Kina je odgovorna za zločin protiv čovječnosti u pokrajini na sjeverozapadu zemlje, u kojoj žive Ujguri i druge muslimanske manjine, objavila je organizacija za ljudska prava Amnesty International i optužila Kinu da je u Xinjiangu stvorila “distopijski pakao”. Agnes Callamard, glavna tajnica Amnesty Internationala, optužila je kineske vlasti za stvaranje “distopijskog pakla zapanjujućih razmjera”.
- Činjenica da je ogroman broj ljudi podvrgnut pranju mozga, mučenju i drugim ponižavajućim postupcima u internacijskim logorima, dok još milijuni žive u strahu zbog velikog nadzornog aparata, morala bi šokirati savjest čovječanstva - izjavila je Callamard. 
Također je optužila glavnog tajnika UN-a Antonija Guterresa “da nije postupio u skladu sa svojom funkcijom”. Aktivisti i UN-ovi stručnjaci kažu da je najmanje milijun muslimana zatočeno u logorima u toj zabačenoj regiji na zapadu Kine. Peking te optužbe odbacuje i tvrdi da se u kampovima provodi zanatska obuka i da su nužni u borbi protiv ekstremizma. Ministar vanjskih poslova Wang Yi rekao je početkom godine na UN-ovu vijeću za ljudska prava kako je riječ o zakonitim protuterorističkim mjerama i da Xinjiang uživa “društvenu stabilnost i snažan razvoj” nakon što četiri godine nije bilo nikakvih “terorističkih slučajeva”. 
- U Xinjiangu postoji 24.000 džamija i pripadnici svih etničkih skupina imaju radnička prava - rekao je Wang Yi. 
Istraga ABC Newsa u kojoj su koristili novo istraživanje koje je usporedio istraživački centar Australskog instituta za stratešku politiku (ASPI) identificira i dokumentira proširenje 28 logora koji su dio programa za iskorjenjivanje muslimana u kineskoj regiji Xinjiang. 

Peking, koji na tu regiju gleda kao na žarište terorizma, povećao je lokalne sigurnosne snage, proširio mreže policijskih postaja i kontrolnih punktova te uveo široku mrežu elektroničkog nadzora. Prema izjavama svjedoka i udruga za ljudska prava, oko dva milijuna Ujgura i drugih muslimana zatočeno je u tim logorima, gdje su prisiljeni proći domoljubnu obuku i deradikalizaciju.
Kina je isprva negirala postojanje logora. No pod intenzivnim međunarodnim nadzorom uoči UN-ove revizije o ljudskim pravima, kineski su dužnosnici promijenili stav. Peking je tako pokrenuo propagandnu kampanju prikazujući logore kao humane centre za osposobljavanje za rad. Ali sve veći broj svjedočenja žrtava, svjedoka, a sad i dostupnost satelitskih slika visoke rezolucije, otkrivaju ubrzano širenje mreže kampova za preodgoj, koji će, izgleda, postati trajno obilježje života u Xinjiangu. Procjene o broju takvih kampova/logora kreću se između 180 i više od 1200. Osim toga, izvješće koje je u prosincu prošle godine objavio Centar za globalnu politiku i u kojem se kao referencije navode dokumenti kineske vlade, otkriva da su u 2018. tri pokrajine u kojima su Ujguri većinsko stanovništvo poslale najmanje 570.000 ljudi na branje pamuka prema državnom ustroju prisilnog rada. Istraživači, međutim, ocjenjuju da je ukupan broj prisilnih radnika u branju pamuka - a taj se posao odvija ručno - za “nekoliko stotina tisuća veći”. 
Xinjiang je središte proizvodnje pamuka i u cjelokupnoj svjetskoj proizvodnji sudjeluje s 20 posto, navodi se i upozorava na “potencijalno drastične posljedice” za globalnu opskrbu tom sirovinom. Gotovo petina pamučne pređe koja se koristi u Americi stiže iz Xinjianga. Peking tvrdi da su svi zatvorenici u tim logorima “stekli diplomu”, no izvješća govore da su mnogi premješteni na niskokvalificirane poslove u proizvodnji, koji su često povezani s radom logora.

Navodi se da su ti radnici pod snažnim nadzorom policije, da se njihovo premještanje s jednog mjesta na drugo odvija prema kažnjeničkom principu, pod policijskom pratnjom, da je upravljanje “vojnički ustrojeno”, a sve je praćeno ideološkom izobrazbom. U izvješću se navodi da je ta cjelokupna organizacija potpomognuta snažnom ideologijom razvijanja sela kako bi se ostvarili državni ciljevi iskorjenjivanja siromaštva. Kina ustrajno odbacuje sve navode o prisilnom radu Ujgura u Xinjiangu i optužuje Sjedinjene Države da takvim optužbama želi “uništiti tvrtke iz Xinjianga”. Peking tvrdi da ti centri i edukacija koja se u njima provodi pomažu iskorijeniti ekstremizam u Xinjiangu. Prošle godine u prosincu SAD je zabranio uvoz pamuka koji proizvodi Xinjiang Production and Construction Corps, uglavnom paravojna organizacija koja proizvodi trećinu sveg pamuka u toj regiji. Drugim zakonskim prijedlogom u SAD-u traže zabranu cjelokupnog uvoza pamuka iz Xinjianga i o njemu bi trebao glasati Senat. Nova američka administracija Joea Bidena u siječnju je podržala stav Trumpove vlade da je Kina izvršila genocid u Xinjiangu i da bi zbog toga mogla snositi ozbiljne posljedice. Nekoliko međunarodnih brendova, kao što su Adidas, Gap i Nike, optuženo je da se u proizvodnji odjeće koriste prisilnim radom Ujgura, stoji u izvješću Australskog instituta za stratešku politiku iz ožujka 2020.

