MiG - Mikojan i Gurevič: Povijest legendarnog aviona, Tito je kupio 261
U rujnu 1976. godine sovjetski vojni pilot Viktor Belenko poletio je iz zračne baze na krajnjem istoku Sovjetskog Saveza. Za njegove zapovjednike bio je to još jedan rutinski let. No Belenko je imao posve drukčiji plan. U kokpitu jednog od najtajanstvenijih vojnih zrakoplova na svijetu, lovca MiG-25, spustio se na malu visinu kako bi izbjegao radarsko otkrivanje i krenuo prema Japanu. Ubrzo je njegov zrakoplov stajao na civilnom aerodromu Hakodate, a zapadni obavještajci nisu mogli vjerovati kakvo im je blago doslovno palo s neba. Pred njima se nalazio jedan od najčuvanijih proizvoda sovjetske vojne industrije. Amerikanci su napokon dobili priliku zaviriti u unutrašnjost stroja koji je godinama izazivao strah u Pentagonu. Sovjetski Savez zahtijevao je njegov povratak, a Japanci su ga, nakon pregleda, rastavili i vratili u tridesetak sanduka. Belenko se nije vratio.
Ta nevjerojatna epizoda bila je samo jedan trenutak u povijesti zrakoplova čije je ime gotovo pola stoljeća predstavljalo sinonim za sovjetsku vojnu moć. MiG. Samo tri slova, ali dovoljno da se generacije američkih i europskih pilota prisjete nekih od najopasnijih protivnika s kojima su se susretali na nebu. Od Korejskog rata, preko Vijetnama i Bliskog istoka, do sukoba na prostoru bivše Jugoslavije i današnjeg rata u Ukrajini, avioni s tom oznakom sudjelovali su u gotovo svim velikim vojnim sukobima druge polovice 20. stoljeća. Neki su postali legende, drugi tehnološki promašaji, ali njihova zajednička povijest govori o državi koja je bila spremna uložiti golem novac kako bi dokazala da njezini inženjeri mogu parirati najboljima na Zapadu.
MiG - Mikojan i Gurevič
Priča o MiG-u počinje 1939. godine, u vrijeme kada je Europa već klizila prema velikom ratu, a Josif Staljin intenzivno razvijao sovjetsku vojnu industriju. Sovjetskom Savezu trebali su novi lovački zrakoplovi, brži i sposobniji od dotadašnjih. U prosincu te godine osnovan je konstruktorski odjel kojemu je na čelo postavljen mladi inženjer Artjom Mikojan. Njegov najvažniji suradnik postao je Mihail Gurevič, stručnjak za aeronautiku s bogatim inženjerskim iskustvom. Od početnih slova njihovih prezimena nastala je oznaka MiG – Mikojan i Gurevič. Zanimljiva je podudarnost da ruska riječ *mig* znači trenutak, odnosno tren, što je gotovo savršeno odgovaralo strojevima kojima će brzina postati najvažnija osobina.
Mikojan nije bio samo talentirani inženjer. Bio je i mlađi brat Anastasa Mikojana, jednog od najutjecajnijih sovjetskih političara, čovjeka koji je uspio preživjeti Staljinovu vladavinu i ostati na vrhu vlasti desetljećima. U sustavu u kojemu su politika, industrija i vojska bile nerazdvojne, takve veze nisu bile nevažne. No projekt MiG-a nije se mogao održati samo zahvaljujući političkom zaleđu. Sovjetska vojska trebala je rezultate, a konstruktori su ih morali isporučivati pod golemim pritiskom. Njihov prvi lovac, MiG-1, bio je zamišljen kao brzi presretač na velikim visinama. Ubrzo je nastala poboljšana verzija MiG-3, koja je trebala braniti sovjetsko nebo od neprijateljskih bombardera. Problem je bio u tome što je rat protiv nacističke Njemačke izgledao drukčije od onoga za koji je avion projektiran.
