Politički analitičar Ivica Relković analizirao je što rezultati europskih izbora znače za budućnost političke scene. Preslikao ih je u saborske mandate. Njegova računica kaže da bi HDZ pao za 10 mandata, dok bi SDP ostao na istom broju. Suverenisti na račun Ruže Tomašić i Mislava Kolakušića imali bi moćan klub. Smiješilo bi im se sigurnih 12 do potencijalnih 14 mandata. Klub bi imali Neovisni za Hrvatsku, ali i Marijana Petir, a Most bi pao na dva mandata. Amsterdamska koalicija bi imala 5 zastupnika, ali zahvaljujući IDS-u, HNS bi imao tri zahvaljujući Matiji Posavcu.

Teza broj 1: Jasno je da HDZ više ne može računati na galantne pobjede

HDZ je podbacio, SDP prebacio. Suverenisti, Mislav Kolakušić, Živi zid i Amsterdamska imaju mandat. Što rezultati izbora znače za budućnost političke scene?

Odlukom da stranke idu na izbore dominantno samostalno oni su prvo miješanje karata za budućnost koja donosi promjenu na hrvatskoj političkoj sceni. Prva vidljiva promjena jest da više ni HDZ ni SDP ne mogu računati na galantnu pobjedu na izborima, čak ni s koalicijskim partnerima. Nemoguće je da ovakav HDZ vrati dio koalicijskih partnera i napravi Domoljubnu koaliciju zato što akteri koji bi se zvali dodatak HDZ-u ne smatraju sebe dodatkom, nego bi smatrali da su snažni i tražili bi prevelike ustupke. SDP-u je sreća što su na maloj izlaznosti dobili svoje birače, a HDZ im je dao mandat jer su u zadnjoj minuti utakmice zabili autogol. SDP se sad stabilizirao te ovakav treba ići u predsjedničke i parlamentarne izbore. Ako će oni graditi priču da su rasli i da im se narod vratio, onda ne vide da sa svim mogućim partnerima ne mogu sastaviti ni 'v' od većine u parlamentu. HDZ i SDP ne smiju se više izgovarati da neće u veliku koaliciju.

Znači li to da je u budućnosti izvjesna velika koalicija?

Ne mora biti. Ovo je trenutak kad je vjetar digao prašinu i ne znamo gdje će ona pasti. Nisu sve karte na stolu. Predsjednički izbori mogu dovesti do još jednog miješanja karata i da sve ponovno izgleda drugačije. Jedini pravi crni labud su svaki sljedeći izbori. No kako sad stvari stoje, HDZ ne može na vlast bez da pristane na velike ustupke desnom bloku ili pak sa SDP-om. Drugog prostora nema. Dvije velike stranke moraju graditi priču da su spremne za veliku koaliciju, ali da to ne kažu. Možete li zamisliti da SDP koalira s Esih i Hasanbegovićem ili sa Suverenistima? SDP mora shvatiti da ne postoji dodatno biračko tijelo na lijevoj strani, koje bi ih dovelo na vlast. Amsterdamska koalicija na ovim izborima prokazala je da nema budućnost, a sve druge lijeve opcije još su razvodnjenije od raspršene desnice. I HDZ i SDP morat će jako paziti u budućnosti kako ne bi imali efekt Mosta: 'Nećemo ni s kim, a moramo'. Test će biti već predsjednički izbori.

U HDZ-u traže krivca za poraz. Jesu li ovi izbori početak kraja Andreja Plenkovića? Mnogi smatraju da je ovim otvoren put Davoru Ivi Stieru za preuzimanje HDZ-a.

Ovo nije trenutak u kojem će doći do bilo kakvog loma u HDZ-u, jer je ta stranka na vlasti. No ovo jest trenutak u kojem se trebaju odlučiti što će biti u budućnosti. Blaža i umjerena verzija nekadašnjeg HDZ-a vidimo da izaziva otpor dijela članstva. Budući da stranački sabor nije odrađen u neka zgodnija vremena, sad uoči predsjedničkih i parlamentarnih izbora pitanje je samo hoće li doći do kohabitacije unutar HDZ-a.

Je li HDZ pogriješio što na listi nije imao Davora Ivu Stiera ili primjerice Miru Kovača, koji bi povukli desno biračko tijelo, koje je očito otišlo Ruži Tomašić?

