Željko Komšić je u kafić Inn, legendarnog sarajevskog hotela Holliday, stigao u pratnji tjelesnih čuvara. Sastali smo se dan nakon prve sjednice Predsjedništva BiH, čiji je član. Ne smiruje se politička napetost izazvana činjenicom da je Komšić do pozicije došao glasovima Bošnjaka, a ne Hrvata.

Hrvatski sabor je prošli tjedan usvojio Deklaraciju o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Kako to komentirate, što Deklaracija uistinu znači za Hrvate u BIH?

Obrnimo malo stvar - zamislite da mi u BiH raspravljamo o nekom pitanju koje se tiče unutarnjih pitanja Republike Hrvatske, kako bi se to gledalo? Pokušajte se staviti u našu kožu, nas ljudi u BiH, kako na to gledamo.

Spominjali ste ‘određene krugove u Zagrebu koji hoće ostvariti ključni i dugoročni ekonomsko-politički utjecaj na sva događanja u BiH’, govorite da zasad samo BiH ima problem s politikom Hrvatske, ali uskoro će ga imati i međunarodna zajednica, pogotovo EU i SAD, jer remeti planove međunarodne zajednice za regiju.

Pravim distancu čak i u vezi s politikom u HDZ-u jer znam da ni ondje svi ne podržavaju takvu politiku. Jer ovo je zaista direktno miješanje u unutarnje pitanje BiH. To je politika koja sigurno ne može naići na odobravanje u EU, to je politika koja neće nikad imati podršku SAD-a kao jednog od ključnih tvoraca i mira i Daytonskog sporazuma. Ne mogu shvatiti kako neki ljudi u Zagrebu već nisu izvukli zaključke kako npr. EU gleda na to, kako oni promatraju sve ovo što se radi. Naravno, kako to hoda u multilateralnoj politici - a EU to definitivno jest - da se to radi na jedan sofisticirani način, a ne na naš balkanski.

Hrvatski veleposlanik u BiH, Ivan Del Vechio, kaže da je ovo što se događa u odnosima pritisak BiH na Hrvatsku.

Puknuo sam od smijeha na to. Del Vechio je ipak ozbiljniji čovjek od te izjave, zna on svoj posao i dugo je tu. BiH i da hoće, kao što neće, ne bi mogao vršiti bilo kakav pritisak na jednu susjednu zemlju, a pogotovo ne na zemlju članicu EU, jer bismo tad imali problem s cijelim EU-om. Mi nemamo problem s EU-om.

Ali imate problem s Republikom Hrvatskom?

Da, to je više nego očigledno. Ne znam kako to drukčije nazvati.

Kako ga riješiti?

Najbolje bi bilo da se okrenemo onome što je normalno u odnosima u međunarodnoj javno-pravnoj diplomatskoj komunikaciji. Dajte da riješimo neke stvari koje su nam otvorene, od granice, odnosa... Ako smo susjedi, trebali bismo biti i prijatelji. Ako smo prijatelji, trebali bismo jedni drugima pomagati. No nije moje da dijelim savjete bilo kome u Hrvatskoj, hrvatska vlast će raditi ono što radi, a mi ćemo na to reagirati vodeći računa isključivo o našim, bosansko-hercegovačkim interesima. Ova faza u odnosima po meni nije produktivna.

Inicijator Deklaracije Božo Ljubić kaže da su Hrvati u BiH dovedeni na rub političke konstitutivnosti. Je li to točno?

Gospodin Ljubić je dugo u vlasti u BiH, dulje nego ja. No ja se s tom ocjenom ne slažem. Mislim da je nama svima u BiH, bez obzira na političke stavove koji se iznose, jako stalo do toga da BiH ostane ovakva kakva jeste - multietnička zemlja u kojoj vladaju harmonični, a ne zategnuti odnosi, koji su u jednom trenutku, na kraju krajeva, rezultirali ratom, nego upravo suprotno - da se vratimo nečemu što je neko prirodno stanje BiH, a to je uvažavanje, poštovanje... Ne suživot, nego zajednički život, na što smo mi navikli. Rođen sam i odrastao u okruženju gdje je sve naše te gdje ništa ne gledamo kao tuđe i strano, nego jednostavno dijelimo isti prostor. Razumijem da to nekome tko dolazi izvan BiH zvuči kao fraza, ali mi smo zaista tako živjeli.

