Bliži li se kraj vladavine crnogorskog predsjednika Mile Đukanovića, pitanje je kojim se posljednjih nekoliko tjedana bave politički analitičari. Onima koji se ne bave politikom nije baš poznato da je on trenutačno najdugovječniji političar na čelu jedne europske države. Na toj dugovječnosti mogli bi mu pozavidjeti i neki afrički diktatori, duhovito je komentirao i bivši britanski diplomat Ivor Roberts, inače dobro upućen u stanje na Balkanu.

Crnogorski predsjednik nadmašio je čak i Vladimira Putina, koji se, slično kao i Đukanović, tijekom karijere selio s pozicije predsjednika države, na poziciju premijera i obratno. No hoće li ovaj mandat izdržati do kraja, ovisit će uvelike o ishodu sukoba sa svojim donedavnim dugogodišnjim prijateljem i financijerom Duškom Kneževićem.

Afera koja je uzdrmala Crnu Goru početkom siječnja, i zbog koje se ulicama Podgorice valjaju deseci tisuća nezadovoljnih građana, mogla bi označiti kraj Đukanovićeve epohe.

Crnoj Gori, smatraju mnogi, treba na čelu države novo lice koje se neće povezivati s 90-ima i ratom, pa suradnjom s Miloševićem, a onda i međunarodnim švercom duhana. Ali ništa od nabrojenog, pa čak ni međunarodna duhanska afera, o kojoj je raspravljao prije deset godina i američki Kongres, nije mu nimalo naštetila.

Konačno bi ga s trona mogao skinuti sukob s najbogatijim Crnogorcem, vlasnikom Atlas grupe, bizismenom Duškom Kneževićem. On je zbog kaznenog progona pobjegao u siječnju iz Crne Gore u London i već tjednima dokazuje kako je predsjednik Crne Gore kriminalac koji svojom političkom moći ucjenjuje biznismene te ih tjera da mu financiraju izborne kampanje i podmiruju privatne troškove.

Svoje optužbe Knežević je potkrijepio i videosnimkom snimljenom s nadzorne kamere u njegovu uredu, uoči izbora 2016. godine. Na snimci se i čuje razgovor koji je vodio s predsjednikom Đukanovićeva kabineta, Slavoljubom Stijepovićem, dok mu je davao 100.000 eura za potrebe Demokratske partije socijalista, kojoj je na čelu aktualni crnogorski predsjednik.

Knežević, koji je taj iznos htio dati u dolarskoj protuvrijednosti, morao ga je, prema Đukanovićevoj želji, promijeniti u eure. Na snimci se jasno čuje kako Knežević govori Stijepoviću: "Mjenjačnica je uzela 2,5 posto provizije. Ovdje ti je 47.500 i ovdje ti je još 50.000, ukupno 97.500 eura". Stijepović bijelu podeblju omotnicu gura u unutrašnji džep sakoa i kaže da upravo "odlazi na Zetu, gdje će Milo održati govor".

Crna Gora Đukanović ucijenio tajkuna za 100.000 eura?

No to je, izgleda, tek djelić poslova koje je Knežević morao odrađivati za Đukanovića. Sad kad je u Crnoj Gori za njim raspisana tjeralica i kad su mu počeli plijeniti imovinu, Knežević je počeo otkrivati prljave rabote crnogorskog državnog vrha. U njih je bio dobro upućen jer je bio prijatelj s Đukanovićem više od 20 godina.

Knežević se bavio unosnim poslovima. Bio je vlasnik dvije banke, zatim osiguravajuće kuće, televizije i sveučilišta, a bavio se i nekretninskim poslovima na atraktivnim lokacijama duž obale. Prijateljsvo između njega i Đukanovića je, kako kaže crnogorski tajkun, počelo pucati kad je Đukanović htio kupiti zemljište na elitnoj lokaciji u Podgorici i tamo sagraditi vilu, ali ne na svoje ime.

"Rekao sam mu da nije normalno da ima kuću od 500 četvornih metara i tolike vrijednosti jer, ako se jednog dana promijeni vlast, nije dobro da u njoj stanuje. Kad sam odbio ideju da se kuća vodi na moje ime, došlo je do prvih mimoilaženja, a onda sam odbio i neke druge njegove transakcije za koje sam ja trebao biti pokriće. Onda je doveo novinarsku ekipu ‘Informera’ na čelu s Vladimirom Bebom Popovićem da protiv mene počnu raditi kampanju. Popović ga je savjetovao da će podići popularnost u narodu i dobiti izbore ako nekog vodećeg tajkuna strpa u zatvor i proglasi lopovom", požalio se Knežević, kojeg optužnica tereti zbog pronevjere oko pola milijarde eura.

Đukanović nije odustao od gradnje kuće, nego je samo pronašao drugog igrača koji će biti fiktivni vlasnik, pa je prije mjesec dana Knežević razotkrio cijelu aferu i ispričao sve medijima.

