Kako se Milošević zauvijek zamjerio Rusima

Stevan Kragujević/Fond Muzeja istorije Jugoslavije
Mnogi krivi potezi obilježili su Slobin režim, a takav je bio i njegovo odnos s "ruskom braćom"
Vidi originalni članak

Vladimir Putin došao je i otišao iz Beograda. Oduševljeni Srbi pisali su brojne hvalospjeve na račun rusko-srpskog prijateljstva, ali tek sada Blic počinje propitivati taj odnos. U tekstu pod nazivom "Bratski zagrljaj koji davi" analizirali su odnose Rusije i Srbije kroz nekoliko stoljeća. Ravnatelj instituta za suvremenu povijest Momčilo Pavlović priča da su u samim počecima Rusi postavljali pravila igre. "Odnos Srba i Ruskog carstva u tom razdoblju (1809., op.a.) je odnos velike imperije koja ima svoje imperijalne interese i značajan je faktor u međunarodnim odnosima i male zemlje koja se prilagođava datim situacijama i interesima velikih sila", kazao je Pavlović za Blic.

I dok je rana povijest odnosa obilježena jednostavnim iskorištavanjem srpskih ustanaka protiv Turaka za širenje ruskog utjecaja na Balkanu, dvadeseto stoljeće nudi ipak malo drukčiju sliku. Sovjetski savez i Jugoslavija nisu imali baš bajne odnose zbog trzavica između Staljina i Tita, ali pad komunizma donosi i rast nacionalizma. 

Globalni nemir Ovih 10 ratova obilježit će 2019. godinu

"Nasilan raspad naše zemlje doveo je do toga da druge komunističke zemlje budu oprezne te tako imamo i 'baršunasti' raspad Čehoslovačke. U tom razdoblju, svi su bili zaokupljeni svojim unutrašnjim pitanjima. U tim uvjetima komunistička elita koketira s nacionalizmom da bi se održala na vlasti, a najbolji primjer toga je Slobodan Milošević", kaže za Blic Igor Novaković iz Centra za međunarodne i sigurnosne poslove.

Istovremeno to u Rusiji radi Boris Jeljcin koji se tijekom kolovoškog puča 1991. protiv Gorbačova već nalazi u državnoj upravi. Visokopozicionirani Jeljcin nakon puča razvija negativan odnos s Miloševićem jer je jugoslavenski predsjednik među rijetkim svjetskim liderima koji je podržao taj pokušaj vojnog udara između 19. i 21. kolovoza. 

Kako to u svom radu "Kraj Sovjetskog Saveza - Perestrojka bez Gorbačova" navodi Branko Caratan: "Čitav svijet osudio je puč u Moskvi, osim Arafata, Sadama Huseina, Gadafija, portugalskih, francuskih i kineskih komunista, novoformirane KPJ, SKJ pokreta za Jugoslaviju, službene Srbije te Socijalističke partije Srbije. U Beogradu je ministra vanjskih poslova Srbije puč u Moskvi označio kao kao unutrašnju stvar Sovjetskog Saveza, a Mihajlo Marković, potpredsjednik i ideolog Socijalističke partije Srbije bio je sretan što su pučisti pokušali eliminirati ideju saveza suverenih država. Jugoslavenska diplomacija izrazila je u povodu puča samo nadu da će se problemi riješiti u okviru ustava."

Jeljcin je uskoro preuzeo vlast u Rusiji i bilo je jasno da neće tako lako prijeći preko Miloševićevih postupaka. 

Okrutni zločinac Najveća nepoznanica: Tko je naručio Arkanovo ubojstvo?

Nakon micanja Miloševića s vlasti i njegove smrti u Haagu, rusko-srpski odnosi se blago mijenjaju. Ovdje ćemo citirati Envera Halilovića i njegov rad "Bosna i Hercegovina na ledu između Zapada i Ruske Federacije". "Povodom smrti S. Miloševića u sudskoj ćeliji Međunarodnog krivičnog suda  za bivšu Jugoslaviju u Haagu, optuženog za ratne zločine u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, državna Duma je donijela rezoluciju (15. 3. 2006.) pod nazivom 'O smrti bivšeg predsjednika Savezne republike Jugoslavije S. Miloševića'. U navedenoj rezoluciji državna Duma: (1) krivi Međunarodni kazneni sud u Haagu za smrt Miloševića, (2) kritizira  njegov dosadašnji rad, i (3) traži od njegovog osnivača, Vijeća sigurnosti UN-a, preispitivanje svrsishodnosti daljeg postojanja ovog suda.", piše Halilović.

Iduće godine počinje prava kampanja glorificiranja Rusije gdje tadašnje srpske vlasti vide da im to donosi najviše političkih bodova. 

Posjeti Express