Kada je Hitler u lipnju 1941. napao Sovjetski Savez, većina zračnih borbi odvijala se na nižim visinama, gdje MiG-3 nije mogao u potpunosti iskoristiti svoje prednosti. Njemački lovci Messerschmitt Bf 109 bili su opasni protivnici, a sovjetski piloti suočavali su se s nedostatkom iskustva, lošom organizacijom i katastrofalnim gubicima na početku rata. MiG-3 nije postao simbol pobjede kakav su njegovi konstruktori priželjkivali. Proizvodnja mu je zaustavljena tijekom rata, dok je industrija prednost dala zrakoplovima prikladnijima za potrebe bojišta. Ipak, postavio je temelje konstruktorskog ureda koji će poslije rata doživjeti svoj najveći procvat.
Englezi im dali mlazne motore?!
Prava revolucija dogodila se nakon Drugoga svjetskog rata. Pojava mlaznih motora potpuno je promijenila zrakoplovstvo, a Sovjetski Savez nije namjeravao zaostati za Amerikancima i Britancima. Jedan od prvih sovjetskih mlaznih lovaca bio je MiG-9, no daleko važniji postao je MiG-15, zrakoplov koji je prvi put poletio 1947. godine. Njegova priča imala je i pomalo ironičan zaplet: velik dio tehnološkog napretka omogućila je britanska tehnologija. Britanska vlada dopustila je prodaju mlaznih motora Rolls-Royce Nene Sovjetskom Savezu, čija je industrija razvila vlastitu izvedenicu. U vrijeme kada se savezničko partnerstvo iz Drugoga svjetskog rata ubrzano pretvaralo u Hladni rat, Britanci su nehotice pomogli stvaranju jednog od najopasnijih sovjetskih lovaca.
MiG-15 bio je brz, imao je karakteristična zakošena krila i snažno topovsko naoružanje. Njegova prava vrijednost postala je očita tijekom Korejskog rata, koji je izbio 1950. godine. Kada su se prvi MiG-ovi pojavili iznad Koreje, američki piloti shvatili su da više nemaju neupitnu tehnološku prednost. Posebno su ugroženi bili bombarderi B-29, koji su dotad relativno slobodno djelovali na velikim visinama. U dijelu sjeverozapadne Koreje, uz kinesku granicu, odvijale su se žestoke zračne bitke, a područje je dobilo nadimak MiG Alley - Aleja MiG-ova.
Amerikanci su odgovorili slanjem lovaca F-86 Sabre, čime je počelo jedno od najpoznatijih zrakoplovnih suparništava 20. stoljeća. MiG-15 imao je prednosti u nekim režimima leta, posebno na velikim visinama, dok je Sabre bio iznimno opasan zahvaljujući svojim letačkim karakteristikama, naoružanju i pilotskoj obuci. U borbama su sudjelovali i sovjetski piloti, iako je Moskva njihovu ulogu nastojala prikriti kako izravni sukob supersila ne bi prerastao u svjetski rat. MiG-15 pokazao je nešto što je Zapad morao ozbiljno shvatiti: Sovjetski Savez više nije bio samo golema kopnena vojna sila. Postao je i zrakoplovna velesila.
Ako je MiG-15 stvorio reputaciju sovjetskih lovaca, MiG-21 pretvorio ju je u svjetski fenomen. Taj mali zrakoplov s karakterističnim trokutastim krilima i velikim usisnikom zraka na nosu postao je jedan od najprepoznatljivijih vojnih aviona svih vremena. Razvijen tijekom pedesetih godina, MiG-21 mogao je dosegnuti približno dvostruku brzinu zvuka. Bio je malen, relativno jednostavan za proizvodnju i održavanje, a Sovjetski Savez prodavao ga je ili isporučivao savezničkim državama širom svijeta. Proizvedeno je više od deset tisuća primjeraka sovjetskih verzija, a dodatni su nastajali u licencnoj proizvodnji. Time je postao najmasovnije proizvedeni nadzvučni borbeni zrakoplov u povijesti.
