“Ajd, bar smo nešto naučili iz ovog intervjua; kad upoznaš frajera, prvo ga pitaš - je l’ ti baka možda kraljica Velike Britanije”, napisala je jedna komentatorica na “fejsu” pa zaključila: “Velika je vjerojatnost da nije, al’ bolje da si spremna...”.
“Cijeli ovaj intervju je davno sažet u jednoj staroj hercegovačkoj mudrosti” - kaže jedan “meme” - “dok se nisam oženio, nisam znao da mi ne valjaju ni ćaća ni mater”.
“Kako Meghan glumi! A on je pobožno gleda i drži za rukicu. Čim je nešto krivo rekao, zakolutala je očima...”
“Čudna mi čuda - pa kad god se rađa dijete iz miješanog braka, svi se pitaju kakva će mu biti boja kože...”

To je dio komentara na intervju stoljeća, koji su gledali i oni koji se nimalo ne zanimaju za tračeve iz Buckinghamske palače. Bilo je to “must have”. Početnici u praćenju kraljevske kuće (poput autora ovoga teksta) morali su se za početak snaći u imenima. Harryja znamo, ludovao je po jadranskim otocima, slikao se sa svastikom, oženio američku glumicu miješane rase Meghan, pa u spektakularnom “Megxitu” pobjegao iz Engleske. Svastika mu je ipak priuštila manje nevolja od šogorice. Žena njegova starijeg brata Williama, Kate Midleton, perfidno je, naime, maltretirala  njegovu Meghan. Slala je lažne informacije tabloidima, bunila se na njezin prostački odabir haljina, lagala kako plače zbog Meghan (iako je Meghan plakala zbog nje), ukratko napravila joj je pakao od života.  

Meghan u četiri mjeseca nije mogla izaći iz dvorca više od dva puta. Bio je to zatvor. Na “sajmu taštine”, kako bi rekao W. M. Thacekeray, “svi žude za onim što se ne isplati imati...”. Krvoločni otočki tabloidi stvarali su ipak dojam da je posvuduša partijanerica i da, rečeno jezikom hrvatskog dvora, stalno “izmješta svoj ured”. Kad bi Kate držala ruku na trbuhu, to bi bio izraz majčinske brige za dijete, kad je to isto činila Meghan, to je bio “očajnički pokušaj skretanja pozornosti”,  što je, uz stanje u kući (“tvrtki”), njezinu psihu uzdrmalo do krajnjih granica. U jednom je trenutku (navodno) razmišljala i o samoubojstvu. 

Nakon nekog vremena Meghan je nagovorila muža da napuste pakao palače i odu preko Atlantika, u nekakav skroman građanski dom, s tek nekoliko milijuna funti popudbine. Otišli su u ozračju globalnog skandala. Nisu dobili osiguranje, a diskriminacija je nastavljena. Williamov sin George je titulu princa dobio, a Harryjev sin Archie nije. Ni med cvetjem ni pravice, kaže Petrica Kerempuh. Harry i Meghan šutjeli su tri godine, a onda progovorili kod Oprah (to jest, govorila je Meghan, a Harry je držao za ruku i kimao glavom u znak odobravanja - “dosad je tratio vrijeme, a sad vrijeme trati njega”). Izazvali su jedva malo manji skandal od onoga koji je izazvao Edward VIII., kad je  ostavio krunu kako ne bi ostavio pensilvanijsku raspuštenicu Wallis. U ovom stoljeću bila je to, ipak, najsočnija buckinghamska priča. Meghan je kći roditelja dviju rasa, što će se kasnije pokazati politički eksplozivnim. Čim su krenule najave intervjua, stara kraljica (koja je preko glave pregurala Hitlera, imenovala nekoliko desetaka premijera, među kojima bio i sir Winston Churchill, a u službi joj je bio i James Bond) pala je u očaj. Muž, Manolićev vršnjak (dobro, godinu-dvije mlađi) joj je u bolnici, a sad još i ovo! “Nespokojno spava glava koju kruna krasi”, napisao je Shakespeare u “Richardu II.”, kod nas nepravedno zapostavljenom remek-djelu o moćniku koji pada s vlasti - mi ovdje nismo imali ni Leara, ni Hamleta, ni Grbavog Richarda (čak ni Macbetha: žene naših vladara se ponašaju kao tajnice), ali palih smo moćnika vidjeli cijelu vojsku, pa je čudno da se baš nitko nije sjetio staviti njihov komad na scenu. Kraljica je odlučila ne gledati intervju, što je autoru ovoga teksta dalo jedinu osjetnu prednost nad njom. Nakon odgledanog razgovora zaključili smo da joj je ta odluka bila pametna. Meghan je Kruni nanijela udarac jedva malo manji od onoga koji je učinio Gandhi. Optužila je - insinuacijom - nekoga (nije rekla koga) za rasizam (Harry je prisnažio, ali ni on nije otkrio tko je to pitao kakva će biti nijansa boje djetetove kože). Sumnja se, prema zapovjednoj odgovornosti, logično usmjerila na kraljicu, ali je Oprah otkrila kako su joj Harry i Meghan iza kamera otkrili kako to nije bila ona. Bilo bi, uistinu, sablažnjivo da žena koja desetljećima vlada najšarenijim carstvom svijeta ima rasističke predrasude. Za boju kože se možda zanimao Charles (koji je, najprije ženidbom s kraljici mrskom Dianom, princezom srca, majci priuštio veliku sekiraciju, kao i kasnijom ženidbom s Camillom), a možda i netko drugi, no nismo saznali tko. Šteta. Oprah je napravila polovičan, senzacionalistički posao. Meghan, Harry i Oprah ošamutili su Monarhiju. 

Ni nakon dva dana razmišljanja nisu smislili nikakav pametan odgovor. Pregurali su Dianu, prije toga Wallis, pa će pregrmjeti i ovo. Bože čuvaj kraljicu, ali biologija je neumitna, princ William će zasjesti na prijestolje, a dotad će se već pojaviti novi problemi, koji će ovu priču gurnuti u drugi plan, iako nikad ne i u zaborav. “Za ljubav božju, sjednimo na tlo i kazujmo tužne priče o smrti kraljeva”, rečeno je prije 500 godina. One se i danas pamte jer se incidenti s dvora upisuju izravno u Knjigu povijesti.

“Vrijeme je za ukidanje monarhije”, glasio je jedan radikalan komentar na našem webu. Zašto?  Engleska punih 300 godina nije imala građanski rat, nasilnu smjenu vlasti, što mogu zahvaliti visokoj kulturi svojih ljudi i održavanju institucije monarha, koja predstavlja anakron, ali solidan temelj stabilnosti i kontinuiteta. I kraljevi su ljudi, to je jedina pouka ove priče. Za veliku slavu, velika kazna: kad sve ovo prođe, svi će oni nastaviti živjeti u palačama, na visokoj nozi, a to da i bogati plaču znaju već i autori sapunica, pa je red da se ta istina probije i kroz zidine Buckinghamma.