Posljednji potez u Agrokoru, to što je Agram naglo postao vlasnik nešto više od 25 posto dionica Konzuma kako bi blokirao smjenu Ivice Todorića kao predsjednika Nadzornog odbora, posljednji je dokaz da se Todorić ponaša krajnje iracionalno, da nije svjestan i ne prihvaća svoju situaciju.No, ovaj put uz pomoć Dubravka Grgića i njegovog Agrama Ivica Todorić je odbio dati ostavku u NO Konzuma, a kasnije popodne i u NO Belja, gdje je u oba slučaju bio predsjednik.

Goranko Fižulić je za Express objasnio kako su s posljednjim događajem u Agrokoru podijeljene karte između Todorića i Vlade: "Ivica Todorić do daljnjeg, dok mu ne istekne mandat ili dok se ne predomisli, bit će predsjednik Nadzornog odbora Konzuma, a većinu ima izvanredna uprava, odnosno Vlada. Nije nam poznato kakve on ima aranžmane s Agramom, pa ne možemo ni suditi o nekoj racionalnosti takvog ponašanja. Ono što je jasno jest da on time ne pojačava svoju pregovaračku poziciju."

Kada smo razgovarali s Fižulićem, bilo je jasno da se pater familias Todorić bori svim silama da ostane na čelu svog koncerna, ali tijekom dana se Todorić predomislio i podnio je ostavku na dužnost predsjednika NO Konzuma, ali je zato ostao u Belju. "Nastalu situaciju vidim isključivo kao rezultat neuspjelog dogovora postojeće uprave s jednim od dugogodišnjih poslovnih partnera Agrokora. Budući da postojeća uprava nije riješila tu situaciju, iako ima i mogućnost i odgovornost za to, podnio sam ostavku na mjesto predsjednika NO Konzuma", naveo je Todorić u priopćenju poslanom medijima.

Što se Agrama tiče, on je paket dionica stekao na osnovu duga Konzuma prema Agramu i u trenutku kad je postojala opasnost da Konzum ne može vratiti taj dug, naprosto je aktivirao založene dionice i tako namirio dug.

"Na taj način smo prvo vidjeli da je netko stekao većinski paket u Vupiku preko Podravske banke ili sama banka, a sada imamo slučaj u Agrolaguni gdje Agram ima kontrolni paket i onemogućio je angažman revizijske kuće Pricewaterhousecoopers. Ovdje sada imamo da Konzum nije listan na burzi i ovo sticanje više od 25 posto dionica je zapravo nepoznato, što sada pod svojom kontrolom ima Agram. On je sad iskoristio taj postotak dionica za pravo veta pri smjeni Nadzornog odbora", kazao nam je Fižulić.

O tome kamo vodi spašavanje Todorića u Nadzornom odboru Konzuma, govorila je i ministrica Martina Dalić: "Nakon što je Todorić zadužio Agrokor za više od 40 milijardi kuna, doveo ga na rub bankrota, nakon što je zatražio otvaranje procesa izvanredne uprave i sam sa sobom sklopio ugovor po kojem bi sve eventualne buduće troškove nakon što je preostao biti predsjednik uprave snosila kompanija, dakle upravo u nizu svih ovih događaja, ja njegov današnji potez vidim kao nastavak iracionalnog ponašanja u kojem se je u velikoj mjeri i sam izgubio u svojim kombinacijama."

Drugim riječima, Todorić time niti stječe neke pozicije niti će biti u poziciji bolje pregovarati. Potez koji se čini kao sasvim nerazuman, iz dobro obaviještenog izvora doznajemo, može imati i svoje iracionalno objašnjenje.

"Sam Konzum nema neku vrijednost. Agrokor je prehrambeno prerađivački sektor koji ima neku imovinu koju će netko kupiti i preuzeti. Konzumovi prostori su ili u vlasništvu privatnih fondova ili domaćih privatnika, šoping mallova, gradova. Konzum iz tih prostora može biti izbačen zato što nije plaćao najamninu i to mu se trenutno događa. Sutra će Konzum doslovno potiho biti zamijenjen ili s Aldijem ili s Lidlom ili bilo kojim diskonterom ili postojećim maloprodavača na hrvatskom tržištu, to neće biti niti primijećeno", kazao nam je sugovornik pod uvjetom anonimnosti.

