Je li Hrvatska dobro postupila što nije primila ukrajinske vojnike na obuku?

Ništa Ukrajina ne bi dobila što bi se nekoliko vojnika uvježbavalo u Hrvatskoj. Dakle, to je jedna politička poruka s jedne i s druge strane. Ona faktički ne znači ništa. Ali Hrvatska se treba prije svega boriti za mirno rješenje spora. Treba se boriti za to da zaraćene strane zaustave rat i da se pregovara. U tom smislu treba voditi pravu politiku. A ne tko će se svrstati na koju stranu pa onda biti ‘povijesno’ na ne znam kojoj strani.

Premijer Plenković i dužnosnici u Bruxellesu često ponavljaju frazu da je u ovom ratu potrebno biti na ‘ispravnoj strani povijesti’.

Ma to su besmislice. Ali za koje neki misle da pogađaju cilj. Misle da će oni odlučivati kako će se povijest rješavati. Da će oni davati osvrt na ono što se danas događa.

Tijekom svoje karijere vjerojatno ste imali prilike sresti ruskog predsjednika Vladimira Putina. Kakvo je bilo vaše iskustvo s njim?

Ne samo da sam se s njim sretao, ja sam s njim imao i vrlo dobre, prijateljske odnose. Ali ne smijemo gledati Putina samo kao čovjeka koji je sad na čelu države koja je povrijedila međunarodno pravo, koja je povrijedila povelju Ujedinjenih naroda. To je sve točno, no nije se samo to dogodilo u svijetu. Moramo reći da smo imali i sporazum u Minsku koji je pozvao na mirno razrješenje. Trebalo je ove pokrajine u Ukrajini, u kojima se govori ruski, u kojima žive Rusi, zakonski regulirati. Dogovor je bio da Ukrajina to svojom zakonskom regulativom riješi tako da te regije dobiju određenu autonomiju. U kolikom kapacitetu bi bila ta autonomija, to bi morali oni zajednički riješiti, ali to se nije dogodilo. I na kraju je završilo ovim što danas imamo.