MiG-21 mogao se susresti na aerodromima od Istočne Njemačke i Čehoslovačke do Indije, Egipta, Vijetnama i Jugoslavije. Upravo je ta raširenost bila dio njegove snage. Dok su Sjedinjene Države razvijale sve složenije i skuplje borbene zrakoplove, Sovjeti su velikom broju država nudili relativno pristupačan nadzvučni lovac. Njegova filozofija bila je gotovo jednaka onoj koja je proslavila automatsku pušku kalašnjikov: funkcionalnost, jednostavnost, masovna proizvodnja i sposobnost djelovanja u zahtjevnim uvjetima. Naravno, to nije značilo da je MiG-21 bio savršen. Imao je ograničen dolet, skromnu količinu goriva i, osobito u prvim verzijama, ograničenu elektroniku. No u rukama dobro uvježbanog pilota mogao je biti iznimno opasan.
Jugoslavija kupila 261 MiG!
Najpoznatije poglavlje njegove borbene povijesti odvijalo se iznad Vijetnama. Ondje su sjevernovijetnamski piloti na MiG-ovima 21 ratovali protiv američkih F-4 Phantoma i drugih zrakoplova. Amerikanci su imali snažnije radare, razvijenije sustave naoružanja i veliku tehnološku prednost, ali mali sovjetski lovci pokazali su se teškim protivnicima. Sjevernovijetnamski piloti koristili su taktičke prednosti kratkih napada, zemaljskog radarskog navođenja i poznavanja terena. Vijetnamski rat prisilio je američko ratno zrakoplovstvo i mornaricu da preispitaju obuku pilota za bliske zračne borbe. MiG-21 nije bio jedini razlog tih promjena, ali je postao jedan od simbola činjenice da naprednija tehnologija sama po sebi ne jamči pobjedu.
Za Jugoslaviju je upravo MiG-21 imao posebno značenje. Početkom šezdesetih godina Jugoslavenska narodna armija započela je nabavu sovjetskih lovaca, iako je država politički ostala izvan Varšavskog pakta. Prema podacima Hrvatske tehničke enciklopedije, do 1983. nabavljen je 261 MiG-21 različitih verzija. Ti će zrakoplovi ostati važan dio jugoslavenskog vojnog zrakoplovstva sve do raspada države, a potom i hrvatske vojne povijesti. Tijekom Domovinskog rata i nakon njega MiG-21 postao je okosnica hrvatskog lovačkog zrakoplovstva. Generacije pilota letjele su na avionu čiji su korijeni sezali u pedesete godine prošlog stoljeća. Hrvatska je tek uvođenjem francuskih Rafalea zatvorila to dugo poglavlje sovjetske zrakoplovne tehnologije.
Šezdesetih godina Sovjeti su razvijali još jedan stroj koji će na Zapadu izazvati gotovo panične reakcije. Bio je to MiG-25, golemi presretač konstruiran prvenstveno za borbu protiv brzih američkih bombardera i izviđačkih zrakoplova na velikim visinama. Za razliku od malenog MiG-a 21, bio je to masivan dvomotorni avion sposoban letjeti brzinama približno tri puta većima od brzine zvuka, premda su tako ekstremni letovi bili ograničeni zbog opterećenja motora. NATO mu je dao oznaku Foxbat.
Kada su zapadni analitičari prvi put dobili podatke o njegovoj veličini, brzini i izgledu, počele su zabrinjavajuće procjene. Neki su pretpostavljali da Sovjeti raspolažu iznimno brzim i okretnim lovcem koji bi mogao nadmašiti zapadne zrakoplove. No prava istina bila je drukčija. MiG-25 bio je izvanredan presretač na velikim visinama, ali nije bio projektiran za klasične bliske zračne dvoboje. Njegova ogromna masa, specifična konstrukcija i ograničenja pri manevriranju bili su cijena koju su sovjetski inženjeri platili kako bi ostvarili ekstremnu brzinu.
Upravo je to postalo jasno kada je Viktor Belenko 6. rujna 1976. svojim MiG-om 25 sletio u Japan. Zapadni stručnjaci napokon su mogli proučiti njegovu konstrukciju, radare i elektroniku. Otkrili su da je riječ o impresivnom, ali vrlo specijaliziranom stroju, a ne o svemoćnom lovcu kakvim su ga neki zamišljali. Belenkov bijeg bio je obavještajna pobjeda za Zapad i ogromno poniženje za Moskvu. Bio je to i jedan od najslikovitijih primjera kako je Hladni rat vođen ne samo raketama, bombama i špijunima, nego i utrkom za informacijama o neprijateljskim zrakoplovima.
