Boris Johnson bio je najzaslužniji ili najveći krivac za to što se život Therese May tijekom tri godine njenog rekordno katastrofalnog vođenja vlade Velike Britanije pretvorio u pakao. I kada je najavila da definitivno podnosi ostavku sa 7. lipnja, on je bio prvi koji je istaknuo svoju de facto kandidaturu za njenog nasljednika. Objavio je to na Twitteru, prvo dvije uljudne rečenice divljenja ostavci i potom zahvali na vođenju Konzervativne stranke i domovine.

A onda: “Sada je vrijeme da krenemo za njenim apelima: okupimo se i provedimo Brexit.” Javno je izrekao u petak na jednoj konferenciji u Švicarskoj: “Velika Britanija će napustiti EU 31. listopada, s dogovorom ili bez njega.” Noć vještica je, naime, sljedeći u nizu prethodno određivanih rokova za Brexit još otkako je prije tri godine uskom većinom na referendumu u Velikoj Britaniji izglasano napuštanje EU-a.

Theresa May ostavku je podnijela, mnogi torijevci reći će napokon, ali gušeći se u suzama, što je bilo vrlo neobično, imajući u vidu da je riječ o političarki koja je slovila kao nesklona dogovorima, koja je tvrdoglavo inzistirala na ostanku čak i nakon trećeg neizglasavanja njenog prijedloga  Brexita u parlamentu. Iza nje je već spreman cijeli niz ljudi iz vrha Konzervativne stranke koji su spremni uskočiti na njeno mjesto.

Zahvaljujući Johnsonovom jurišu, općenito se smatra da je sada, nakon nje, Brexit bez dogovora s EU-om, onaj za koji sve projekcije predviđaju ili katastrofalne posljedice po Veliku Britaniju ili još i gore, izvjesniji nego ikada prije. Johnson je bivši gradonačelnik Londona, bivši ministar vanjskih poslova i jedan je od tvrdih članova stranke, čak ultrakonzervativaca, koji je do sada pokazao da je takva osoba da ne bi prezao od razbijačkog pristupa Brexitu.

Takvi ljudi sada imaju najveće šanse naslijediti premijerku May. Samo uz jednu kvaku, ponašaju se kao da je Brexit tako jednostavno provesti, kao da su savršeno nesvjesni da je Theresa May već četvrti premijer ove zemlje koji se raspao pokušavajući držati Veliku Britaniju na distanci ili potpuno isključenu iz EU-a.

 

Na oduševljenje desničara, na zgražanje većinom mladih, urbanih ljudi, te stanovnika Škotske, Walesa i dobrog dijela Sjeverne Irske koji su izrazito proeuropski orijentirani, svjesni da im o članstvu u EU direktno ovisi egzistencija. “Hodogram” odabiranja novog predsjednika stranke, a automatizmom i vlade, kreće sa 7. lipnja.

Niti to nije odabrano bez veze. Time će se pričekati rezultati izbora za Europski parlament na kojima će Konzervativna stranka pretrpjeti nezabilježeni poraz, a veliki dobitnici bit će Farageovi “brexitersi” i UKIP. A i to najviše zahvaljujući mlitavom predsjedniku Laburističke stranke Jeremyju Corbinu koji je, suštinski, također za izlazak iz EU-a, ali je pod pritiskom stranke morao makar glumiti da nešto čini u suprotnom smjeru.

Glasovi onih Britanaca koji bi htjeli ostati u EU zato će se raspršiti između nekoliko stranaka, a mnogi iz te skupine birača neće izaći na EU izbore. Katastrofalni poraz konzervativaca tako će preuzeti May, a odmah potom kreće proces u kojem će konzervativci prvo odabrati dva kandidata od svih koji će se natjecati pred cijelim članstvom. Do sredine srpnja bi se mogao znati nasljednik May. Do sada su se javila četiri kandidata. Još prije dva tjedna Johnson je na BBC-u rekao: “Naravno da sam spreman.”

Za njim su slijedila još dva; novi ministar pomoći za razvoj Rory Stewart i bivša ministrica rada Esther McVey.  Nakon objave ostavke May, javio se i ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt. Vrlo je izvjesno i to da će se lista kandidata znatno produljiti nakon što se objave rezultati izbora za Europski parlament. A to bi trebala biti zbilja torijevska katastrofa.

Prema anketi YouGov i Timesa Stranka Brexita dobila bi 37 posto, Liberalni demokrati 19 posto, Laburisti samo 13 posto zahvaljujući oklijevanju Corbyna, Zeleni čak 12 posto zahvaljujući tome što su jasno rekli da su strogo za EU, isto kao i liberali, Konzervativci pukih sedam posto itd.

Kolike užasne opasnosti u opskrbi lijekovima, energentima, financijskim poslovima, putovanjima, statusu britanskih državljana u inozemstvu i mnogočemu drugome od izlaska iz EU-a bez dogovora, vidjelo se proteklih tjedana, kada su se otkrivale čak i takve stvari da je vlada Therese May imala spremne izvanredne planove za nekoliko tjedana funkcioniranja zemlje praktično kao da je riječ o kakvoj prirodnoj kataklizmi u slučaju izlaska iz EU bez dogovora. Tvrdolinijaše takve stvari nisu obeshrabrile.

 

Oni su odlučni to provesti kud puklo da puklo. Ne treba sumnjati da će jasna pobjeda Nigela Faragea sa 38 posto na Europskim izborima, unatoč kampanji s bezočnim lažima o 350 milijuna funti tjedno što Velika Britanija kešira EU-u, biti poticaj ljudima poput Johnsona u kampanji za predsjednika stranke, potom i premijera. A onda... Dok bi se parlament vrlo uskom većinom još i dogovorio o zelenom svjetlu za Brexit, on je nepopravljivo podijeljen oko toga kako bi Brexit trebao izgledati; s dogovorom ili bez njega.

A premijeru koji je čvrsto naumio iščupati Veliku Britaniju iz EU-a na silu, bez dogovora, dogovor u parlamentu niti ne treba. Samo treba pustiti da vrijeme učini svoje. Bez obzira na vrlo moguć veliki raskol u Konzervativnoj stranci zbog toga.

Pritom sve prognoze govore da bi u tom slučaju ta zemlja pretrpjela velike štete, da će se u tom slučaju škotski nacionalisti iz SNP-a, koji su inače lijevi centar, opet pokrenuti oko pokretanja izlaska iz Velike Britanije, da će se čak pokrenuti i nacionalisti iz Walesa, stranka Plaid Cymru, također socijalisti, koja je zastupljena na svim razinama; od Walesa do EU-a. O Sjevernoj Irskoj da se ne govori.