Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odlikovala je u srijedu 13. veljače američku povjesničarku specijaliziranu za Holokaust Esther Gitman Redom kneza Branimira s ogrlicom. U obrazloženju odlikovanja navode se "osobite zasluge stečene istraživanjem, dokumentiranjem i promicanjem istine o hrvatskoj povijesti 20. stoljeća, kao i zbog produbljivanja razumijevanja između hrvatskoga i židovskog naroda".

Dva dana poslije, 15. veljače, povodom Dana državnosti Republike Srbije, predsjednik Aleksandar Vučić odlikovao je Zlatnom medaljom za zasluge povjesničara Gideona Greifa iz Izraela za "izuzetne zasluge i nesebičnu posvećenost u obrani istine o stradanju židovskog, srpskog i drugih naroda za vrijeme Drugog svjetskog rata". Razmak od samo dva dana između jednog ovakvog predsjedničkog odlikovanja u Zagrebu i drugog predsjedničkog odlikovanja u Beogradu daleko je od realne mogućnosti da je riječ o slučajnosti.

Spašavanje Schindler iz Zagreba: Izvlačila je Srbe iz Jasenovca

Osim toga što Esther Gitman ima 79 godina, što je rođena Sarajka i živi u SAD-u, a Gideon Greif je rođen u Izraelu i ima 67 godina, te i danas živi u Izraelu, razlike između njih dvoje, posebno razlike u njihovim stavovima prema Holokaustu na području bivše Jugoslavije jedva da postoje. Ali, ih ima i te su razlike motivirale predsjednicu u Zagrebu odnosno predsjednika u Beogradu da ih odlikuju za istraživanje praktično iste materije u čijem središtu se nalazi ustaški logor smrti u Jasenovcu.

Oboje povjesničara složit će se da su ustaše masovno ubijali Srbe, Židove, Rome i politički nepodobne Hrvate, mahom antifašiste. Oboje neće imati niti dvojbi oko toga da je NDH bila marionetska država podijeljena na okupacijske zone Trećeg Reicha odnosno fašističke Italije, da je Mussolini odigrao presudnu ulogu u instaliranju na vlast u Zagrebu Ante Pavelića, te da su i on i njegovi suradnici bili zločinci.

Za Esther Gitman uopće nema sumnje "da velika većina Hrvata nije željela Pavelića, oni ga nisu izabrali"... I tu se počinju nazirati razlike.

Vjerojatno je i Greifu jasno da je bila riječ o marionetskom fašističkom režimu, da je tu postojao i antifašistički pokret otpora, neusporedivo snažniji nego igdje drugdje u Europi. No, kada je prije godinu dana Greif za Deutsche Welle objašnjavao određene kontroverze oko izložbe u UN-u u New Yorku "Istina o Jasenovcu – pravo na sjećanje", on je zastupao tezu da pokolj nad Židovima na području NDH i okupirane Srbije, iako u oba slučaja s užasnim žrtvama, u dijelu svoje prirode nije bio isti:

"Drugdje, primjerice u Srbiji, progon je vršila njemačka okupacijska vojska uz pomoć domaćeg stanovništva i Nedićeve vlade. Kao što je to bio slučaj i svugdje u Europi gdje su kvislinške vlade pomagale u progonu."

Povijesna je činjenica da je ekstremno desni političar iz Srbije Dimitrije Ljotić još 1939. povezao generala Milana Nedića s tajnom službom SS-Reichssicherheitshauptamt, te da se Nedić već 1940. javno protivio ratu protiv Hitlera.

Druga razlika između povjesničarke Gitman i povjesničara Greifa je i stav prema Alojziju Stepincu, te koliko dugo je tko od njih istraživao ustaške, nacističke, odnosno nedićevske kolaboracionističke pokolje nad Židovima i po drugoj etničkoj i vjerskoj osnovi. Gitman je 2002. primila Fullbrightovu stipendiju kako bi u Zagrebu istraživala Holokaust i NDH. Mentor joj je bio Ivo Goldstein koji je i sam ostao zatečen, kako je izjavila u intervjuu za Večernji list, njenim tvrdnjama da je naišla na dovoljno svjedočanstava o Hrvatima koji su u NDH spašavali Židove pred ustaškim pokoljima.

