Kako su superbogataši i ruski tajkuni naselili London
U London i Englesku prvo su generacijama dolazili potomci ruske aristokracije, a krajem devedesetih to se promijenilo dolaskom ruskih oligarha, mahom nouveau riche poduzetnika kojima Englezi isprva nisu bili oduševljeni. Njihov je novac najčešće bio polu- ili nezakonito zarađen, a njihov naglasak i način života smetao je prosječnom Englezu. Uz to njihove su veze s Moskvom neraskidive.
Kada su počeli kupovati najbolje nekretnine i otvarati račune u britanskim bankama, Englezi su ih relativno naglo zavoljeli. Rusi su pokušali odavati dojam idealnih građana - bavili su se filantropijom i donirali golemo bogatstvo.
Danas ih je u Londonu gotovo 100.000 i u ekonomiju upumpavaju nekoliko milijardi funti godišnje. Žive okruženi ruskim, a koriste usluge britanske posluge, arhitekata, bankara, dizajnera itd...U Londonu preko 25 posto nekretnina vrijednijih od milijun funti posjeduju upravo Rusi.
Boris Johnson, tada gradonačelnik Londona naučio je i natucati ruski te ih je pozdravljao s "dobro pozhalovat".
Superbogata kolonija u srcu Londona reći će kako su oni ovdje jer im je London idealan za nalaženje i sastanke, kao i da grad 'naprosto obožavaju', dok istine ima i u tome da koriste i "rupe" u britanskom poreznom sistemu. Ususret im već neko vrijeme izlazi i britanska vlada svjesna da Rusi na tlo Britanije donose neviđeno bogatstvo i kapital, te je upravo zato za mnoge zabrinjavajuć diplomatski rat kojeg je Theresa May upravo objavila Rusiji.
Jedna od tipičnih priča jest i ona Jevgenija Čičvarkina, nekada vlasnika maloprodajnog lanca mobilne tehnologije Jevroset i najmlađeg ruskog milijardera ispod 35, koji je bio prisiljen prodati kompaniju jer nije htio povećati davanja državi. Poslije prodaje je pobjegao u London te otvorio, kažu, najluksuzniji dućan s vinima na svijetu, a ostatak bogatstva ulaže u nekretnine po londonskom Mayfairu.
Niti on, iako mlad i sposoban, nije bio ruski ekvivalent Marka Zuckerberga. I njegova je kompanija nastala na temeljima zločina pretvorbe post-komunističke Rusije. Većina ruskih disidenata u Londonu novac je zaradila u biznisu s vlastima Rusije - bila to kupovina ruskih kompanija za malen novac kroz privatizaciju, ili prodaja usluga za golem novac.
Kralj Rusa u Londonu je vjerojatno Roman Abramovič, čovjek koji je naftnu kompaniju Sibneft prodai Gazpromu. Vlasnik je nogometnog kluba Chelsea, dok je magnat Usmanov vlasnik 30 posto kluba Arsenal, a inače surađuje s Gazpromom i vodi metalurške biznise. Leonard Blavatnik, koji je radi svoje filantropije postao Sir Leonard Blavatnik, privatizirao je naftnu kompaniju TNK i onda je prodao Rosneftu za 55 milijardi.
Ruski oligarsi, barem formalno, ne žive i nisu prijavljeni u Velikoj Britaniji. Njihovi glavni biznisi ostaju u Rusiji, a njihove su vile najčešće u vlasništvu offshore kompanija - u Britaniju donose samo mali komad bogatstva te sukladno tome onda i plaćaju malene poreze. Neki su prijavljeni u Rusiji, Izraelu, Malti, Cipru itd...
Dok se neki skrivaju iza fasada filantropije zapravo za Moskvu često rade 'prljave poslove'. Financiraju ultra-desne pokrete ili sponzoriraju anti-EU publikacije.
Pitanje je, piše the Guardian, hoće li Britanci odlučiti napraviti pritisak na Putina oduzimanjem imovine, poništavanjem viza ili drugim sankcijama. Oni, kaže Guardian, ne pridonose ekonomiji ili društvu do te mjere kako se to Englezima pokušava "prodati".
Novac super-bogatih Rusa nije od vitalne važnosti za ekonomiju Velike Britanije. Oni nisu motor trgovine ili zapošljavanja, pa niti investicija. I kada je riječ o porezima - doprinose malo, a dolaze iz sustava u kojem je biznis kultura nagrižena koruptivnim režimom i kriminalom. Neki čak zamjeraju muzejima i bolnicama što prihvaćaju novac takvih pojedinaca.
Ludo je, nimalo u duhu liberalizma i nepraktično izbaciti iz iz Britanije, no dužnost je države da shvati kako su tako uspješni, čime se zapravo bave i tko ih hrani.