Kakav je po vama položaj Hrvata u BiH?

Što god kažem bit će dočekano na nož i pogrešno interpretirano. Savjetujem da odete u Široki Brijeg, Posušje, Ljubuški... i pitate Hrvate kako žive, ugrožava li ih tko, imaju li problema s nekim, nameće li im itko išta.... Ja znam tko sam i što sam. I ja to ne dam, bez obzira na to gdje živio i tko je većina, a tko manjina. Vjerovali ili ne, meni je teško kad, naprimjer, vidim oca koji je radio, otišao u punu starosnu mirovinu i danas ne može skrpati kraj s krajem. E to je problem, kao i kad gledam svoje dijete koje raste i koje će mi uskoro postaviti teško pitanje: ‘Što da radim?’. O tome je ovdje riječ, ja hoću da o toj ugroženosti govorimo. Ljudi odlaze odavde ne zato što su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Naravno, odlaze oni koji to mogu, a najlakše je iz BiH otići s hrvatskom putovnicom i domovnicom. Tragedija ove zemlje je što ljudi ostaju bez nade, a ona nije vezana uz nacionalnu pripadnost, nego egzistenciju te elementarni osjećaj sigurnosti i perspektive. To je blato u koje smo upali u BiH. I zato su svi ugroženi.

Čelnici u pet kantona u kojima su Hrvati većina poslali su pismo u kojem su vam poručili da niste dobrodošli u Zapadnohercegovačkom, Posavskom, Hercegovačko-neretvanskom, Srednjobosanskom i Livanjskom kantonu.

Koliko znam, nitko nema pravo govoriti u ime naroda. A u ime političke opcije ima pravo govoriti onaj tko je zastupa. Rekao bih da me personom non grata proglasio HDZ. Pitam ih što im to znači? Baš me zanima kako misle spriječiti da ja tamo dođem? Uostalom, svaki sam vikend u jednom od tih kantona. Ljudi misle da je to neka vrsta političke akcije od strane HDZ-a, a ne Hrvata. Neka rade što god hoće. Al’ niti me mogu spriječiti niti - koliko sam vidio - imaju namjere da me spriječe.

Komisija Justitia et pax Biskupske konferencije BiH priopćila je kako nije pravedno ni čovječno da jedan narod bira političke predstavnike drugome u BiH.

Kad to bude pisalo u Ustavu, neka bude tako. No neka biskupi pročitaju što sad piše u Ustavu. Ne znam zašto se Crkva uopće petlja u politiku. Zamislite sad da se netko od političara počne petljati u to po kojemu se evanđelju što propovijeda, da se počnemo petljati u odnose između fratara i popova, zamislite da politika uđe u taj segment. Pa na što bi to nalikovalo? Moderne države su davno prerasle ta stanja. Vjeri njihovo - uzvišene duhovne sfere. A politici ovo primitivno, svjetovno. Neka se svatko bavi svojim poslom, ne bi se trebali miješati jedni drugima. Legitimitet članova Predsjedništva se ne izvlači iz naroda, nego iz građana koji žive na određenome dijelu teritorija, bez obzira na to tko su i što su oni. Jedan je član Predsjedništva iz RS-a, koji je pripadnik srpskoga naroda, a ne njegov predstavnik, i dva su člana iz Federacije, za koje glasuju svi građani Federacije, a koji su pripadnici bošnjačkog, odnosno hrvatskog naroda. Nitko ovdje ne predstavlja narod, mi predstavljamo građane. Ustav ide i šire pa govori da je obveza sva tri člana Predsjedništva da im je nadležnost cijela BiH, ne samo entitet iz kojeg su izabrani. Situacija je potpuno drukčija od onoga kako se to pokušava predstaviti. Što ćete, tu sam, izabran sam, treba me trpjeti još neko vrijeme, do neke tamo 2022. godine. Ako se ikad to primijeni, to će nas tjerati da idemo dalje, prema građanskom konceptu.

Hrvatska politika smatra da trebate mijenjati i Ustav i izborni zakon.

Svim građanima Republike Hrvatske zaista želim sve najbolje. Ja tu zemlju volim. Ali Bosnu i Hercegovinu volim više.

Trojica bivših Visokih predstavnika u BiH poslali su pismo u Bruxelles, u kojemu navode da su ‘zabrinuti spram politike koju Hrvatska vodi prema BiH’.