"Iznenadio se kad sam kazala da ću proučavati spašavanje Židova u NDH. Pitao me, zar zaista ima tako puno tih primjera da se mogu znanstveno obraditi i ja sam odgovorila da su zagrebački arhivi puni svjedočanstava i dokumenata... Židovima su pomagale časne sestre i svećenici, hrvatski partizani, ali i neki dužnosnici NDH, talijanska 2. armija", kazala je.

Top News Priča o bratstvu ustaša i četnika iza legendarne slike

Pritom nije na bilo koji način relativizirala prirodu ustaškog režima. Kao onda kada je opisala da je u jednom trenutku ustaški ministar zdravstva Ivan Petrić tražio od Pavelića da pošalje židovske liječnike u Bosnu kako bi tamo radili na suzbijanju epidemija tifusa i sifilisa.

"Tu je ideju podržao i Ante Pavelić uz opasku: 'Uvijek ih se može i kasnije, kada izliječe bosansko stanovništvo, eliminirati'", objasnila je što se događalo.

Njena knjiga "Kad hrabrost prevlada" u Hrvatskoj je izašla 2011. U njoj navodi da su ustaše u Hrvatskoj i BiH, točnije u NDH, pobile toliko ljudi da je od 40.000 Židova živih ostalo 9500, sve uz monstruozne pokolje nad Srbima, Romima i Hrvatima koji su se opirali ustašama i NDH. Upravo o tim Hrvatima bilo je njeno istraživanje. Tu se dolazi do ključne razlike s Greifom, do Stepinca.

"Stepinac je u ratnim, teškim okolnostima postavio neke humane norme i pridržavao se temeljnih ljudskih prava te je bez straha za svoj život pisao Artukoviću upozoravajući ga da će ustaški zločini baciti stigmu na hrvatski narod. On je govorio da su ustaše 'uništile tijelo i dušu hrvatskog naroda'. Kad je Heinrich Himmler u svibnju 1943. došao Paveliću i tražio da se u logore u Njemačku pošalju i Židovi iz miješanih brakova upravo je Stepinac zaustavio te strahote", rekla je.

Poziva se na "desetke tisuća dokumenata", na razgovore sa 77 preživjelih iz tih doba i događaja, te zaključuje da je "Stepinac bio sveti čovjek", jedan od onih koji su spašavali Židove i da "bez takvih ljudi ne bi rat preživjeli niti ona niti njena majka". Ona i Greif sasvim sigurno bi se složili oko Greifove konstatacije da je Jasenovac "u nekim aspektima bio gori logor smrti od Auschwitza", zato što nije stajao na "industriji ubijanja", nego je išao za time da se ljude ubija uz najgora zlostavljanja, ubijanja hladnim oružjem, brutalna silovanja, maltretiranja djece do smrti.

Uostalom, povijesna je činjenica da je general Wehrmachta u Zagrebu Glaise von Horstenau zapisao, kada je vidio odjel za djecu pristiglu iz Jasenovca u logoru u Sisku, da je to "vrhunac strahote", dok je za najgori logor smrti koji nije bio pod nacistima napisao "Jasenovac mora da je vrhunac svih zala". No, dvoje povjesničara židovskog porijekla oko Stepinca se apsolutno razilaze.

"Kad je riječ o kardinalu Alojziju Stepincu, reći ću vam jasno, oštro i kratko: njegova kanonizacija je sama po sebi zločin, a ljudi koji ga namjeravaju kanonizirati su zločinci... To je ruganje žrtvama. Svatko tko je podržavao zločinački režim poput ustaškog ne zaslužuje nikakvu nagradu!", kazao je u ljeto 2017. za Večernje novosti.

Svi su ih mrzili Fra Sotona i najgori ustaški koljači

Za Greifa je Ivo Goldstein prije jedne godine za Al Jazeeru rekao: "Što se tiče Greifa, on jest stručnjak za nacističke logore, ali, koliko ja znam, o Jasenovcu nije napisao ništa." A i sam Greif je priznao da se Jasenovcem bavio tek dvije godine uoči prošlogodišnje sporne izložbe "Istina o Jasenovcu - pravo na sjećanje".

