Ina sve manje vrijedi, kompanija se loše vodi, fosilna goriva se lagano napuštaju... Mislim da se premijer, ako ne računa na neke skrivene karte, zaletio. Ako je tako, za generacije koje dolaze kupnja Ine mogla bi biti jeziva omča oko vrata, koju nikad neće skinuti. Skupo ćemo platiti nešto što sve manje vrijedi. S našim sugovornikom slaže se i član jedne od bivših vlada, odlično upućen u poslovanje Ine kao i kupoprodajni ugovor. - Plenkovićeva ‘božićna čestitika’ je bila greška. U prvom redu, nas čeka još jedna arbitraža i ovim se izašlo u susret Mađarima, de facto smo priznali smo da gubimo i iduću arbitražu i da pošto-poto želimo (ot)kupiti Inu.  Drugo, pogledajte te ljude koje je on odabrao da, valjda, vode taj posao. Kakve su njihove kvalifikacije za takav posao? Dva Marića su financijaši, kakve kvalifikacije Davor Božinović ima za taj posao? A Martina Dalić? Pa njen muž radi u Ini...

Martina Dalić ne smije, zbog sukoba interesa, odlučivati o Ini, kaže naš sugovornik pa dodaje: - Uostalom, niti jedan Vladin tim nije dovoljan niti bi smio voditi priču o Ini i pregovore s Mađarima. Vidjeli smo već jednom kamo nas vodi priča u kojoj nekoliko ljudi iz Vlade dogovara takve poslove. O Ini ultimativno mora odlučivati Sabor, jer bi još jedna kriva odluka odvela zemlju u ponor, zabrinut je naš sugovornik...

Igor Dekanić, ugledni naftni stručnjak, kaže da je relativno nedavno svijet imao prilike vidjeti sličnu “renacionalizaciju” naftne kompanije. Argentina je, naime, vratila vlasništvo nad svojom naftnom tvrtkom koju su držali Španjolci. Stvar je išla “lege artis”, zakonito i bez osobitih poteškoća, no hrvatsko-mađarski odnosi već su doboko u sferi pravosuđa. A i u Argentini se misli i posluje drukčije nego kod nas, upozorava Dekanić. 

U ekipi koja će donositi odluke o tome moraju biti ljudi koji istinski razumiju problem. Oni moraju poznavati problematiku energetskih kompanija, menadžmenta, financija, fosilnih goriva, stanja na tržištima...

Analogija nije čista. Politički, “božićna objava” imala je nekoliko važnih  poruka, kaže drugi naš sugovornik, dobro upućen u odnose u Vladi. - Tom presicom eutanazirali su Most. Drugo, ostavili su dojam da se suvereno vodi igra, što je, po mojoj procjeni, blef. Treće, šalje se poruka da se već razgovaralo s Mađarima, ali Plenković ne kaže s kim je razgovarao, s Orbanom, Hernadijem ili nekim trećim. A to je presudno. Mađarska država ima udjel u MOL-u, no ovdje je važan vrh kompanije. Po meni je to najveće od svih pitanja, s kim se razgovara, o čemu i zašto nam premijer to govori. Ako ovoga puta priča o Ini ne bude transparentna, to će jako, jako loše svršiti.

Zbog užasa naše novije prošlosti, valjda nam je svima jasno o čemu se tu radi i kako ćemo proći ako sve informacije ne budu išle u Sabor i tamo prodiskutirane... Naš sugovornik uvjeren je da će model - kakav god bude - biti loš. - To je zaduživanje naše djece. U ekipi koja će donositi odluke o tome moraju biti ljudi koji istinski razumiju problem. Oni moraju poznavati problematiku energetskih kompanija, menadžmenta, financija, fosilnih goriva, stanja na tržištima...  “Dva Marića”,  suglasan je naš izvor, Martina i Božinović nisu tim koji to može riješiti, tu se moraju uvesti drugi ljudi. Plenković nam je to dužan ako vodi računa o interesima ove zemlje.