Definitivno je da su dobro upućeni u situaciju u BiH. Interesantno je što su to ljudi koji su različitih političkih habitusa - od konzervativaca do liberala. Nitko od njih ne dijeli ovu moju ljevičarsku opciju. Ali napisali su, po meni, jednu istinu, ono što jeste, što su činjenice. Druga je stvar sviđa li se to nekome ili ne. Mislim da reakcije koje su došle iz Hrvatske, a u kojima se išlo na osobne uvrede prema toj trojici ljudi, prije svega nije pristojna. Treba ih poštovati, ako ni zbog čega drugog, onda zbog njihovih godina i iskustva. Iz Zagreba je, nažalost, došla prizemna reakcija.

Dobili ste javnu podršku Stjepana Mesića.

Nije teško razumjeti ovu situaciju koja vlada u BiH, nije je teško bilo razumjeti čak ni u ratu. Nije me to iznenadilo od Mesića, kao ni rasprava koja je uoči donošenja Deklaracije bila u hrvatskom Saboru. Jasno se vide dva svijeta, što je dobro, demokratski. I tako se vide dva politička gledanja na BiH. Imali smo to prilike vidjeti i u ratu, kad je u Zagrebu postojala snažna opozicija politici koja se vodila prema BiH, a zbog koje se Mesić i razišao s Tuđmanom. Možete vi Mesića voljeti ili ne voljeti, ali mu ne možete osporiti principijelnost i dosljednost. Cijenim ga i njegovo mi mišljenje nešto znači. Ja, naprimjer, jako cijenim i bivšu premijerku Jadranku Kosor, iako smo politički potpuno različiti. Mislim da je ona napravila veliku stvar za RH, ali nije vrednovana na pravi način. Nisam očekivao ništa drugo od Stipe Mesića, Vesne Pusić, njezina brata, kao što me nije iznenadilo ni što su drugi, ponajprije zastupnici HDZ-a, iznosili. Iskreno, malo mi se premijer Plenković ne uklapa u to jer on ne dolazi iz takvoga miljea. Ali shvaćam zašto to radi - to je politika, a on pokušava amortizirati tvrdolinijaše u samom HDZ-u, isplivati na ovom pitanju i tako ojačati svoju poziciju i kao premijer i kao predsjednik HDZ-a. No zaista bi bilo dobro da se ne prelazi uobičajena crta diplomatskih ponašanja. Nije stvar toga što će reći o mojem izboru. Efekt takvog stava širi se po cijeloj BiH. U manjem dijelu će naići na odobravanje, u jednom dijelu na nezainteresiranost, ali u jednom dijelu BiH izazvat će, blago rečeno, jednu vrstu nelagode. I onda se stvari počinju kretati u smjerovima koji se meni ne sviđaju. Zainteresiran sam da se strasti smire. Ali kad čujem fašističke istupe, s takvim ljudima ne mogu ući u bilo kakvu vrstu rasprave, čak ni ovako posredno putem intervjua.

Zlatko Hasanbegović kaže da ste ‘mahalaški titoistički prevarant koji uništava BiH’.

Neću odgovoriti uvredom, a da to jesam, odgovorio bih jer mahalaški titoistički znaju jače ujesti nego što on misli. OK, to je njegov stav. Ne moraju me svi voljeti.

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma zamjera Vam što u uredu imate sliku Josipa Broza, pokraj koje ste se slikali s Angelinom Jolie.

Neka ih to ne brine, mnogi su sjedili i slikali se ispod te slike, vrhunskog umjetničkog djela Safeta Zeca. Druga stvar je što zaista gajim poštovanje prema Titu kao jednom od najvećih političara koje je ovaj prostor rodio. Nemojte čovjeku oduzimati povijesne zasluge. On je bio jedan od velikih svjetskih igrača, to je čovjek koji je mogao doći do američkog predsjednika, ruskih predsjednika, engleske kraljice... Nabrojite mi danas ljude s ovoga prostora koji to mogu. Svi smo neki predsjednici, ali nismo toliko veliki kao što je on bio. Kad govorimo o Titu, mislim da su mu možda najviše dužni ljudi u RH i BiH.

Zašto?