Uz 42 milijuna KM u BiH gubitka, uz gubitke Mercatora u Sloveniji i Srbiji, upitna je vrijednost i Mercatora i Konzuma. To ne vodi nikamo, samo sprečava restrukturiranje nekoliko dobavljača", objašnjeno nam je. Što se tiče mogućnosti da Todorić ovime gradi poziciju za eventualan pregovor s politikom kako bi se eventualno zakonski osigurao ili si olakšao, niti to ne može dovesti nikamo.

"Tko zna koliko će trajati vlada. Ako to i bude HDZ, pitanje je s kim će koalirati i na koji način. Todorić se nema s kime dogovarati u politici za takav aranžman, niti bi to bilo koja politika prihvatila."

Ipak, moguće je da Todorić ima pomalo fiks ideju tipa: "Sve ćete upropastiti, a ja bih sve spasio. Ja znam što treba napraviti u Konzumu." U skladu s iracionalnim stavom prema toj imovini, po kojem ne priznaje i ne prihvaća da je dio bezvrijedan. Expressov izvor priznaje da se Todorić iracionalno ponašao i dosta dugo vremena koje je prethodilo sadašnjem stanju, pa nije isključeno da se jedno ponašanje nadovezuje na drugo:

"Dobro, tu ste u pravu. Do nekog trenutka postojala je nada da će se stvari riješiti, potom je postojala nada da je iz faze negiranja prešao u fazu otrježnjenja, da se počeo realnije odnositi. Ali očito nije, ovo mu je potpuno nerealno ponašanje. Što sad on očekuje? Da će voditi NO Konzuma i raportirati Ramljaku!?"

Što se Agrama tiče, on je u vlasništvu Dubravka Grgića, čovjeka o kojem je Express pisao prije nego vremena kao o onome koji nosi sva obilježja hrvatskih bogataša, ali s bitnom razlikom, on nije financijski propao kao većina njih niti je zbog malverzacija završio u zatvoru.

Te ga dvije činjenice stavljaju u raritetnu kategoriju milijardera bez sudske osude za kriminal. Štoviše, prvi čovjek Koncerna Agram, korporacije koja se sastoji uglavnom od osiguravajućih tvrtki i tvrtki različitih profila - banke, poliklinika i brojnih drugih tvrtki, i koji zapošljava oko 4000 ljudi, bogatiji je nego ikad prije, a njegovo znanje i stručnost pravnika traže i političari. Početkom 2012. godine k njemu u ured došli su Josip Leko i Slavko Linić. Tražili su ga da im pomogne napisati novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Stvar je poslije po hrvatskom običaju propala.

Biografija mu vrvi optužbama, zbog čega su nadležne institucije pokretale i službene istrage koje nisu dale za pravo tužiteljima, nego su završile odbacivanjem optužbi još u fazi predistražnih radnji. Grgića ništa od toga nije previše dotaklo. Kod privatnih parnica s dioničarima nakon godina povlačenja po sudu tužitelji su, zanimljivo, sami odustali od tužbi kad su shvatili da će tužbu izgubiti i da moraju platiti visoke sudske troškove.

Grgić je zbog svojeg ekspresnog širenja posla mnogima od devedesetih na ovamo bio trn u oku. Uspinjao se na društvenoj ljestvici zahvaljujući rastu prihoda koje su ostvarile tvrtke koncerna na temelju mudre poslovne strategije, stručnosti, širokog spektra odvjetničkog znanja i vlastite radne sposobnosti.

Uspjeh Dubravka Grgića obilježen je likvidnim poslovanjem, nagradama za poduzetništvo, velikim bogaćenjem, pokušajem atentata, višemilijunskom privatnom imovinom i tragičnim smrtima u najužoj obitelji. Grgić potječe iz ugledne i imućne odvjetničke obitelji.

Otac Mirko bio je poznat širom Jugoslavije zbog djelatnosti koju je specijalizirao - odštete za automobilske nesreće. Politički lijevo orijentiran, Mirko Grgić pripadao je takozvanoj lijevoj jugoslavenskoj eliti.

"Zbog toga su i mene etiketirali kao ljevičara. Otac je bio član Partije, kao i svi koji su u to vrijeme bili na nekoj od funkcija, i radio je za Udbu. Bio je predsjednik Suda i imao veliki odvjetnički ured u Ljubuškom. Od oca sam dobio izvrsne temelje za sve što ću raditi dalje u životu. Bio je veliki stručnjak u svojem poslu, vrhunski odvjetnik, mudar, strpljiv, veliki radnik, vizionar, kao i ja.

