Globalno, zaraza korona virusom je vrhunac doživjela između 23. siječnja i 2. veljače, smatra Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), napominjući kako broj novooboljelih u Kini usporava. Zabrinjava, međutim, činjenica da je unatrag nekoliko dana broj novooboljelih izvan Kine prvi put premašio broj novih slučajeva u samoj Kini. 

Posebno zabrinjava naglo širenje zaraze u Italiji, Iranu i Južnoj Koreji. Panika se ipak širi brže od virusa, u strahu su ne velike, nego goleme oči. U cijeloj Kini, koja broji 1,4 milijarde stanovnika, ima nešto više od 80.000 zaraženih, govorili su podaci WHO-a do zaključenja ovoga broja. U ostatku svijeta, sa 6,3 milijarde stanovnika, oboljelih je bilo oko 2800. 

Preminulih, pritom, 44. Dakle, izvan Kine je od posljedica zaraze korona virusom umrlo 1,5 posto oboljelih. Najviše umiru ljudi starije dobi ili pak kronično bolesni. Smrtnost među zaraženima mlađima od 40 godina iznosi manje od pola posto, dok među mlađima od deset godina umrlih zasad nema.

Virus sa sobom nosi i brojne nepoznanice, pa tako i onu zašto netko, u istoj dobnoj skupini, obolijeva, a netko drugi ne. Ili zašto će neka zdrava mlađa osoba razviti teže, a druga lakše simptome. Posebno pak zabrinjava činjenica da čak, procjene su, 15 posto zaraženih neće pokazati apsolutno nikakve simptome. Oni su, dakle, “opasni” jer se sami neće uopće razboljeti, a mogu predstavljati prijetnju za ostale. No i to je još velika nepoznanica. 

Osim toga, korona virus se brzo širi pa je i po tome netipičan u odnosu na epidemije koje su svijet zabrinjavale prijašnjih godina. Čini se da kod ovog virusa “pravila” nema, za razliku od onih koji su prije harali svijetom. 

I je li doista u pitanju biološko oružje, kako govori jedna od teorija zavjera? Možda, oružje koje treba poslužiti tome da se pomute kineski gospodarski računi. A ako je taj netko tko s biološkim oružjem barata htio smanjiti svjetsku populaciju, korona virus baš i nije neko rješenje. Izvan Kine je smrtnost, dakle, manja od dva posto, od posljedica umiru uglavnom stariji i bolesni ljudi, zdravi i mladi u puno manjoj mjeri. 

Španjolska gripa, koja je početkom 20. stoljeća ubila petinu tadašnjeg svjetskog stanovništva, ubijala je najviše zdrave i mlade - što je nečiji imunološki sustav, paradoksalno, bio jači i zdraviji, i zaraza, odnosno smrt su nastupali brže. Korona virus će, nema sumnje, u velikoj mjeri unazaditi kinesko gospodarstvo, kojemu se u ovoj godini predviđa puno manji rast od planiranog. A kako čini više od 15 posto svjetskoga gospodarstva, odrazit će se na sve nas. Što i kako kažu teorije zavjere? 

Ljudi traže smisao u svemu. Kako će neka gospođa iz Zagorja u panju vidjeti lik Isusa, tako će netko u pojavi virusa u Kini vidjeti američku upletenost i njihovu želju za rušenjem još jednog režima. Znanstvenici jasno i glasno kažu da je ovaj virus životinjskog podrijetla te da je gotovo suludo pomišljati da ga je itko stvorio u laboratoriju i kasnije namjerno pustio. 

Tako da ćemo tu teoriju u startu odbaciti. Međutim, ne možemo jednako tako lako, možda i olako, odbaciti kampanju dezinformacija koja prati pojavu virusa od početaka. Recimo, neki opskurni ruski mediji već odavno guraju priču da američko-kineski trgovački rat nanosi veliku štetu gospodarstvu SAD-a i da bi im baš dobro došla neka epidemija u Kini da ozbiljno zaprijeti tamošnjoj industriji. Neki drugi će prenositi priču kako kineska vojska tvrdi da je virus nastao u američkim laboratorijima za biološka oružja. 