No i crnogorski mediji su krenuli u samostalnu potragu i došli do još zanimljivih podataka. Naime, Kneževićeva Atlas banka je trenutačno pod istragom Specijalnog državnog tužilaštva. Novinari su došli do dokumenta iz kojeg se jasno vidi da je Đukanović u Kneževićevoj banci imao i VIP revolving karticu s računom bez limita. Preko nje je plaćao razne robe i usluge, ali dugovanje nikad nije podmirio, pa je tako u veljači 2017. godine Knežević za njega podmirio račun u iznosu od oko 16.700 eura. Njegovo dugovanje je proknjiženo u stavku rizičnih kredita.

"Mogu potvrditi da je u pitanju dugovanje po kartici kojom se koristio Milo Đukanović. Neki njegovi računi pokriveni su aktivom iz Atlas banke. To su radili službenici na operativnom nivou i to po mojem nalogu", oglasio se Knežević i priznao da je financirao privatne troškove crnogorskog predsjednika ali i drugih dužnosnika.

Više nije tajna "Kremlj je 2016. u Crnoj Gori htio ubiti premijera"

Kako su pisali tamošnji mediji, Đukanović nije bio jedina osoba iz državnog vrha koja je imala takvu karticu u Kneževićevoj banci.

Milo Đukanović je u prošlih 30-ak godina preživio nekoliko pravih političkih rašomona i za njega se doista može reći da je spretni politički gimnastičar. Tijekom rata 90-ih, dok je bio premijer, Crna Gora je tijesno surađivala sa zločincem Slobodanom Miloševićem, a onda je 1996. godine okrenuo ploču. Izravno se sukobio sa srpskim predsjednikom i rekao da je on čovjek prošlosti, a njegovu politiku nazvao pogubnom za Crnu Goru. Godinu dana kasnije pobijedio je stranačkog, promiloševićeva konkurenta Miomira Bulatovića.

Uoči rata na Kosovu, spasio je tako Crnu Goru i od napada NATO-a 1999. godine. U to vrijeme je buknula duhanska afera koja je otkrila da je Crna Gora bila baza u koju su slijetali avioni sa švercanim cigaretama, da bi ih zatim gliserima prevozili u Italiju ili distribuirali po Europi.

Zagrebački tjednik Nacional donosio je u nastavcima tekstove prema kojima je upravo Milo Đukanović bio organizator ovoga biznisa, na kojemu je njegova obitelj zgrnula milijune. Nekoliko mjeseci prije ubojstva Ive Pukanića, vlasnika Nacionala, agent američke carinske službe John College svjedočio je pred članovima američkog Kongresa da je ključni čovjeg međunarodnog šverca duhana preko Crne Gore upravo Milo Đukanović. Ali ni nakon toga ništa mu se nije dogodilo.

Konačno se 2006. godine Crna Gora osamostalila i izašla iz zajedničke države sa Srbijom. U listopadu 2016. godine održani su izbori za predstavnike u Skupštini Crne Gore na kojima je pobijedila Đukanovićeva Demokratska partija socijalista. Izbori nisu prošli mirno.

Na dan izbora specijalni policijski odredi Crne Gore uhitili su terorističku grupu od desetak crnogorskih Srba koji su, uz pomoć dvojice agenata ruske tajne službe GRU, pokušali atentat na Đukanovića. Razlog je, kako se nagađa, bilo Putinovo protivljenje europskom smjeru kojim je krenula Crna Gora.

Od 2010. godine je ova zemlja kandidatkinja za ulazak u EU, a od 2017. godine postala je i punopravna članica NATO-a. Stoga je prošle godine američki predsjednik Donald Trump šokirao svijet kad je u svojem nastupu na njemu odanoj FOX TV izjavio kako američki vojnici ne bi trebali braniti Crnu Goru ako bude napadnuta.

Počast junaku Crna Gora odlikovala admirala jer je odbio tući po Hrvatskoj 1991.

"Crna Gora je sasvim mala zemlja s vrlo snažnim i vrlo agresivnim ljudima. Oni mogu postati agresivniji i, čestitamo, dobili ste treći svjetski rat", izgovorio je Trump, na što su burno reagirali europski političari i podsjetili na članak 5. Sjevernoatlantskog sporazuma o NATO-u, u kojemu se navodi da ako je jedna članica NATO-a napadnuta, smatra se da su napadnute i sve ostale članice te su joj dužne priskočiti u pomoć.

Što je Trump htio poručiti ovakvom izjavom, nikad nije objasnio. No sigurno je da je Crna Gora i dalje zanimljiva Putinu zbog strateškog položaja. Ako ova zemlja želi u članstvo Europske unije, Milo Đukanović nije više osoba koja bi je tamo trebala odvesti. Vrijeme je za nekoga tko na leđima ne nosi toliki teret prošlosti i tko će državne institucije očistiti od mafijaških ucjena.