Uz to, nova istraživanja pokazuju kako bi kineska demografska politika kontrole rađanja mogla u idućih 20 godina smanjiti populaciju Ujgura i drugih nacionalnih manjina u pokrajini Xinjiang za trećinu, piše BBC. Analiza se temelji na podacima prema kojima bi u to vrijeme broj novorođenih Ujgura mogao biti smanjen za od 2,6 do čak 4,5 milijuna. Kinu optužuju za genocid u Xinjiangu, u kojemu Ujguri čine većinu populacije, najvećim dijelom kroz regionalne politike kontrole, odnosno ograničavanja broja novorođenih. Kina sve to negira, tvrde kako za onemogućavanje većeg broja novorođenih “postoje drugi razlozi”. Njime se jasno otkriva kako će broj pripadnika etničkih manjina na jugu Xinjianga do 2040. biti između 8,6 i 10,5 milijuna. Ranije procjene govorile su da će ih biti 13,1 milijun. Službeni podaci pokazuju da je među pripadnicima manjina od 2017. do 2019. bilo gotovo 49 posto manje porođaja u odnosu na ranija razdoblja. Kina je “politiku troje djece” objavila nakon što su podaci pokazali da se suočava s demografskim padom. No iz Xinjianga dolaze izvješća kako tamošnje žene i dalje proganjaju i zatvaraju da ne bi rađale, a trudnicama prijete ako odbiju pobačaj, navodi dalje BBC. 

- Takozvani genocid u Xinjiangu čista je besmislica - kazali su iz kineskog ministarstva vanjskih poslova Reutersu dodavši kako su za te optužbe odgovorne protukineske snage SAD-a i Zapada, koje “boluju od sinofobije”, odnosno mržnje prema Kini i svemu kineskome. Godine 2017., pisao je tad Financial Times, lokalne vlasti u Xinjiangu iz Pekinga dobile su naputak prema kojem se novorođena djeca više ne smiju nazivati imenima koja se mogu protumačiti odveć religioznima, što predstavlja razradu pravila usvojenih prije dvije godine, a koja zabranjuju uporabu muslimanskih imena. Roditelji koji ne bi ispoštovali ovo pravilo bili bi društveno izopćeni te bi im bio uskraćen “hukuo”, ključni kineski identifikacijski dokument, koji omogućuje pristup obrazovanju, zapošljavanju i socijalnim davanjima. Kako smo naveli, tih 11 milijuna Ujgura, koji su većinom muslimani, našli su ne na udaru Pekinga nakon serije nemira u glavnom gradu pokrajine, Urumqiju, 2009. Kineske su vlasti u toj pokrajini nametnule stroga pravila po uzoru na Tibet, pa je zabranjeno nositi burke te putovati u muslimanska svetišta. Kineske su vlasti 2016. zatražile od Ujgura da predaju svoje putovnice lokalnim vlastima te su ih natjerali da ponovno apliciraju za njihov povrat. Također, državnim službenicima ujgurskog podrijetla, kojih prema nekim procjenama ima gotovo milijun, pod prijetnjom otkaza zabranjeno je sudjelovanje u vjerskim obredima. Kineske vlasti to su opravdale činjenicom da se pokrajina nalazi u blizini Afganistana i Pakistana, te se strahuje kako bi Xinjiang mogao postati plodno tlo za nastanak i tranzit terorističkih skupina.

Mnogi međunarodni stručnjaci upućuju na Konvenciju iz 1948. o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja navodi prevenciju rađanja usmjerenu na etničku grupu kao jedan čin koji bi se mogao kvalificirati kao genocid. Američka vlada i parlamenti zemalja, uključujući Veliku Britaniju i Kanadu, opisali su kinesku politiku sprečavanja rađanja i masovnog pritvaranja u Xinjiangu kao genocid. Međutim, neki akademici i političari kažu da nema dovoljno dokaza o namjeri Pekinga da djelomično ili u potpunosti uništi etničko stanovništvo kako bi se dostigao prag za utvrđivanje genocida. Nijedna takva formalna kaznena prijava nije podnesena protiv kineskih ili službenih predstavnika Xinjianga zbog nedostatka dostupnih dokaza i uvida u politike u regiji. Tužiteljstvo bi također bilo složeno i zahtijevalo bi vrlo jasne materijalne dokaze. Uz to, Kina nije stranka Međunarodnoga kaznenog suda (ICC), najvišeg međunarodnog suda koji goni genocid i druge teške zločine i koji može pokrenuti postupak samo protiv država iz svoje nadležnosti. Rian Thum, povjesničar sa Sveučilišta u Manchesteru, rekao je za CNN da će se za 20 godina ljudi osvrtati na represiju u Xinjiangu kao na “jedno od najvećih djela kulturnog razaranja u povijesti”.