Odgovor je jednostavan i on je da, ali proces nije jednostavan. Pitanje je političkog 'okusa' i smjera kojim bi tad išao HDZ, jer bi ti kandidati tražili da se pojedine teme drugačije artikuliraju. Ovo je bila klasična lista predsjednika HDZ-a, a njegov smjer, kojim vodi stranku, dobio je 22,7 posto. To govori da je unutar njihova biračkog tijela došlo do otklona od Plenkovićeva smjera. Je li netko prespavao izbore ili je posrijedi nešto drugo, to oni moraju analizirati. Ne vjerujem u ovakav rast jedne od desnih opcija bez infrastrukturne pomoći možda dijela određenih stranačkih HDZ-ovih ljudi koji nisu zadovoljni smjerom kojim ide HDZ.

Na koga mislite?

To su oni sami rekli da će morati po županijama vidjeti što je, ali ja svakako ne mislim na jednog na vrhu, nego na dosta njih na dnu stranačke hijerarhije. No nešto se dogodilo. Mi nismo imali situaciju u kojoj bi se HDZ-ovo biračko tijelo raspršilo i nestalo u drugim opcijama. Ono se u zadnji trenutak fokusiralo na jednu od opcija. U anketama se ne može obuhvatiti ono što se promijeni u tjedan ili dva. Ankete nisu bitno griješile, a zadnje su pokazivale da HDZ pada, samo nismo znali na izlaznosti od 29 posto koliko će taj pad biti dramatično uočljiv, a bio je. Ankete su pokazivale da se pojavio Mislav Kolakušić, ali on je bio nevidljiv jer se bazirao na društvene mreže, da su Bruna Esih i Marijana Petir blizu praga, pad Živog zida. Nemamo dramatične razlike između anketa i rezultata, ali imamo podjelu koja je u jednom dijelu izmakla HDZ-u i otišla nekom drugom.

Koji je ključan trenutak koji je naštetio HDZ-u? Za poraz Plenković sad proziva sindikate, medije, pa čak i svoje ljude da nisu dovoljno branili njega i politiku Vlade?

Ne vidim da su sindikati ikome bitno i ciljano pomogli. Sindikati nisu skupili nekoliko tisuća, nego više od pola milijuna potpisa za referendum. Tko je toliko nevjerojatno skočio? Sindikati su odradili za Mislava Kolakušića? Ja to ne vjerujem. Za Suvereniste? Ne vjerujem. SDP je dobio samo svoje glasove jer nije ništa dramatičnije rastao. HDZ-ovi birači nisu ostali doma nego su glasali za nekog drugog u posljednjem trenutku. Oni moraju ispitati je li njihova stranačka organizacija radila za svoju ili dijelom za neke druge opcije.

Može li Plenković oslabljen porazom nastaviti svoj plan čišćenja stranke kako bi ojačao svoju poziciju?

Poluga Andreja Plenkovića nije HDZ nego Vlada. Odluči li se ubrzati odluke te krene li s ozbiljnijim zahtjevima i rješenjima za Hrvatsku, to bi za njih bilo dobro. Plenković je predsjednik stranke i Vlade, a u tim situacijama uvijek se više gleda što radiš kao predsjednik Vlade. Hrabriji, jači i odlučniji potezi u Vladi prelili bi se na stranku te bi je ojačao. Potpuno pogrešno bi bilo micati oponente s argumentom optužbe za ove izbore ili s njima kukavički kohabitirati iz straha od gubljenja stranke. Ne može stranka dizati optimizam u narodu, ali Vlada može, hrabrim potezima.

Može li desnica, dođe li do ujedinjenja, biti partner HDZ-u, posebno uzmemo li razilaženja Plenkovića s Esih i Hasanbegovićem?

Nisu u pitanju pojedinačna razilaženja, ima tu puno više. Ako bi rastao u budućnosti blok Suverenista, možda bi tu postojale šanse za budućnost i koaliciju. No ako dođe do kompletnog ujedinjenja, a neki govore da bi i Most htio u to, bilo bi tu puno ega i animoziteta. Takav blok, kad bi narastao na 15 posto, ne bi dolazio moliti Andreja Plenkovića, a mislim da ni Plenković ne bi uklizao u taj smjer tek tako. U tom slučaju mi je puno bliža velika koalicija.