Miljarda kuna gubitaka

Koliko vrijedi Ina i koliko možemo očekivati od nje? Te varijable ovise o kvaliteti upravljanja kompanijom, ali i o cijeni nafte na svjetskom tržištu, koja je jako volatilna,  i ide od 40 do 150 dolara... Portal Faktograf naveo je neke važne relativno ažurne podatke o poslovanju Ine, koje šira javnost ne zna: - Prema zadnjem godišnjem financijskom izvještaju koji je Ina predala Zagrebačkoj burzi, u 2015. godini Ina d.d. bila je na gubitku od 1,2 milijarde kuna, dok je gubitak Ina grupe iznosio 1,4 milijarde kuna. Dalje citiraju brojke koje ne obećavaju blistavu budućnost tvrtke: - Godinu dana ranije Ina d.d. imala je 631 milijun kuna dobiti, ali je Ina grupa bila u gubitku od gotovo 1,9 milijardi kuna. Prema istom financijskom izvješću, ukupne obveze Ine d.d. na dan 31. prosinca 2015. iznosile su 9,3 milijardi kuna, dok je vrijednost Inine dugotrajne imovine iznosila 16,4 milijarde kuna.

U Ininu poslovanju evidentan je negativan trend - u 2015. ostvareno je 19,8 milijardi, a godinu dana ranije 24,5 milijardi kuna prihoda. Za očekivati je - smatraju autori Faktografa - da će u 2016. biti zabilježen dodatan pad prihoda. - Sugeriraju to financijski izvještaji za prvih devet mjeseci tekuće godine, tijekom kojih je Ina imala 13,8 milijardi kuna poslovnih prihoda. U istom razdoblju prošle godine ostvareni su poslovni prihodi u iznosu od 17,06 milijardi kuna, završava ovaj portal.

Treba dodati da nas krajem iduće godine čekaju rezultati druge arbitraže. one koja se odnosi na plinski biznis. Oni će, prema svemu sudeći, biti nepovoljni za nas. Na vijest o gubitku arbitraže s MOL-om mnogi su se građani lupili po glavi i zaključili: “Karamarko je imao pravo! On je bio za prekid arbitraže. Božo Petrov i Most su krivi jer su inzistirali na nastavku arbitraže zato što su njihovi izvori tvrdili da dobro stojimo”.

Zbog tog je razilaženja pala prošla vlada. Naši izvori, bliski Vladi, tvrde da su Karamarkovi motivi za ovakve izjave bili posve različiti od onoga što se čini na prvi pogled. - Tomislav Karamarko nije mislio na zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa nego na zaštitu MOL-ovih financijskih intersa.

Milanović i Vrdoljak pokušali su Mađare odgovoriti od arbitraže. Govorili su im: ‘Nemojte pokretati arbitražu u Washingtonu, idemo se dogovoriti, jer i sami znate da je ugovor koji je Sanader potpisao kriminalan

Karamarko je inzistirao da se arbitraža momentalno prekine, ali ideja je bila da se odmah potom pristupi plaćanju duga za plin Mađarima. Svi drugi, prije svega ovi iz SDP-a i HNS-a, zalagali su se za nešto drugo: ‘OK, mi možemo prekinuti ovu švicarsku arbitražu oko upravljačkih prava ako prekinemo i onu iz Amerike, za plin’. No to nije bio cilj nego da ovu prvu prekinemo i odmah pokrenemo plaćanje - kaže naš sugovornik i dodaje: - Milanović i Vrdoljak pokušali su Mađare odgovoriti od arbitraže. Govorili su im: ‘Nemojte pokretati arbitražu u Washingtonu, idemo se dogovoriti, jer i sami znate da je ugovor koji je Sanader potpisao kriminalan. E sad, kakav je ugovor koji je Sanader potpisao? Prema njemu, država mora preuzeti tvrtku Prirodni plin od Ine, ali ta tvrtka mora otkupljivati plin po tri kune po kubiku, a sav gubitak na sebe preuzima država. I na tome bi Ina, odnosno MOL, ostvarivali ekstradobit, a država bilancirala debele minuse.  

Još jedna mađarska zamka

No tu je još jedna zamka. Preko duga za plin, koji bi se aktualizirao nakon prekida arbitraže, Mađari bi stekli vlasništvo nad ostatkom Ine, osim minimuma koji po zakonu pripada Hrvatskoj. Dug za plin bit će, naime, od četiri do pet milijardi kuna plus kamate, i to je to. Dug za plin prebio bi se kroz vlasništvo. Teško je, naime, zamisliti da bi država izdvojila tolike milijarde iz proračuna, pa bi im to jedino preostalo. 