MiG-29, lijep, prepoznatljiv i pokretljiv
U međuvremenu je sovjetska industrija nastavila širiti obitelj MiG-ova. MiG-17, nasljednik MiG-a 15, sudjelovao je u nizu sukoba, uključujući Vijetnamski rat. MiG-19 bio je prvi sovjetski serijski lovac sposoban za nadzvučni let u horizontalnom letu. MiG-23 donio je promjenjivu geometriju krila, odnosno mogućnost mijenjanja njihova položaja ovisno o brzini i režimu leta. Iz njega je razvijen i jurišni MiG-27, posebno prilagođen napadima na ciljeve na zemlji. Svaki novi model predstavljao je pokušaj odgovora na nove američke i europske zrakoplove, ali i na promjene u vojnoj doktrini.
Sedamdesetih godina postalo je jasno da se u zračnom ratovanju sprema nova revolucija. Amerikanci su razvijali lovce četvrte generacije, među kojima su najvažniji bili F-15 Eagle i F-16 Fighting Falcon. Ti avioni nisu bili samo brži ili snažnije naoružani od prethodnika. Donosili su velike promjene u radarima, elektronici, upravljanju, aerodinamici i sposobnosti otkrivanja protivnika. Sovjetski Savez morao je odgovoriti. Ovoga puta odlučeno je da će se razvijati dva komplementarna lovca. Teži i veći Su-27, namijenjen borbi na velikim udaljenostima i osiguravanju zračne nadmoći, te nešto manji MiG-29, zamišljen kao pokretljiv lovac za djelovanje bliže bojišnici.
Bio je to početak posljednjeg velikog poglavlja klasičnog sovjetskog konstruktorskog nadmetanja. U doba kada je političko vodstvo Sovjetskog Saveza ubrzano ulagalo u vojnu tehnologiju, MiG-29 trebao je postati dokaz da Moskva može izgraditi lovac koji neće zaostajati za najboljim američkim konkurentima. A rezultat je bio jedan od najljepših, najprepoznatljivijih i najpokretljivijih borbenih zrakoplova kasnoga Hladnog rata.
Prvi prototip MiG-a 29 poletio je 6. listopada 1977. godine, a američki izviđački sateliti otkrili su novi sovjetski zrakoplov već sljedećeg mjeseca. NATO mu je dodijelio kodno ime Fulcrum, engleski izraz za oslonac ili uporišnu točku. Serijska proizvodnja počela je 1982., a sovjetske zračne snage prve su primjerke dobile 1983. godine. Iako je na Zapadu predstavljen kao novi i vrlo opasan konkurent, MiG-29 imao je znatno drukčiju filozofiju od američkih lovaca. Nije bio zamišljen kao univerzalno rješenje za svaku situaciju, nego prije svega kao snažan i vrlo pokretljiv lovac za borbu za prevlast u zraku na ograničenom području.
Njegova najveća prednost bila je izvanredna sposobnost manevriranja. Dva snažna turbomlazna motora Klimov RD-33 omogućavala su vrlo dobro ubrzanje i visoku brzinu penjanja, dok su velika krila i posebno oblikovan trup stvarali uzgon čak i pri zahtjevnim manevrima. Dva vertikalna stabilizatora i karakteristični široko razmaknuti motori dali su mu izgled koji se teško mogao zamijeniti s bilo kojim drugim avionom. Sovjetski inženjeri posebno su pazili na sposobnost djelovanja s aerodroma koji nisu imali idealne uvjete. Zbog toga su prve verzije imale poseban sustav dovoda zraka kojim se smanjivala opasnost da kamenje i drugi predmeti s piste uđu u motore.