A takve priče treba posebno pažljivo proučiti, posebno zato što postoji povijest nečeg sličnog. Sve je počelo u srpnju 1983. u Indiji, kad je na negdje usput, daleko od naslovne stranice, list Patriot objavio kratku vijest da je Indija na udaru AIDS-a i da je virus HIV-a stvoren u američkim laboratorijima, otkud je “pušten” na slobodu. Totalno uvrnuta priča o navodnoj zavjeri iz laboratorija u Marylandu do kraja 1985. proširila se po mnogim zemljama Afrike. “AIDS, koji hara planetom, Pentagonovo je eksperimentalno čedo za obračun s unutarnjim i vanjskim neprijateljima, posebno Afroamerikancima i homoseksualcima”, pisalo se odjedanput od Australije do Čilea. 

Do 1986. uspjeli su čak, kako bi sve dobilo na težini, pronaći i znanstvenike koji su njihovu tezu potvrdili. Jakob i Lili Segal iz Istočnog Berlina tvrdili su da imaju dokaze da je HIV zaista američko oružje. Njihov je izvještaj, kratko i jasno, uz guranje KGB-a, postao viralan. Priča se počela širiti po Europi, po Zapadu i do kraja ožujka 1987. završila je najvećim uspjehom kampanje. 

Tad je američki novinar na televiziji, pred milijunima, pročitao da sovjetski izvori navode da je HIV nastao u američkim vojnim laboratorijima, odakle je “pobjegao”, a da je virus izvorno zamišljen kao biološko oružje. Mnogi Amerikanci i danas vjeruju da je virus bio oružje ili da je barem nehotice završio među ljudima, svim znanstvenim dokazima unatoč. Vladimir Žirinovski, ekstremistički nacionalist i dugogodišnji Putinov prijatelj, ovih dana je također počeo s prenošenjem tvrdnji da je SAD odgovoran za korona virus. 

Neki malo stariji možda će se sjećati kako je 1994. godine tvrdio da je Srbima tijekom rata dao Elipton, atomski pištolj. Mala verzija je navodno ubila 12 bosanskih vojnika u jednom testiranju. “Svijet ne može pojmiti snagu ovog oružja”, rekao je neki zamjenik Žirinovskog na konferenciji za novinare u Beogradu. Od tada nitko nije čuo za to oružje.

U nedostatku informacija ljudi pribjegavaju bilo kakvim pričama koje imaju imalo smisla. A kad uzmete u obzir da su američki obavještajci javno progovorili o tisućama lažnih računa na društvenim mrežama koji šire dezinformacije o zarazi korona virusom, morate još opreznije promatrati što se događa. Prema povjerljivom izvještaju koji je procurio u medije, Amerikanci su otkrili organizirano objavljivanje gotovo identičnih poruka o zarazi, a još je sumnjivije što su mnogi računi koji stoje iza tih objava ranije bili povezani s poznatim ruskim dezinformacijskim kampanjama. 

Vjeruje se da iza svega stoje obični ljudi, a ne računala, kako bi se izbjegavale kontrole koje postoje po društvenim mrežama. “Širenjem dezinformacija o korona virusu, ruski maligni akteri opet su odabrali da ugroze javnu sigurnost pokušajima odvlačenja pažnje od globalnog odgovora na zdravstvenu krizu”, rekao je Philip Reeker, zamjenik američkog ministra vanjskih poslova zadužen za Europu i Euroaziju. Amerikanci su otvoreno priznali da su koristili špijune i sve dostupne obavještajne alate kako bi istražili što se zapravo događa u Kini. 

Prije nekih tjedana su obavještajni izvori ispričali određenim medijima kako su zapravo pratili razvoj situacije oko korone. Budući da ne mogu pratiti svakog pacijenta, odlučili su pratiti odgovor najviših razina vlasti. Svaka vlast želi održati na životu svoj sustav upravljanja društvom, posebno u najtežim krizama. Važno je da najvažnija ministarstva funkcioniraju, pod svaku cijenu. Što znači da uvijek postoji plan za evakuaciju najvažnijih državnih dužnosnika na sigurno, bilo u inozemstvo, bilo u neki iznimno sigurni bunker. Američki obavještajci kažu da su neki kineski dužnosnici već počeli s evakuacijama. 