Štoviše, ako bi dug bio veći, Hrvatska bi MOL-u morala platiti još više ili mu dati i neke druge tvrtke. To je čisti zelenaški ugovor. Ono što je tad zabrinjavalo, a što su znali nadležni, kad bi se prekinula arbitraža u Švicarskoj, to bi značilo da za ovaj dug, navodni, iz Washingtona, Mađari dobiju još 19 posto Ine praktički besplatno - kaže naš sugovornik. Na pitanje zašto 19 posto, kaže: - Zato što je po zakonu država morala ostati na 25 posto. Tako bi Mađari stekli cijelu Inu. Već i sad je uništavaju, na način da joj uzimaju tržište. U ugovoru je, naime, pisalo da će obnoviti i jednu i drugu rafineriju, povećati prihode, da će tržište Slovenije i Bosne i Hercegovine pripasti Ini itd. Za sirovine plaćaju najnižu koncesiju na svijetu. Mađari su igrali pametno, pitamo ga, na što naš sugovornik dodaje: - Da, kad su našli dobrog sugovornika. Odnosno, više njih. I Ustavni sud, znamo kako je odlučio... Nakon dostavljanja rezultata arbitraže slijedi žalba, kojom se može dobiti tek - vrijeme.

Milijun Ininih nepoznanica

Milijun je nepoznanica u priči o Ini - a sve su sudbonosne. Ta tvrtka, naime, najkrupniji je zalogaj koji će, imajući na umu budućnost generacija, morati savladati ova vlada. Ona će javnosti morati podastrijeti sljedeće podatke, otvoreno i bez politiziranja: - Ima li rafinerija u Sisku budućnost i koje brojke govore tome u prilog; - Isto to morat će odgovoriti za Rijeku; - Morat će pokazati strategiju upravljanja kompanijom u godinama koje dolaze, u kojima će udio fosilnih goriva doista opadati. Na imenovanjima kadrova u javna poduzeća koja su sad u vlasništvu države vidjet će se kapacitet ove vlade da postavlja stručnjake.

Slučaj kuma Bože Petrova, “vruhunskog stručnjaka” kojeg je Most, kao nekog Eliota Ness kanio postaviti u Hrvatske vode, mada nije imao kvalifikacija, pa su htjeli brže-bolje promijeniti statut, navodi na oprez. U Inu je bilo moguće uhlebljivati kumove dok je ta tvrtka bila velika, bogata i moćna - ali sad trebaju ljudi koji će raditi 24 sata dnevno, znati znanje, gristi za izvlačenje kola iz gliba. Imamo li ih? Nada umire posljednja, kaže popularni klišej...

Andrej Plenković rekao je da  Hrvatska kupuje Inu. Je li  moguća promjena te odluke, ako Vlada i hrvatska javnost zaključe da je riječ o neisplativu, riskantnu, možda i pogibeljnu poslu? To ne znamo. Ima li - vratimo se na pitanje s početka - Plenković aduta u rukavu? Ovo je geopolitička igra, u kojoj je cilj postavljen jasno, “izbaci Ruse” ili “zaustavi Ruse”, a cilj je postavljen u Washingtonu.

Možemo li zato računati na neku, zasad nedefiniranu, pomoć? Kredit, bespovratni, niskokamatni, kao u “brozna vremena”? Ili na pomoć iz Irana? Možda na tajanstvenog češkog miljardera koji će uskočiti “i dati ruke”? Je li još zamisliva verzija s početka proplog desetljeća, da se dvije kompanije, Ina i MOL, spoje pa onda hrvatska država u takvoj jedinstvenoj, dobro vođenoj kompaniji, dobije udio i dividendu? Kad smo prodavali Inu, udio je trebao biti 50:50, a danas bi Hrvatska mogla biti sretna ako bi prešla 15-20 posto, no nije jasno zašto bi se Mađari odlučili na takvo dobročinstvo, osobinu u kojoj dosad nisu briljirali. Konačno, što ako se Rusima skinu sankcije? Sve je to pod upitnikom...