Zadar - grad heroj - 6.listopada slavi dan obrane. Okružen srpskim snagama sa svih strana, i s ogromnim JNA sustavom unutar Grada, uspio je u listopadu 1991.godine istjerati jugosoldatesku iz Grada, a potom slijedećih godina rata u akcijama oslobađanja brda Križ i akcijom Maslenica, odbaciti četnike sa zadarske periferije, a u Oluji i osloboditi zaleđe. Ovo je priča o ratnim zločincima poput Ratka Mladića i Vojislava Šešelja i njihovim “mokrim snovima” da će popiti kavu na zadarskoj Kalelargi, ali i o drugim akterima koji su prvo pod plaštom jugoslavenstva pa potom baš u Zadru učili svoj krvavi zanat koji je rezultirao nezamislivim srpskim zločinima u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Zvuči nevjerojatno ali i pokrovitelj svih zločina na prostorima bivše države Slobodan Milošević “vojno” je bio povezan sa Zadrom. Naime, baš u Zadru je dva desetljeća prije rata odslužio vojni rok, a legenda kaže da je njegova Mira Marković prilikom posjete Miloševiću u Zadru pogledala izlog s Titovom slikom i rekla kako će jednoga dana i Slobina slika biti u izlozima.

Listopad 1991. - napad na Zadar

Ratna događanja točno prije 35 godina pak počinju s Momčilom Perišićem koji je u Zadru vodio napade unutar grada u kojem je živio. Zadar je te 1991.godine bio grad između vojarni i bojišta, a tadašnji jedan od čelnika stožera 9-og kninskog korpusa Ratko Mladić nalazio se u samom vrhu zapovjedne strukture koja je vodila operacije protiv Zadra. Iako snimke i izvori njegovu ulogu opisuju kao jednu od ključnih u napadu, formalno je zapovijednik bio general Vlado Vuković. Njihove snage nisu uspjele ući u grad niti spojiti vanjske postrojbe s jedinicama JNA zatvorenima u zadarskim vojarnama.
Prije samog listopadskog napada, Zadar je već mjesecima živio u sjeni vojarni. Grad je imao niz velikih vojnih objekata, skladišta, školskih centara i postrojbi JNA. U rujnu su hrvatske snage počele blokirati vojarne, prekidati im komunikacije i opskrbu te postupno preuzimati pojedine objekte.

Jedan od ključnih trenutaka bilo je zauzimanje vojarne Turske kuće 21. rujna. U njoj se nalazilo naoružanje Teritorijalne obrane Zadra i Biograda. Nakon zauzimanja zarobljena su 33 vojnika, jedan časnik i jedan podčasnik. Prema kasnijem svjedočenju objavljenom u Zadarskom listu, zarobljenicima je ponuđeno da se vrate u JNA ili odu svojim kućama, a svi su izabrali odlazak kući.
U toj priči prvi put se pojavljuje se i Momčilo Perišić, također stanovnik Zadra prije rata. Perišić je tražio povrat vozila, minobacača i drugog naoružanja.. Na pitanje tko će voziti vraćena vozila i tko će pucati iz minobacača, navodno je odgovorio: "Pa vidiš da ni Srbi ne žele u takvu JNA!“ I 1. listopada rat dolazi na gradski prag.

Do tada je područje Zadra već bilo izloženo topničkim napadima, ali početkom listopada intenzitet raste. Četvrta gardijska brigada, 112. brigada ZNG-a, policija, pričuvne i druge postrojbe bile su raspoređene na prilazima gradu. U neposrednoj obrani postojala je golema razlika u snazi i tehnici.

SKLONIŠTA ELITE Bogati se spremaju za kraj svijeta: Grade bunkere kao ludi, boje se rata i AI-ja

Jedan zadarski izvor navodi omjer od približno četiri prema jedan u korist srpskih snaga. Ali brojke same ne objašnjavaju bitku.
Jer između napadača i središta Zadra stajali su Dračevac, Ploča, Bokanjac, Murvica i druga obrambena uporišta. Da je ta crta pala, grad bi bio neposredno ugrožen. I onda 4. i 5. listopada počinje veliki napad. Hrvatski znanstveni radovi napad na Zadar opisuju kao dio šire operacije JNA i srpskih pobunjeničkih postrojbi u kojoj je krajem rujna topničko djelovanje preraslo u opći napad početkom listopada. U napadu su sudjelovale kopnene snage, topništvo, zrakoplovstvo i mornarica.
Posebno je važna bila 180. motorizirana brigada, dok su iz Zemunika djelovale i zrakoplovne postrojbe po Zadru. Zadar je tako napadan s kopna, mora i iz zraka, a cilj nije bio samo bombardirati grad, već probiti obranu, približiti se gradu i povezati vanjske snage s vojnim objektima JNA unutar Zadra. Dračevac na periferiji grada bio je mjesto gdje je napad zaustavljen i tamo se odvila jedna od ključnih epizoda kada su srpske snage uspjele prodrijeti do područja Kule Dračevac.Tri tenka probila su se prema crkvi, a još tri prema groblju.

