Još su nam jedni izbori pred vratima, lokalni, pa je jasno zbog čega se s virusom više pleše nego što ga se “čekića”. Cijelo je vrijeme država svojim mjerama trebala biti korak ispred, kao što to čini Istarska županija, umjesto da se oko virusa hoda ko po jajima. Prošla je godina dana neuspješne bitke, pa i s vlastitom nesposobnošću EU da osigura dovoljno cjepiva. Svima je valjda odavno jasno da blage mjere i ovako sporo cijepljenje ne idu pod ruku s obuzdavanjem pandemije. Eto najnovijeg primjera - u dvjema dalmatinskim županijama preporuka je nositi maske i u gužvama na otvorenom, primjerice na pazaru ili na vjerskim obredima, ne i obaveza. Zašto ne, što će se dogoditi ako se uvede kao obaveza? I zašto se, u startu, u Nacionalnom stožeru čudno gledalo na prijedlog zagrebačkog stožera da se uvede obavezno nošenje maske svuda na otvorenom? Kupuje se vrijeme, a za koga, što?

U redu, nećemo u totalni lockdown, super, no zašto se ne uvede onda obaveza nošenja maske svuda i stalno, uz novčane sankcije ako je kršite? Ako daje rezultate. Ovakvo “cifranje” samo produljuje agoniju, ionako već predugu. Drugi će problem, a pokazuje ga primjer Izraela, biti usporavanje cijepljenja baš prije onih željenih 70 posto populacije. Najprocjepljenija država u svijetu prošla je 50 posto cijepljenih s obje doze, a onda je naglo usporilo. Svuda će u svijetu, upozoravaju epidemiolozi, tik prije željenih 70 posto kolektivnog imuniteta, biti otpora točno toliko da spriječi dolazak do cilja. Bit će mnogo manje obolijevanja i smrti, ali će i opet virus biti prisutniji nego što bi bio u slučaju kolektivnog imuniteta. Virus je, shvatimo već jednom, jači od inata.