To upućuje na iznimno visoku zabrinutost na samom vrhu vlasti, unatoč brojnim izjavama da će “narodna vojska i narodni liječnici pobijediti ovu opaku bolest”. Koliko u tome ima istine, teško je reći. Pogotovo zato što su kineske vlasti iznimno zatvorene što se tiče mogućih zdravstvenih propusta. Kako je Sovjetskom Savezu bilo iznimno bitno da se ne sazna za eksploziju Černobila, tako i Kinezi ne žele da svijet zna koliko je njihov sustav krhak. Posebno uzevši u obzir rani spomenuti trgovinski rat između Kine i SAD-a. 

Ako su brojke točne, do 26. veljače u Kini je od posljedica korona virusa preminulo 2770 ljudi, što je stopa smrtnosti od gotovo 3,5 posto. Oko 80 posto preminulih su stariji od 60 godina, a 75 posto ih je imalo zdravstvene probleme, u najvećem broju kardiovaskularne bolesti i dijabetes. 

Sad kad je “s nama”, korona virus će tu i ostati, znanstvena su predviđanja. Kad ćemo, odnosno hoće li cjepiva biti skoro, nije poznato, no teško da ga možemo očekivati prije kraja ove godine. 

Ipak, ima i ohrabrujućih vijesti. Virus zasad nije mutirao, bliži se toplije vrijeme, koje mu ne bi smjelo pogodovati, dapače, a očekuje se i da svojim širenjem virus oslabi. Potpuno je nevjerojatno kako je, primjerice, nestao virus španjolske gripe, koji je harao svijetom od jeseni 1918. do lipnja 2019. No nestao je, bez cjepiva i lijeka, za sobom ostavivši pola milijarde zaraženih i 50 milijuna umrlih, puno više od Prvog svjetskog rata. Je li virus postao slabiji sa svojim rapidnim širenjem u svaki kutak svijeta, nije poznato. No zna se da je, doslovno, u svaki kutak svijeta ušao. Isti se scenarij, nažalost, očekuje i za korona virus. 

Ohrabruje podatak WHO-a - 14 država koje su prijavile zaražene od korona virusa dulje od tjedan dana nisu objavile novi slučaj zaraze. Još važnije, devet zemalja novooboljele nije prijavilo više od dva tjedna. To su Belgija, Kambodža, Finska, Indija, Nepal, Filipini, Rusija, Šri Lanka i Švedska. To ne znači da novozaraženih u tim državama više neće biti. 

Zabrinjava, s druge strane, brzo širenje zaraze izvan Kine, u kojoj pak usporava.

Znači li to da će i ostatak svijeta morati uvesti karantensku borbu protiv virusa zatvaranjem gradova, cijelih regija? Znanstvenici vjeruju da za takvim, rigoroznim mjerama (još) nema potrebe, kao ni za proglašenjem pandemije. 

U strahu su nam ipak velike oči, a “male” brojke preminulih nimalo ne mogu utješiti. Da, puno više ljudi umire od gripe, no zaraza njome i puno sporije putuje. Kod korona virusa nije sigurno kome će nauditi manje, a kome više, kome pak neće uopće. Budući da nam virus nije dovoljno poznat, strah je i veći.
Cjepiva nema, lijeka nema, preostaje nam držati se uputa epidemiologa. Koliko god nam, u panici, nestvarno zvučalo da zarazu spriječiti možemo redovitim pranjem ruku, tako je. 

Ruke treba prati sapunom i toplom vodom barem 20 sekundi. I što češće. Ne možemo li do sapuna i vode, koristiti treba dezinfekcijske maramice ili gelove. Virus je na njih neotporan, jednako kao i na sapun i vodu. 

Ako je ikako moguće, od onih koji kišu ili kašlju trebalo bi se udaljiti barem metar. Izbjegavati, dakle, ako je moguće, masovna okupljanja, pa i javni prijevoz. U gradovima nemoguće? Možda, u nekim situacijama, no ako udaljenost nije prevelika i imamo vremena, bolje se prošetati. Hodanje, osim toga, osnažuje imunološki sustav. 