Titova je genijalnost pokazana kroz priču nakon 2. svjetskog rata i pokret nesvrstanih, njegov odnos s Istokom i Zapadom, Varšavskim paktom, NATO paktom. To je nešto što bi se trebalo učiti u diplomaciji. Kad govorimo o našim prostorima, može mu se svašta zamjeriti kad je riječ o konkretnim potezima. Mogu sad ljudi govoriti da nije znao. Znao je. Ali mu se ne može zaboraviti da je vratio pola Hrvatske Hrvatskoj, a BiH je sačuvao u tome razdoblju. Nemojte misliti da i u tadašnjem komunističkom pokretu nije bilo ljudi koji bi završili pitanje BiH tako što bi je podijelili između Srbije i Hrvatske. Najlakše mi je skloniti tu sliku iz ureda. Jesam li onda manje mahalaški titoistički prevarant koji uništava BiH?

Što vam je sporno u vezi s Pelješkim mostom, zašto mislite da Hrvatsku treba tužiti Međunarodnom sudu za pravo mora?

Kad je riječ o Pelješkome mostu i pitanju granice, pristupu našem otvorenom moru i međunarodnim vodama, mi to moramo riješiti. Pelješki most i pitanje njegove gradnje morali su proći određenu proceduru naših zakona. Izjava voditelja izaslanstva EU-a u BiH Larsa-Gunnara Wigemarka da je ipak netko dao dozvolu i da je na račun toga EK odobrila sredstva, nama indicira da postoji nešto što mi ne znamo. Ako postoji papir, mi ga hoćemo vidjeti. No ne možemo fizički ući u prostorije Ministarstva prometa i dobiti pristup da vidimo tko je taj, ali polako, pa da i tog zeca istjeramo na livadu i vidimo tko je to uime BiH protuzakonito uradio. Ne kažem da je tako bilo, ali sve mi je malo sumnjivo. Druga je priča u vezi s našom morskom granicom i s time što je Hrvatska dva puta svojim unutarnjim zakonodavstvom prekršila Međunarodnu konvenciju o pravu mora, povlačeći svoju morsku granicu kao arhipelaška država, koristeći pravilo ravne crte. Hrvatska to nije mogla učiniti, a da nas ne pita jer mi imamo onaj komad mora u Neumskom zaljevu. Ali je zatvorila bosansko-hercegovačko more ne riješivši s nama pitanje gdje je naša granica, kako ćemo mi izlaziti na otvoreno more. E to nam daje za pravo da idemo s tužbom pred Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu. Ne tražimo mi ništa nego samo da se ispoštuje ‘sporazum o granici Tuđman - Izetbegović’. Moguće je da BiH more zalazi ispod mosta, da je jedna od stopa mosta u našemu moru. Ali i to možemo dogovoriti, ni u tom slučaju nema razloga za spor. Ali ne možete doći i reći: ‘Nećemo poštovati ono što je Tuđman potpisao i još ćemo vam tu staviti most’. Što da mi radimo? Da kažemo: ‘U redu, radite nam što god hoćete’? Mi nemamo pravo ni reći da nam se to ne sviđa?

Ima li još problema na morskoj granici?

Pojavio se novi cirkus s graničnim prijelazima na moru. Dogovorili smo s RH granični prijelaz na moru, na koji je Pregovaračka grupa RH pristala. Ali naši ministri iz reda HDZ-a hoće biti veći katolici od Pape i traže da se ukine taj granični prijelaz. Zamislite apsurd - ako hoćete isploviti iz Neuma do Kleka, morate se ukrcati u brod i otići do Ploča te prijaviti se da ste prešli, pa onda otploviti do Kleka i tu provesti dan na plaži. Zatim se hoćete vratiti u Neum. Ali morate najprije do Ploča odjaviti se i tek onda možete u Neum. U vezi s graničnim prijelazom na moru krivi su naši ljudi, konkretno ministar Bevanda. I što reći? Hajte, recite mi da nije bilo takvih slučajeva i u vezi s Pelješkim mostom!

Predsjedništvo BiH konačno je počelo s radom. Dogovorili ste se s Miloradom Dodikom u vezi sa zastavom?

Od svih problema u BiH, baš to zaokupi toliki prostor i pažnju! Eto, dogovorili smo se, održali smo sjednicu najnormalnije kako se to održava. Ali postavlja se pitanje što nam je to uopće trebalo. Da sam mlađi, možda bi mi to politički bilo zanimljivo, ali ne mogu s ovoliko godina i ovoliko iskustva sudjelovati u tome. Čemu sad to? Samo bespotrebno trujemo atmosferu. I onda se dovijamo tko će ispasti veći mangup, laf, mahalaški titoist.

