuklearnog programa” Ernsta Davida Bergmanna kao prvog predsjednika Izraelske komisije za atomsku energetiku (IAEC). Bergmann je bio veliki zagovaratelj suradnje s Francuskom. S druge strane, SAD u to vrijeme nije htio širenje broja država koje raspolažu nuklearnim oružjem. Nakon što je američki predsjednik Dwight Eisenhower 1953. predstavio inicijativu “Atomi za mir”, Izrael je 12. srpnja 1955. s Turskom potpisao sporazum o mirnoj nuklearnoj suradnji sa SAD-om.

Rat protiv susjeda Izrael: Mogli smo baciti nuklearnu bombu

Tri godine kasnije počela je gradnja istraživačkog reaktora Soreq u suradnji sa SAD-om. Ono što vlasti u Washingtonu nisu znale bila je činjenica da reaktor Soreq, koji je bio namijenjen za civilnu uporabu nuklearne energije, nije bila jedina nuklearna elektrana koju je Izrael gradio. U isto vrijeme Izraelci su s Francuzima gradili puno veću i napredniju nuklearnu elektranu Dimona, koja će ubrzo postati fokalna točka izraelskog nuklearnog programa i kamen spoticanja u izraelsko-američkim odnosima.

- Posljednje informacije potvrđuju da Francuska pomaže Izraelu u izgradnji velikog reaktora (Dimona) u blizini Beer Ševe koji uključuje postrojenje za odvajanje plutonija (nezaobilazan proces prilikom stvaranja atomske bombe). Francuska opskrbljuje Izrael s materijalima i opremom te obučava izraelske znanstvenike. S obzirom na to da tamo ne postoje velika prirodna nalazišta uranija, vjerujemo da Francuska opskrbljuje Izrael s kemijskim elementom - stoji u dokumentu.

Odbor je procijenio da je snaga reaktora oko 200 MW i da je izgradnja počela 1959. U dokumentu se navodi da će Dimona biti operativna od sredine 1962., kad će proizvoditi oko 30 kilograma plutonija za nuklearno oružje.

IRANCE Velika urota: Izraelci su ubijali nuklearne znanstvenike

Zbog američkog inzistiranja na neširenju nuklearnog naoružanja, Izrael se našao pod velikim pritiskom tijekom Kennedyjeve administracije. Tel Aviv je na kraju popustio i dozvolio inspekcije 1961., 1962. i 1964. Posjet reaktoru Dimona je, kao i prije, izazvao diplomatske trakavice i izraelska negodovanja.

Iako je Tel Aviv stalno uvjeravao SAD da je Dimona isključivo istraživačkog karaktera, Izrael je 1967. u predvečerje Šestodnevnog rata prvi put izgradio tri nuklearne bombe i tako napokon ispunio dugogodišnji san o izgradnji nuklearnog arsenala.

Sve o suradnji Francuske i Izraela na izgradnji nuklearne bombe te kako su to godinama skrivali od Amerikanaca pročitajte OVDJE.