Teza broj 2: Krene li Bernardić u osvetu, SDP čeka debakl

Razjedinjeni i posvađani SDP uz pomoć D'Hondta uspio je prebaciti cilj. Je li taj uspjeh slučajan?

Njihov uspjeh je sretan. On nije slučajan. Ono što im se dogodilo u ličkim izborima ne znači da je nestalo to biračko tijelo, nego da nije izašlo. Sad im se ono vratilo. Postojala je opasnost da njihovi birači pobjegnu Amsterdamskoj koaliciji, ali nisu. To se najbolje vidi u Gradu Zagrebu, gdje je Amsterdamska potpuno podbacila, nema Anke Mrak Taritaš. Ona je imala simpatije u SDP-ovu biračkom tijelu dok je SDP padao. Bila je jača od Bernardića i da je tad došla u SDP mogla im je doslovno postati predsjednica. No situacija se promijenila. Mrak Taritaš nije privukla te glasove niti je Glas kao stranka donio ikakvu bitnu sinergiju toj koaliciji. Krešo Beljak je u Samoboru, gdje je gradonačelnik, na nekih 20 posto, a njemu je Marijana Petir tamo prešla prag jer je uzela dio HSS-ova biračkog tijela, a ne samo od HDZ-a. HSS samostalno nema perspektive nigdje, jer on ne postoji iznad praga. Amsterdamska koalicija ne postoji nigdje osim u 8. izbornoj jedinici, gdje je IDS tradicionalno ostvario rezultat. Nema me tko uvjeriti da oni imaju što novo reći i ponuditi kako bi prešli prag. Njihovi glasovi otići će SDP-u ili novim lijevim opcijama. Da su se lijeve opcije malo drugačije rasporedile, npr. da smo imali koaliciju 'Možemo pametno startati', sad bi imali mandat i Amsterdamska koalicija bi nestala.

Što će ovaj rezultat značiti za sudbinu Davora Bernardića?

Sad problematizirati poziciju Bernardića u SDP-u bilo bi ponovno vraćanje u kaos. Oni sad moraju stati ne samo iza vlastitog rezultata, nego i iza Davora Bernardića. Ono što oni sad moraju raditi jest pokazati jedinstvo stranke i kluba zastupnika, što im je, znamo svi, bila boljka. Jedinstvo na ovakvom rezultatu mogu graditi. Katastrofalna pogreška Davoru Bernardiću bila bi da on na temelju ovoga rezultata počne rezati glave onima koji su mu bili najneposlušniji. Kao što je on dobio kredit, trebao bi imati liderske vještine i osjećaje te skinuti suspenzije svojim kritičarima i reći: 'Ja više ne bolujem od straha i zato vas se ne bojim'. To rade lideri. Oni se ne boje drugih. Oni koji režu glave su kukavice i strašljivci.

Može li se Davor Bernardić ponovno nametnuti kao lider oporbe? Čelnik HSS-a Krešo Beljak u izbornoj noći pozvao je SDP u koaliciju za parlamentarne izbore. Kako to iščitavate?

Krešo Beljak to mora napraviti jer u suprotnom nema ni jednog saborskog zastupnika na sljedećim izborima. No i tu postoji zamka. Kao što sam rekao da lider u onome što je njegovo tijelo ne smije misliti da mu je slabost opraštanje, tako je lideru slabost ako na mrvicama drugih traži vlastitu snagu. Što će lideru igrači koji ni u vlastitom dvorištu ne mogu ostvariti rezultat? Što mu oni donose? Ne vidim tu sinergiju. Postoje trenuci kad vam je koalicija sinergija, ali i kad vam je ona zapravo uteg.

I na ljevici imamo poziva za ujedinjavanje...

Tu možemo govoriti o onome što sam ranije nazvao koalicijom 'Možemo pametno startati'. Ta lijeva opcija je ispod razine koju je napravila desna razmrvljena scena. Oni se ne mogu odazvati pozivu SDP-a, a da se prije ne zbroje. Pojedinačni dolazak SDP-u doveo bi u pitanje originalnost njihovih vlastitih platformi. Možda bi se trebali testirati na predsjedničkim izborima kroz svojega kandidata i vidjeti koja im je zajednička snaga. Ako se samo priklone SDP-u, onda se mogu i upisati u tu stranku. Naravno da je SDP-u zanimljiv taj dio birača, to su im novi i mlađi birači, jer će im oni od Amsterdamske ionako doći kad ona nestane.