Kad netko kašlje ili kiše, a zaražen je, virus se nalazi u kapljicama. One se u zraku ne zadržavaju dugo, no talože se na površine oko nas i tamo zadržavaju nešto dulje. Zato je izuzetno važno udaljiti se od onih koji pokazuju znakove zaraze i redovito prati ruke. Jednako tako, ne dirati nos, oči ili usta s prljavim rukama. Ako pak kišemo ili kašljemo i mi sami, usta treba pokriti maramicom, koju ćemo onda odmah baciti, ili laktom.

Iz ljekarni su i u Hrvatskoj gotovo pa nestale maske, no one su, kažu epidemiolozi, potpuno nepotrebne, osim ako nismo zaraženi. Nositi ih trebaju oni, a ne zdravi, upućuju nas. Maska je jednokratna i nema smisla nositi je više puta jer će se, dapače, u tom slučaju na njoj razviti štošta drugo loše po zdravlje. Štoviše, maska nije potrebna ni kod zaraženih koji nemaju respiratornih problema, poput kašlja. Maske se preporučuju onima koji su razvili respiratorne simptome, kao i onima koji o takvima brinu. 

Liječniku se treba javiti u slučaju temperature, kašlja i problema s disanjem, a zatim slijediti daljnje upute. U slučaju takvih zdravstvenih problema treba ostati kod kuće i liječniku se, najbolje, prvo javiti telefonom radi daljnjeg postupanja. Jedino na taj način možemo spriječiti i eventualno širenje zaraze u čekaonicama. 

Mala je vjerojatnost da nas zaraziti može tko nije razvio nikakve simptome korona virusa, no ipak postoji. Većina zaraženih razvija tek manje simptome. Jednako tako, postoji i mala mogućnost zaraze preko fekalija zaraženog. I to, međutim, znanost još istražuje. Zapravo, štošta oko korona virusa još nije jasno i traži vrijeme. Dotad, pogotovo ako postoji mogućnost zaraze i preko fekalija, temeljito treba prati ruke i općenito pravilno održavati higijenu.

Antibiotici “ne rade” u slučaju virusa. Učinkoviti su samo kod bakterijskih infekcija. Antibiotike se ne bi smjelo uzimati ni kao “preventivu”, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija. Šteta bi bila veća od koristi. Kod onih koji su razvili teže simptome nužni su, međutim, hospitalizacija i lijekovi kojima se onda ti simptomi mogu liječiti. Između ostalog, u primjeni su neki lijekovi koji se inače koriste za oboljele od HIV-a. 

Koliko se korona virus može zadržati na površinama ovisi o temperaturi, vlažnosti zraka... Od nekoliko sati do nekoliko dana, procjene su. 

Virus se ne prenosi paketima iz Kine ili iz bilo kojeg drugog mjesta, kažu u WHO. Još je nekoliko zabluda oko “zaštite” od ovog novog i nepoznatog virusa. Ne, ispiranje nosa fiziološkom otopinom ne pomaže. Ona jest korisna kod prehlade i gripe, no neće spriječiti ulazak korona virusa u organizam. Jednako tako, virus neće spriječiti ni preparati na bazi češnjaka. Svakako ne pomaže pušenje, kao ni uzimanje “tradicionalnih biljnih pripravaka”, koji god oni bili. 

- Zabrana putovanja svijetom i zatvaranje gradova nisu rješenje. Štoviše, u slučaju pandemije granice će morati biti otvorene, umjesto obrnuto - poručuje WHO. 

Zaraza će morati biti baš svačiji problem, svuda u svijetu, kažu. 

Prvi slučaj zaraze prijavio je i Brazil, prva južnoamerička država koja se pridružila karti “zaraženih” zemalja. Ono što je počelo u kineskom Wuhanu, u karanteni i danas, sad je na šest od sedam kontinenata. Korona virus nije stigao još samo na Antarktik. 

Drugačije se nije ni očekivalo. Svijet putuje, globalno je selo kao nikad prije. Čak je i stravična “španjolka” na kraju Prvog svjetskog rata uspjela doći u svaki zemaljski kutak - upravo zbog poslijeratnih migracija stanovništva. 