Odlučili ste u službeni bilateralni posjet Sarajevu pozvati predsjednike Hrvatske, Srbije, Slovenije i Crne Gore. Što očekujete od susreta?

Nadam se da će sastanak biti uskoro i da će jedan dio pozvanih svakako doći. Ne bi bilo dobro da netko odbije, mislim da bi se tako poslala loša poruka. Prilika je to da ili na sastanku ili na svečanoj večeri kažemo neke stvari jedni drugima. Što god bude - a proći će ovo, siguran sam u to - Hrvatska, BiH i Srbija su osuđeni jedni na druge. I bolje nam je da tu činjenicu što prije shvatimo, da jedni druge poštujemo i uvažavamo te da ne prelazimo granicu lijepoga ponašanja, granicu diplomatskog ponašanja, da se ne petljamo jedni drugima u odnose. Onda će stvari ići puno lakše. Svi znamo koji su čiji interesi, ali u ovom trenutku nitko ne može izaći kao pobjednik. Mi samo očekujemo od susjeda da shvate kako je BiH suverena zemlja, da kad ulaze u BiH moraju pokazati putovnicu ili pasoš i da više nisu na svojem teritoriju. I ja kad uđem na teritorij RH moram poštovati njezine zakone, bez obzira na to u kojoj funkciji dolazim. Isto očekujem i od naših susjeda, bila riječ o Srbiji ili Hrvatskoj. Stojim na raspolaganju svakom dužnosniku iz RH za svaki vid suradnje.

Predsjedništvo se dogovorilo i o smjeni veleposlanika?

Vratit ćemo rotacijski sustav kakav je i prije bio. Tako će umjesto veleposlanice u Zagreb doći netko iz srpskog naroda, a u Beogradu bi veleposlanika zamijenio pripadnik hrvatskog naroda.

Zaključak je Predsjedništva i da ćete glavnom tajniku UN-a uputiti prosvjedno pismo protiv Hrvatske zbog sukcesije?

To je tzv. Aneks G koji smo svi usvojili i on nas obvezuje na nešto pa smo zato i išli ovim putem, iako postoje i druge metode, poput arbitraže, spora... Morat ćemo međusobno komunicirati. Riječ je o značajnoj imovini, prije svih, tvrtki iz BiH, kao što su, naprimjer, Luka Šibenik, odmarališta po obali, kompleksi zemljišta... Mi smo za to životno zainteresirani i nećemo to pustiti tek tako. Vlada RH tu imovinu daje pod koncesiju, pravdajući se time što ona propada. Ali zašto nam niste dopustili da uđemo u posjed i uknjižimo je?

Dogovorili ste se na sjednici i da ćete tražiti status kandidata za ulazak u EU.

Pristali smo na to. Bila je to inicijativa Milorada Dodika. Rekao sam mu da ću odmah potpisati. Iskreno, možda će nam se malo smijati u Bruxellesu, ali OK, borimo se za svoju zemlju. Dobro je da Predsjedništvo složno stane iza jedne takve ideje, bez obzira na to što će nam reći. Ako imamo dileme u vezi s NATO- om, neka barem u vezi s tim nemamo dileme i da guramo tu priču.

Znate li za onu pošalicu da će se EU raspasti, ako ne prije, a onda kad BiH uđe u Uniju?

Sjetim se čuvene serije ‘Top lista nadrealista’. Sve su se epizode ostvarile, osim zadnje. Predlažem da pogledate kraj zadnje. No šalu nastranu. Ne bih volio da doživim da se EU raspadne jer je to plemenita ideja - antiratna, progresivna, ljudska, civilizacijska... I, naravno, mi želimo biti dio te priče. Sigurno će to pomoći regiji, stabilizirati nas, nećemo strepiti što će poći naopako u našim odnosima s Hrvatskom i Srbijom. Kao što je NATO spasonosna ideja u sigurnosnom smislu. Da je ova država institucionalno ojačana kako je bilo zamišljeno, vjerojatno bi i taj put u EU bio brži te bismo sad, možda, pričali o tome ne čekajući status kandidata, nego punopravno članstvo.