MiG-29 mogao je razviti brzinu od približno 2450 kilometara na sat, odnosno više od dvostruke brzine zvuka na velikim visinama. Bio je dugačak nešto više od 17 metara, raspon krila iznosio mu je oko 11,4 metra, a mogao je dosegnuti visinu od približno 18 kilometara. Standardna verzija imala je jednog pilota, dok je dvosjed MiG-29UB služio prvenstveno za obuku. Naoružanje je uključivalo automatski top kalibra 30 milimetara te različite rakete zrak-zrak, među kojima su posebno važne bile rakete kratkog dometa R-73. Njihova kombinacija s vrlo pokretljivim avionom davala je sovjetskim pilotima ozbiljne mogućnosti u bliskoj zračnoj borbi.
Ozbiljne slabosti MiG-a 29
No ono što je pilote NATO-a posebno iznenadilo nije bila samo pokretljivost. MiG-29 imao je infracrveni sustav za pasivno otkrivanje ciljeva i poseban sustav ciljanja povezan s pilotskom kacigom. U kombinaciji s raketama kratkog dometa R-73 pilot je mogao zahvatiti protivnički zrakoplov koji se nalazio znatno izvan osi njegova nosa. Drugim riječima, nije morao uvijek usmjeriti cijeli avion ravno prema neprijatelju kako bi pripremio raketni napad. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih, kada su zapadni piloti dobili priliku bliže upoznati MiG-29, ta se sposobnost pokazala jednom od njegovih najvećih prednosti u bliskoj borbi.
Međutim, MiG-29 imao je i ozbiljne slabosti. Rane verzije raspolagale su ograničenom količinom goriva, zbog čega im je borbeni radijus bio relativno malen. Njihovi radari i elektronika u mnogim su područjima zaostajali za najnaprednijim zapadnim sustavima, a pilot je imao veliko radno opterećenje. U usporedbi s američkim F-15, koji je mogao djelovati na većim udaljenostima i imao razvijenije mogućnosti upravljanja zračnom borbom, MiG-29 često je bio manje fleksibilan. Njegove najbolje osobine dolazile su do izražaja upravo ondje gdje je borba postajala najopasnija – na malim udaljenostima, kada su o ishodu odlučivali sekunde, brzina reakcije i sposobnost manevriranja.
Posebno zanimljivo poglavlje ove priče povezano je s bivšom Jugoslavijom. Sredinom osamdesetih JNA je odlučila modernizirati lovačko zrakoplovstvo. Razmatrani su različiti zapadni i sovjetski avioni, uključujući francuski Mirage 2000 i američki F-16, ali izbor je na kraju pao na MiG-29. Jugoslavija je time postala jedan od prvih stranih korisnika najmodernijeg sovjetskog lovca. Njegova je kupnja trebala predstavljati veliki tehnološki iskorak za vojsku države koja je istodobno održavala odnose s Istokom i Zapadom.
Priča o prvom dolasku tih zrakoplova na aerodrom Batajnica pokraj Beograda danas djeluje gotovo filmski. Dana 24. rujna 1987. sletjela su dva dvosjeda MiG-29UB bez nacionalnih oznaka. Sovjetski piloti koji su ih dovezli bili su odjeveni u civilna odijela i kravate. Nakon njih stigli su i jednosjedi, a posljednja četiri aviona isporučena su u travnju 1988. Ukupno je Jugoslavija dobila 16 MiG-ova 29, od čega 14 jednosjeda i dva dvosjeda. O toj neobičnoj isporuci pisao je i Express, dok je portal Obris detaljno rekonstruirao obuku pilota, isporuke i uključivanje aviona u sastav jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva.
Jedan od prvih velikih javnih nastupa novoga lovca dogodio se upravo u Hrvatskoj. U svibnju 1988. na aerodromu Pleso kod Zagreba održana je velika zrakoplovna priredba, a MiG-29 izveo je demonstracijski let pred tisućama gledatelja. Za mnoge je to bio prvi susret sa zrakoplovom koji je izgledao kao da dolazi iz budućnosti. Samo tri godine poslije Jugoslavija će se početi raspadati u krvavom ratu, a vojni sustav koji je trebao štititi njezino nebo postat će jedan od instrumenata sukoba. MiG-ovi 29 ostat će u sastavu zrakoplovstva pod kontrolom Beograda, a 1999. bit će upotrijebljeni i tijekom NATO-ove zračne kampanje protiv Savezne Republike Jugoslavije. U sukobu s tehnološki nadmoćnim snagama NATO-a više tih zrakoplova bit će oboreno.
Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine završilo je zlatno doba konstruktorskog biroa MiG. Nekadašnji gigant, koji je mogao računati na ogromne državne narudžbe i gotovo neograničenu političku potporu, našao se u sasvim drukčijem svijetu. Ruska vojna industrija suočila se s financijskom krizom, smanjenjem proizvodnje i gubitkom dijela nekadašnjeg tržišta. Istodobno je konkurencija između MiG-a i konstruktorskog ureda Suhoj postajala sve izraženija. Dok je obitelj Su-27, a poslije Su-30, Su-34 i Su-35, dobivala sve važniju ulogu u ruskim zračnim snagama, MiG je nastojao održati svoju poziciju modernizacijama MiG-a 29 i razvojem MiG-a 35.
Ukrajinci u MiG-ovima
Razvijene su brojne inačice MiG-a 29, među njima modernizirani MiG-29SMT, višenamjenski MiG-29M i mornarički MiG-29K, prilagođen operacijama s nosača zrakoplova. Novi radari, modernija elektronika, poboljšani sustavi naoružanja i mogućnost dopunjavanja goriva u letu trebali su ukloniti dio nedostataka izvornoga modela. Ipak, MiG-29 nikada nije potpuno uspio pobjeći od svoje osnovne koncepcije: nastao je kao lovac za određenu vrstu zračne borbe, a moderni ratovi sve više zahtijevaju umrežene sustave, elektroničko ratovanje, dalekometno oružje i sposobnost djelovanja u složenom okruženju protuzračne obrane.
Njegova je povijest dobila još jedan neočekivan obrat nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. MiG-29, avion koji je Sovjetski Savez stvorio kako bi se suprotstavio NATO-u, našao se u rukama ukrajinskih pilota koji su njime ratovali protiv ruske vojske. Poljska i Slovačka, dvije članice NATO-a koje su naslijedile sovjetsku zrakoplovnu tehnologiju, počele su 2023. slati svoje MiG-ove 29 Ukrajini. Slovačka je donijela odluku o predaji 13 zrakoplova, a Poljska je također predala dio svoje flote. Neki ukrajinski MiG-ovi prilagođeni su i za uporabu zapadnog naoružanja. Tako je sovjetski lovac, razvijen tijekom Hladnog rata za borbu protiv zapadnih aviona, postao važan dio obrane zemlje koju je napala sama Rusija.
U tome se možda najbolje ogleda povijesni paradoks MiG-a. Zrakoplov koji je nastao kao izraz Staljinove ambicije da Sovjetski Savez postane najmoćnija vojna sila svijeta nadživio je Staljina, Hladni rat, Berlinski zid, Varšavski pakt i samu državu koja ga je stvorila. Njegovo je ime ostalo upisano u povijest ne samo zahvaljujući tehnološkim uspjesima, nego i zbog ratova, političkih prevrata i ljudi koji su njima upravljali. Od prvih MiG-ova koji su branili Moskvu od njemačkih bombardera do MiG-ova 29 koji gotovo pola stoljeća nakon prvoga leta još sudjeluju u ratnim operacijama, tri slova postala su jedan od najdugovječnijih simbola vojnog zrakoplovstva. A priča o njima istodobno je priča o usponu i padu jedne supersile.
* uz korištenje AI-ja
-
TRANSKRIPTI PADA (1)Dramatična snimka: Vukovar pada, Jastreb zove Tuđmana. 'Predsjednik spava, što treba'
-
TAJNI DOKUMENTI JNA'Druga brigada (Valjevci) kompletno je pobjegla. To su ortodoksni srpski nacionalisti'
-
BOLNE USPOMENE'Branio sam Vukovar, a moj brat je bio sa Srbima. Osuđen je za Ovčaru...'
-
KAKVA NEPRAVDABez njenog izuma danas ne možemo: U biznisu vrte milijarde, a njoj ni centa
-
ŠTO ČEKA EUROPU?Nešto neobično događa se iznad Arktika! Polarni vrtlog je promijenio smjer