Bila je riječ o izložbi u zgradi UN-a u New Yorku koja je podigla jako puno prašine, a bez da ju je skoro itko vidio. Greif je naveden kao kustos, na izložbu se moglo doći samo uz pozivnicu, a ono što je sporno od početka bilo je da je Emir Kusturica naveden kao umjetnički direktor.

"Emir Kusturica nije bio prisutan niti na izložbi prije godinu dana u New Jerseyju, niti na ovoj u zgradi UN-a. Ne znam tko je i zašto izbacio takvu informaciju u javnost. To je potpuna besmislica", demantirao je Greif za Deutsche Welle.

Pritom je možda govorio istinu, jer na stranicama UN-a ili na pozivnicama, bilo kojim službenim priopćenjima, Kusturice nije bilo, što onda značilo da su mediji po Srbiji i po Hrvatskoj pali na spin samog Kusturice i dijela ljudi iz administracije Aleksandra Vučića. Jer istodobno je Ambasada Republike Srbije navodila Kusturicu kao "art direktora" što god to bilo, a velikog prijatelja Milorada Dodika jest bilo i na sve strane po srbijanskim medijima, što su onda prenosili mediji po Hrvatskoj, posebno desnije orijentacije.

Službeni Zagreb je prosvjedovao zbog revizionizma izložbe, ne otkrivajući oko čega točno, da bi se ispostavilo da je riječ o plakatu s Alojzijem Stepincem u kontekstu podržavatelja NDH, što je navodno odmah po reakciji Banskih dvora uklonjeno s izložbe. Ostalo je ipak otvoreno da je povučenih eksponata bilo još, za što Greif tvrdi da o tome ne zna ništa, da takve stvari on kao kustos nije pripremio.

Greif čak u intervjuima uopće nije htio potezati pitanje broja žrtava ustaša u NDH i ono što je navodio da je bilo izloženo u UN-u, doista se čini kao vjeran prikaz ustaških zlodjela nad Srbima, Romima, Židovima i Hrvatima.

Rekao je da je ta brojka predmet sporenja, što je zapravo točno, iako će Goldstein, primjerice, reći da je u Jasenovcu riječ o nešto više od 80.000 ubijenih, eventualno realno povećanih za 10 do 20 posto. U intervjuu Greif je odbio licitirati brojkama žrtava, rekao je da je to bio slučaj i na izložbi, ali...

"Glasovi stotina tisuća nevinih žrtava Jasenovca i svih logora smrti u Hrvatskoj, koji su surovo i na najbrutalniji način pogubljeni, dozivaju nas iz utrobe zemlje s molbom da ne budu zaboravljeni", rekao je Greif u intervjuu za Večernje novosti iz 2017.

nacionalizam Zagreb Vučićevu 'čovjeku za mržnju' ne da u Jasenovac

To, kao i ono da je u istom intervjuu rekao da je Jasenovac "počeo detaljnije proučavati tek prije dvije godine", također čini razliku u odnosu na Esther Gitman. U konačnici, Esther Gitman odlikovala je Kolinda Grabar Kitarović koja 2016. "nije bila u stanju čuti" skandiranje ustašama i ZDS u Osijeku na utakmici između Hrvatske i Izraela, kojoj je "Za dom spremni" stari hrvatski pozdrav, koja je u Argentini javno izrekla da su visoki dužnosnici NDH, koji su 1945. bježali u tu zemlju kao traženi ratni zločinci, bili "domoljubi".

U konačnici, Aleksandar Vučić u 90-ima, a i poslije bio je žestoki i, iako mlad, istaknut član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, a opet se dogodilo da on kao predsjednik 2019. odlikuje Greifa kojega je pak Republika Srpska nedavno angažirala kao voditelja komisije za istraživanje pokolja nad Bošnjacima u Srebrenici 1995., što je sud u Haagu pravomoćno označio kao "genocid".