I Alžir je prije nekoliko dana proglasio prvi slučaj korona virusa, jednako tako i Egipat. U Aziji je, osim u Kini, najviše slučajeva u Južnoj Koreji i Japanu. Na Bliskom istoku, Iran bilježi 139 slučajeva, a preminulih je 15. I u Australiji je svakim danom od deset do dvadeset oboljelih više. Što se Europe tiče, najveći se “boom” zaraze dogodio u Italiji, koja broji više od 320 slučajeva i 12 mrtvih. U Sjevernoj Americi je 60-ak pozitivnih na virus. 

Koliko god da su dobroga donijele civilizaciji, društvene mreže u ovakvim slučajevima čine više štete nego koristi. Živimo u vremenu lažnih, podmetnutih vijesti, zbog toga smo onda i opsjednuti teorijama zavjere, teorijom skrivanja istine, šutnje... Kad toliko toga čujemo i vidimo na društvenim mrežama, “prava istina” nam se sigurno skriva, mislimo, i stvari ne mogu biti onakve kakvima nam se prikazuju. 

Stoga je jako važno birati gdje ćemo se hraniti informacijama o korona virusu. I zadovoljiti onim što nam stručnjaci kažu i preporučuju. Na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, jednako tako na stranicama Svjetske zdravstvene organizacije, sve su relevantne informacije, kao i upute. Ništa više od toga nam ne bi trebalo, a pogotovo ne poluinformacije ili, još gore, lažne vijesti koje nas samo mogu zbuniti i zbog kojih ćemo još i više paničariti. 

Panika je, nema sumnje, najgori neprijatelj u ovakvim situacijama. Od dezinformacija i različitih kataklizmičnih videouradaka trebalo bi zaštititi, prije svega, mlade. Umjesto da “pune glave” takvim sadržajima, upućuju stručnjaci roditelje, treba ih motivirati, pogotovo manju djecu, da nauče pravilno i redovito prati ruke te se ponašati u skladu s drugim zdravstvenim uputama. 

Svakoga dana u Kini uhite nekoliko ljudi zbog širenja lažnih vijesti. Stroga komunistička država koja ubija slobodu govora? Možemo se i time “tješiti”, potrpati ponešto pod tepih. Činjenica je, međutim, da više od 20 posto korisnika interneta živi, eto, u Kini. Među njima nesumnjivo ima kukolja koji će, poput nedavno uhićenog, primjerice, širiti vijest da se pojavio novi virus, mutirajući iz korona virusa. 

Pojavile su se i snimke na kojima se masovno ubija svinje da bi se otkrilo kako je riječ o snimkama starijima od godine dana. Druga pak pokazuje mladog Kanađanina koji kašlje i povraća u kantu za smeće, dok u pozadini njegovi prijatelji uzvikuju kako je riječ o korona virusu. Taj je video u manje od 24 sata pogledalo gotovo pet milijuna ljudi. Ništa lošije nije prošao ni video “liječnika” s epruvetom u ruci u kojoj je “uzorak krvi nultog pacijenta”. 

Očito je da se, osim od korona virusa, zaštititi treba i od lažnih vijesti. 

Zašto nismo toliko paničarili od SARS-a i ostalih, sličnih bolesti? Jer, moguće, nismo bili toliko “viralni”, nismo živjeli s i od mobitela, a zapravo izgubljeni u gomili informacija. Kod gripe je smrtnost oko jedan posto, no s gripom smo, očito je, “saživjeli”, nitko ni ne obraća pozornost na to što je od nje samo prošle godine u svijetu umrlo oko 65.000 ljudi. Nedavno i jedno dijete u Hrvatskoj. Nije se puno spominjalo u medijima. 

- Ovaj virus je sličan influenca virusu s kakvim se čovječanstvo susreće svake godine. Kod korone se pokazalo za sada da je smrtnost dva posto te posljedicama bolesti uglavnom podliježu stariji i ljudi slabijeg imunološkog sustava. Ne smije se toliko paničariti - poručuje nam poznati hrvatski, ali i svjetski znanstvenik Ivan Đikić. 

Lijeka neće biti još barem šest mjeseci, navodi. Unatoč tome, dodaje, SARS i MERS su bili puno opasniji i nije se oko njih toliko paničarilo.

- Svaki virus ima svoj ciklus trajanja. Kad se pojavi, obole mnogi, no s vremenom sam nestane. Koliko će trajati, ovisi o broju onih koji su ga preboljeli i koji se mogu inficirati - zaključuje Đikić.