Napad na novinarku u crkvi? Na sveti Uskrs. Fizički atak, vrijeđanje, razjareni svećenik, njegov ¨zaštitnik¨  koji novinarki udarcem po ruci izbija mobitel, vjernici koji krše pravila i unatoč zabrani dolaze u crkvu, svetački se moleći za iskup grijeha, a onda nijemo promatraju verbalno i fizičko nasilje nad ženom koja radi svoj posao?¨!!! 

Nije izmišljeno. Sve se dogodilo, u nedjelju na Dan Uskrsa u župnoj crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića na Sirobuji u Splitu. Svećenik je Josip Delaš, ime njegovog  asistenta za fizičke obračune još ne znamo. Kao što nije poznato ni jesu li nijemi sudionici zabranjene mise¨ i incidentu kojem su bili nazočni, otišli kućama  ¨obogaćeni¨ vjerom ili kao pokajnici?

Što je to u muškom biću što  proizvodi žeđ za nasiljem, rasplamsava bjesomučnu energiju sile, otvara žestoke izvore nadmoći? Upravo sada dok stiješnjeni strahom živimo izolirano i gotovo potajice bježeći od Corone i ne sluteći da negdje u našoj blizini neki zaboravljaju na strah i kreću u svoje svakodnevne doze iživljavanja i nasilja nad ženama; tjelesnog, emocionalnog maltretiranja, verbalnog ponižavanja, ekonomskog zanemarivanja…

Uzroci bi mogli biti različiti; zasićenost, pojačana nervoza uzrokovana izoliranošću, otuđenost, dosada pokrivena opijatima, bezvoljnost koja eksplodira u maničnost, strah od zatvorenog prostora, netrpeljivost prema najbližima?

A možda je sve isto, sa ili bez Corone, samo su tjesnoća i tjeskoba zatvorenog prostora ubrzale agresivnost, sebičnost, kukavičluk.

A žena je bezbroj puta opjevana u pjesmama, voljena u knjigama, poštovana u poslovima, slavljena u ratovima jer…

…Žena je centar svijeta, žena je razlog obožavanja, inspiracija za ljubav, muza umjetnika, osvježenje intelektualaca, žena je rame za plakanje nesretnicima, oslonac kukavicama, žena je nesalomljiva stijena u  nevoljama, miran san djetetu, vodilja poslovnih odluka, žena je sve …što možemo zamisliti.

Nažalost  i ono najgore: žene su često žrtve nasilja, uzrok neuračunljivih zločina, pretučene, silovane, omalovažavane, prevarene, ponižene, bez obzira bile mlade, stare, lijepe, neugledne, obrazovane, primitivne, smirene ili agresivne, bile majke, sestre, kćerke, supruge, susjede, novinarke, filmske zvijezde, kolegice, trudnice, slučajne prolaznice – često su potencijalne žrtve. One su maltretirane, silovane, pretučene, nerijetko kidnapirane, prodavane u bijelo roblje, izrabljivane, onemogućene za rad čak i od predstavnika crkve koji istodobno krše pravila zabrane.  

Od mučenica kroz povijest  poput  Drinskih mučenica, Blažene Terezije od Djeteta Isusa (Mieczystawa Kowalska) do ne tako davnih žrtava rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini,  ili  holivudskog predatora Weinsteina.   

Jer i prije smo bili svjedoci sve češćih i sve nasilnijih obračuna iz kojih su žene izlazile kao žrtve. Prošle godine je ubijeno 13 žena, sedam su ubili muževi ili partneri. Skloništa za žene stalno su puna, prepuna, a nasilje od kojega se s djecom tamo sklanjaju sve je brutalnije, svjedoče voditelji skloništa i savjetovališta širom Hrvatske. Tako i u ovim teškim vremenima kada svi brinemo iste brige, kada se bojimo izaći iz kuće,  zanemarujući svijest da oko nas  postoje žene koje moraju bježati  po cijenu spašavanja vlastitog života sebe i svoje djece. 

Nasilje nad ženama prije svega predstavlja grubo kršenje ljudskih prava, te osim izravnog utjecaja na žene (zdravlje, duboki fizički i psihički ožiljci), nasilje ima nesagledive posljedice na funkcioniranje obitelji, zajednice i društva. Stoga je neophodno  pomoći ženama osiguravajući  im nepovredivost ljudskog dostojanstva. 

Zato pokušajmo oslušnuti okolinu, prepoznati; svadljivog susjeda, nervoznog kolege, razljućenog supruga ili oca, agresivnog svećenika…  Pokušajmo pomoći njihovim žrtvama; vjernici koja ponizno sluša i šuti,  zabrinutoj rođakinji koja nevješto krije ožiljke, uplakanoj djevojčici koja se boji očevog gnjeva… Razmislimo gdje su one sada, što im se događa, vape li za pomoć izgubljene u četiri zida ili izranjavane u nekoj ambulanti hitne pomoći?!

Ne zaboravimo nasilje ne živi samo. Ono je nesposobno živjeti samo. Zato mu se treba oduprijeti.  Ne nasiljem,  nego kaznama, osudom, javnim prokazivanjem nasilnika punim imenom i prezimenom, bez prigodnih inicijala koji im samo daju poticaj da nastavljaju svoj  mračni pir anonimnih iživljavanja. 

Tu presudnu ulogu ima država i njezina tijela kojima štiti žene. Sofoklo je rekao da će Država, u kojoj nasilje i pojedinci ostaju nekažnjeni, završiti u dubokoj tami. 

Svijet kao da je  još i prije COVIDA-19 zadesila pandemija nasilja nad ženama o čemu svjedoče ne tako davni zastrašujući podaci da je godinu dana prije istraživanja 13 miliona žena doživjelo neki oblik nasilja, 3,7 miliona žena je u istom razdoblju doživjelo seksualno nasilje, jedna od 20 žena je silovana prije  petnaeste godine. Na nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini je jedna od tri žene pretrpjela fizičko ili seksualno  nasilje, a svaka druga žena je suočena s nekim od oblika seksualnog zlostavljanja.

Iskoristimo sveopću mobilizaciju disciplinom uzrokovanu  strahom od COVIDA-19 i pokrenimo se u obrani ljudskosti, u poštivanju dostojanstva žena, u zaštiti onih koje se ne mogu same braniti.