Teza broj 3: Most se ne može izliječiti od HDZ-a

Most je najveći gubitnik ovih izbora. Gdje su pogriješili? Na parlamentarnim izborima 2015. osvojili su 19 mandata.

Njihova pogreška nije nastala usred kampanje, nego traje neko vrijeme. Oni se ne mogu izliječiti od HDZ-a. Ponašaju se kao da su prije pet minuta izbačeni iz Vlade. Oni su zamrznuti u lutanju između Sabora i Banskih dvora. Još se nalaze u limbu 'dana poslije'. Nisu našli svoje mjesto od izbacivanja iz Vlade. Ponašaju se kao da su na kružnom toku. Ali nestaje im goriva i počinju padati. Oni su pričali da su oni stabilni. Oni to govore na rejting od sedam posto. Zar nikad nisu vidjeli stabilnost Laburista, ORaH-a, HNS-a... Ta stabilnost je varljiva.

Jesu li pogriješili što se jasno odbijaju ideološki pozicionirati?

Napravili su pogrešku kad su stvarali stranku koja ima smjer koji su svi u javnosti iščitali, ali oni to skrivaju i kažu da to nisu. Oni više nisu 'most'. Koga Most nezavisnih lista povezuje danas? Nikoga ni s kim. Sami sebe. To nije ideja Mosta. Povezuju li danas nezavisne liste? Ne. Mostovih gradonačelnika nema. Čak i Ante Pranić nije Most nego Nezavisna lista mladih. Ako netko nema identitet s vlastitim imenom, onda je to promašeno. Most nema ni jednu vlastitu politiku. Nikola Grmoja se hvali da je ovakav Most ovoj Vladi ostavio akcijski plan javne uprave. To nije istina, jer Grmoja i Božo Petrov s time nisu imali veze niti su na to imali bilo kakvog utjecaja. To je prvenstvena zasluga Ivana Kovačića, koji je tad bio ministar uprave i koji s Grmojinom politikom ni tad ni sad nema ništa, i ravnopravna zasluga Tomislava Ćorića, tadašnjeg ministra rada.

HDZ-ov koalicijski partner HNS također je debelo podbacio?

HNS ne postoji, postoji samo Matija Posavec. U svojoj je županiji dobio gotovo 40 posto glasova, a u 3. izbornoj jedinici osvojili su toliko glasova da kad bi se preslikali u Sabor imali bi tri mandata. Kad bi netko htio s njima u koaliciju, trebao bi otići samo u Međimursku županiju kod Posavca. Sve ostalo su pregovori s praznim čašama.

Teza broj 4: Ako će napadati Kolakušića, on će rasti

Mislav Kolakušić apsolutno je iznenađenje izbora. Je li njegova platforma balon od sapunice ili lista s potencijalom rasta?

Nije dobro nečiju priču, za koju ne znamo što je, procjenjivati kao šuplju. On je veliki upitnik. Može rasti jer je enigma i ako ga mainstream stranke počnu napadati iz bilo kojeg oružja da je opasan. Jedino što mainstream stranke mogu jest tražiti od njega da, ako to želi, stavi sadržaj i svoju viziju na stol. On ima pravo i dalje biti enigma, ali javnost ima pravo propitivati kamo ta enigma ide, jer on sutra teoretski može voditi državu. Što i planira, i to u doslovnom osobnom smislu. Postane li predsjednik Republike Hrvatske, on neće moći ispuniti ništa od obećanja koja daje jer za to predsjednik države nema ovlasti. U tom slučaju može imati samo mikrofon. Kolakušić zapravo želi biti premijer, a svi ostali izbori su mu samo odskočna daska.

Kome je njegova lista oduzela glasove?

Živom zidu najviše jer oni imaju nestabilno biračko tijelo. Tu su i birači koji su na početku imali simpatije prema Daliji Orešković, a ima i nešto glasača Mosta. Mislav Kolakušić je bio najkonkretniji u porukama svedenim na sebe i one su ovaj put upalile. No kad dođu parlamentarni izbori, pitanje je koga će uz sebe ponuditi. Koja će to imena stajati do njegova. Osobe s vlastitim integritetom i 'glavom' ili samo sljedbenici. Hoće li tad 'ja' prijeći u 'mi'. Jer tad bi solo igra potvrdila tezu o balonu od sapunice.