Onaj tko iz ureda, a da bi dobio glasove i simpatije rulje, izbaci bistu Josipa Broza Tita, na kraju će rulji morati objašnjavati zašto u ured još nije stavio bistu Ante Pavelića.

Hrvatska predsjednica poprilično je odmakla na tom putu. Doduše, još ne mora objašnjavati rulji gdje je zapelo s Pavelićevom bistom, ali nije ni daleko od toga. 

Ono s čime, možda, nije računala jest reakcija američke i europske visoke politike koje ne štede na diplomatskim ćuškama hrvatskom političkom establišmentu. 

I zbog čega je predsjednica morala malčice prikočiti. Njezino prošlotjedno obraćanje javnosti primjer je prvorazrednog političkog licemjerja. 

Ono se ne može nikako drukčije tumačiti već kao puštanje guste dimne zavjese kojom je pokušala prekriti sve ono što je u proteklih 25 godina HDZ učinio ne bi li abolirao fašizam, a kriminalizirao antifašizam i komunizam. 

U nemogućnosti da Hrvatsku učini modernom, demokratskom, socijalnom državom i da građanima osigura blagostanje i mir, HDZ im i danas nudi stare podjele, mržnje i strahove. 

Počeli su, da ne zaboravimo, devedesetih godina sveobuhvatnim preimenovanjem imena ulica, trgova i institucija nazvanih po antifašistima te sustavnim uništavanjem antifašističkih spomenika, a završavaju ovih mjeseci dovođenjem u Sabor i Vladu RH ljudi koji otvoreno simpatiziraju NDH i zločinački Pavelićev režim, potpunim ignoriranjem sve učestalijeg desničarskog nasilja, te prijedlozima njima bliskih kvazi-intelektualaca za izbacivanjem ZAVNOH-a iz preambule Ustava RH. 

Umjesto toga, u Ustavu bi trebalo stajati da je Republika Hrvatska utemeljena na “vrijednostima” NDH, dakle i na rasnim zakonima i genocidu.

Budimo cinični, s obzirom na ono što se ovih dana može vidjeti i čuti, na ulici i stadionima, u crkvama, Saboru i Banskim dvorima, upisivanje NDH u Ustav samo bi potvrdilo pravo stanje stvari na terenu.

Ustaški pozdravi, veličanje režima i negiranje masovnih zločina koje je počinio više nisu stvar samo marginalnih, ekstremnih, podzemnih skupina, nego mainstream hrvatske politike kojoj asistira kardinal Bozanić te dio visokog i niskog klera. 

Uostalom, neposredni povod za predsjedničino naglo buđenje i paničan izljev antifašizma ovom prilikom dolazi s propovjedaonice. U glavnoj ulozi je nesretni prior dominikanskog samostana u Splitu Prcela, poznat po izljevima najnježnijih čuvstava prema Paveliću i NDH. 

On Pavelića naziva “naš Poglavnik”, a njegov bijeg 1945. iz Hrvatske usporedio je u jednom propovijedi s bijegom Isusove obitelji u Egipat.

Blasfemična usporedba Isusa sa zločincem očito je prihvatljiva Kaptolu, pa se postavlja ozbiljno pitanje kakvom se to Bogu oni klanjaju, čiji nauk slijede? Isusov nauk posve sigurno ne slijede.

I sad predsjednica pokušava ugasiti požar koji je i sama svesrdno pomogla potpaliti i razbuktati. I tobože je užasnuta jazom u hrvatskom društvu, razmjerima “netolarancije, govora mržnje i veličanja propalih zločinačkih režima”.

A da množina “zločinački režimi” nije omaška u govoru, pokazuju sljedeće predsjedničine riječi: 

“I ovog puta jasno i glasno ću reći: ustaški režim svojom je politikom vezivanja uz fašizam i nacizam, osakaćivanjem dijelova državnog teritorija i zločinačkim postupcima masovnih progona i ubojstava na najgori način zloupotrijebio i teško okaljao tadašnju legitimnu želju hrvatskog naroda za svojom državom. Isto tako, moramo strogo odvojiti antifašizam, kao vrednotu moderne Europe, i moderne Hrvatske, zapisanu u našem Ustavu, od zločinačkog jugoslavenskog komunističkog režima, pod kojim su deseci tisuća ljudi raznih nacionalnosti i ideja brutalno likvidirani kao neprijatelji naroda, bez suda i ikakvih ljudskih prava”.

Naglašavajući kako će govoriti “jasno i glasno”, predsjednica opet muti vodu i petlja. Podmuklo izjednačava NDH, Jugoslaviju i SR Hrvatsku (čiji su Ustavi i omogućili da se Hrvatska odcijepi od Jugoslavije), prešućuje da je NDH bila marionetska Hitlerova tvorevina, a ne, kako ona sugerira, izraz želje hrvatskog naroda za svojom državom koji je Pavelić “zloupotrijebio i teško okaljao”. 

Hrvati su tih godina masovnim učešćem u NOB-u i otporom ustaškom teroru i fašizmu pokazali što je njihova želja i kakvu državu žele. A danas HDZ i njihovi sateliti brišu svaku uspomenu na njih.

Europa je prošlog vikenda slavila svršetak 2. svjetskog rata i pobjedu nad fašizmom. U svim europskim državama bile su upriličene službene proslave, tim povodom oglasili su se predsjednici svih država i vlada. 

Svi osim hrvatske predsjednice i hrvatske Vlade. U Hrvatskoj je proslava prepuštena civilnim udrugama. Iz tih udruga, usput rečeno, te iz liberalnih medija dolazi jedini pravi otpor fašizaciji društva. 

Kakav je zapravo odnos aktualne hrvatske vlasti prema antifašističkoj prošlosti i tradiciji zorno svjedoči slučaj u Splitu gdje je policija privela čovjeka koji je pokušao ispisati antifašističku parolu “Smrt fašizmu, sloboda narodu”.

Kako predsjednica zamišlja krpanje društvenog jaza očituje se i u tome što se ona ne obraća hrvatskim građanima, nego “Hrvaticama i Hrvatima i pripadnicima svih manjina”, formulom kojom se ne koristi nijedan moderni europski političar. 

Ne bih ovdje uopće spominjao taj njezin običaj da se on ne širi poput kakva virusa i da nije, koliko čujem, zarazio i neku sirotu voditeljicu na javnoj televiziji. 

I kao što je predsjednica iz Hrvatske protjerala građane, dotična voditeljica protjerala je gledatelje, pa pozdravlja samo Hrvatice i Hrvate. 

Dobra vijest je to što bezveznjaci koje je na HRT instalirala nova vlast ruše gledanost programa takvom brzinom da uskoro voditelji neće imati koga pozdravljati.