Predsjedniku Josipoviću su tri naše tvrtke za prvi krug izbora donirale sveukupno 150.000 kuna. Time sam još više očito potvrdio napise da sam ljevičar. Novce smo dali i HDZ-u. Ne znam kako bi se to onda tumačilo, da sam desničar valjda. Prava je istina da nisam ništa od toga", rekao je Grgić i opisao kako su Ivo Sanader i Vladimir Šeks 2003. došli k njemu u ured i tražili milijun maraka za stranku.

Nekoliko puta tijekom sastanka Sanader se okrenuo Grgiću da Šeks ne čuje i tražio za sebe desetke tisuća maraka. Grgić je ovaj slučaj kao svjedok tužiteljstva u jednom od procesa protiv Sanadera ispričao i istražiteljima Uskoka. Po struci je pravnik, diplomirao je u Zagrebu, a nakon studija vratio se u rodni Ljubuški i zaposlio kod oca u uredu.

Agram trenutačno okuplja 30-ak društava, a osiguranja su im glavni biznis. Najjači su u autoosiguranju gdje pokrivaju otprilike 40 posto tržišta. Tvrtke godišnje ostvare prihod od oko četiri milijarde kuna, a paralelno s poslovanjem raslo je i njihovo privatno bogatstvo. Mladenka Grgić je 2008. od dividende u Eurohercu, Jadranskom osiguranju i Agram životnom osiguranju zaradila osam milijuna, a njezin suprug čak 11 milijuna kuna.

Njihova imovina u nekretninama u Zagrebu, Hercegovini i Brelima procjenjuje se u milijunima eura. Grgić je na svojem putu imao i malo sreće. Tri važne tvrtke domogao se rješavajući tuđe probleme. Od Miroslava Kutle kupio je Mediteran osiguranje dok je ovaj bio u zatvoru. Od Hrvoje Petrača, koji je služio zatvorsku kaznu zbog otmice sina Vladimira Zagorca, kupio je Atlas osiguranje, a od Antuna Novalića, koji je također bio u zatvoru, kupio je Veritas osiguranje.

No te akvizicije samo su mali dio u rastu i razvoju poslovnog carstva koje je Grgić sam pokrenuo od nule. Ono što Grgiću omogućuje da ostane “anoniman”, tj. da se ne treba ulagivati političarima i bankarima jest, kako sam objašnjava, njegova neovisnost - na tvrtkama i nekretninama nema hipoteka, a to ga čini slobodnim. Grgić je poslovanje umalo platio i životom. U dvorištu kuće u Ljubuškom 1999. na njega je pucano iz snajpera s napuštenog objekta u okolici kuće.

Ranjen je u desnu nadlakticu i stijenku prsnog koša. Nakon atentata preselio se u Zagreb, prvo u raskošni stan u Importanne Galeriji, a poslije u vilu na Tuškancu. Prije atentata postavili su bombu u koš za smeće ispred kuće. Nakon toga su montirali dinamit na očev grob. Kad me ni to nije natjeralo da im prepustim vlasništvo nad Eurohercom, pucali su na mene. Ni onda nisam posustao. Na kraju su pretendenti osnovali Hercegovina osiguranje koje je, nakon što su se vlasnici dobro nakrali, propalo.

Nažalost, to nije bio jedini susret sa smrću u obitelji Grgić. Život su im obilježile velike tragedije. Prvi šok bila je smrt Grgićeva brata, također odvjetnika, kojemu je bilo samo 30 godina kad je umro od raka. Šogorica je ostala sama s dvoje djece. Nakon brata umrli su Grgićeva majka i otac, a ubrzo je poginuo i muž Mladenkine sestre, koja je također ostala sama s dvoje djece.

Šest mjeseci poslije suprugove smrti umrla je od raka i Mladenkina sestra. Nedugo poslije toga, dok se vraćao sa svadbe, stradao je Mirko, sin Mladenke i Dubravka. U njegov je automobil na cesti udarilo pekarsko vozilo. Zdravstveno mu se stanje stabiliziralo nakon višegodišnjeg oporavka.