Od osnutka Izrael se nalazi u katastrofalnoj geostrateškoj poziciji, okružen s neprijateljski nastrojenim arapskim državama. Od nastanka države i Arapsko-izraelskog rata 1948. Izraelska vojska, ali i društvo u cjelini vode se pomalo armagedonskom doktrinom: “Izrael si ne može priuštiti izgubiti niti jedan rat”.
Ova doktrina je eklatantan dokaz da Tel Aviv neće birati sredstva kad se nađe u životnoj ugrozi, piše Filip Sulimanec za 24sata. Otac domovine i prvi premijer David Ben-Gurion bio je opsjednut nabavkom nuklearnog oružja, koje svaku državu koja ga posjeduje automatski stvara nedodirljivom.
Prvi konkretni koraci u kompleksnom i turbulentnom razvoju izraelskog nuklearnog oružja dogodili su se 1949.
Izrael je htio izgraditi vlastiti stručan kadar, što će mu kasnije omogućiti veliku autonomiju u izradi vlastitog nuklearnog naoružanja. Ben-Gurion je u lipnju 1952. postavio “oca izraelskog nuklearnog programa” Ernsta Davida Bergmanna kao prvog predsjednika Izraelske komisije za atomsku energetiku (IAEC). Bergmann je bio veliki zagovaratelj suradnje s Francuskom. S druge strane, SAD u to vrijeme nije htio širenje broja država koje raspolažu nuklearnim oružjem. Nakon što je američki predsjednik Dwight Eisenhower 1953. predstavio inicijativu “Atomi za mir”, Izrael je 12. srpnja 1955. s Turskom potpisao sporazum o mirnoj nuklearnoj suradnji sa SAD-om.
Tri godine kasnije počela je gradnja istraživačkog reaktora Soreq u suradnji sa SAD-om. Ono što vlasti u Washingtonu nisu znale bila je činjenica da reaktor Soreq, koji je bio namijenjen za civilnu uporabu nuklearne energije, nije bila jedina nuklearna elektrana koju je Izrael gradio. U isto vrijeme Izraelci su s Francuzima gradili puno veću i napredniju nuklearnu elektranu Dimona, koja će ubrzo postati fokalna točka izraelskog nuklearnog programa i kamen spoticanja u izraelsko-američkim odnosima.

- Posljednje informacije potvrđuju da Francuska pomaže Izraelu u izgradnji velikog reaktora (Dimona) u blizini Beer Ševe koji uključuje postrojenje za odvajanje plutonija (nezaobilazan proces prilikom stvaranja atomske bombe). Francuska opskrbljuje Izrael s materijalima i opremom te obučava izraelske znanstvenike. S obzirom na to da tamo ne postoje velika prirodna nalazišta uranija, vjerujemo da Francuska opskrbljuje Izrael s kemijskim elementom - stoji u dokumentu.
Odbor je procijenio da je snaga reaktora oko 200 MW i da je izgradnja počela 1959. U dokumentu se navodi da će Dimona biti operativna od sredine 1962., kad će proizvoditi oko 30 kilograma plutonija za nuklearno oružje.
Zbog američkog inzistiranja na neširenju nuklearnog naoružanja, Izrael se našao pod velikim pritiskom tijekom Kennedyjeve administracije. Tel Aviv je na kraju popustio i dozvolio inspekcije 1961., 1962. i 1964. Posjet reaktoru Dimona je, kao i prije, izazvao diplomatske trakavice i izraelska negodovanja.
Iako je Tel Aviv stalno uvjeravao SAD da je Dimona isključivo istraživačkog karaktera, Izrael je 1967. u predvečerje Šestodnevnog rata prvi put izgradio tri nuklearne bombe i tako napokon ispunio dugogodišnji san o izgradnji nuklearnog arsenala.
Sve o suradnji Francuske i Izraela na izgradnji nuklearne bombe te kako su to godinama skrivali od Amerikanaca pročitajte OVDJE.