Tada je pripadnik 4.gardijske brigade Željko Vujić s protuoklopnim sredstvom „Osa“ uništio jedan tenk i oštetio drugi. Nakon toga hrvatske snage pokrenule su protunapad i vratile početne položaje, kako navodi Zadarski list.

Četnici su došli do Dračevca

To nije bila filmska scena u kojoj jedan čovjek „spašava grad.” Bila je to borba u kojoj je svaki položaj imao svoju cijenu.
Ali događaj je ostao zapamćen upravo zato što se dogodio u trenutku kada su tenkovi već bili duboko u obrambenoj zoni.
Šesti listopada bio je odlučujući. U jutarnjim satima počela je snažna topnička priprema, a potom i zrakoplovni udari.
S mora su djelovale raketne topovnjače. Kad prodor preko Dračevca i Ploče nije uspio, glavnina napada usmjerena je prema Bokanjcu. Zrakoplovi su napadali položaje branitelja i komunikacije prema gradu. U isto vrijeme hrvatsko zapovjedništvo dobivalo je informacije o gubicima i problemima u srpskim redovima, a do poslijepodneva napadna snaga više nije mogla nastaviti istim intenzitetom. Uslijedilo je povlačenje srpskih snaga i Zadar je obranjen. Koliko je ljudi stradalo?Brojke ovise o vremenskom razdoblju koje se promatra.

OSIGURANJE - NULA Youtuberi upali na srpski aerodrom Batajnica. Šeću se, snimaju. I nitko ništa!

U jednom svjedočenju koje je objavio Zadarski list navodi se da su od 1. do 8 listopada poginula 43 hrvatska vojnika i civila, dok su 202 osobe ranjene. Grad je bio izložen granatiranju, zračnim napadima i udarima s mora. Pogođene su kuće, javne zgrade i infrastruktura. Zadar je ostao bez normalnog života, a stanovništvo je dane provodilo u skloništima. Rat nije bio samo crta bojišnice.
Bio je i zvuk sirene, potraga za vodom, odlazak po kruh između dviju granata i pitanje hoće li se netko tko je jutros izašao iz kuće vratiti. Naslađivanje zločinaca nad sudbinom Zadrana snimljeno je u više audio zapisa tih dana.

U njima se čuje Mladić kako razgovara s drugim visokim časnicima, među njima i generalom Blagojem Adžićem te Momčilom Perišićem. U jednom razgovoru Mladić govori o stanju oko Zadra i tvrdi: "Mi smo okružili Zadar potpuno sa sve četiri strane…" U nastavku govori o djelovanju s kopna, mora i iz zraka.

Momčilo Perišić ga izvještava o stanju, a taj tada pukovnik JNA i zapovjednik Artiljerijskog školskog centra „Marko Orešković“ u Zadru bio je na čelu vojske unutar Zadra. Zastrašujuća snimka njegovih razgovora dokazuje i da je velikosrpska politika najjače snage usmjerila na osvajanje Zadra i odvajanje Dalmacije od ostatka Hrvatske. Snimka započinje Mladićevim telefonskim pozivom tijekom bitke 6. listopada 1991. godine u kojoj Mladić, kako je pisao Večernji list, manipulira, prijeti i pokušava ohrabriti svoje podčinjene u “kasarnama JNA”. No, snimka je dokaz i gadljivog uvlačenje ovog psihopata jednom od najvećih zločinaca “JNA” glavnim u njihovom generalštabu Blagoju Adžiću.

Ovaj drugi je posebno zainteresiran za Maslenički i Paški most sto dakle znaci i potpuno odsijecanje Zadra i Dalmacije. Snimka dokazuje i da srpski generali iz JNA Hrvate koji su napad na Hrvatsku dočekali u JNA vide kao izdajnike jer Mladić Blagoja Adžića, upozorava na jednog od njih i da radi za Hrvatsku, te u drugom razgovoru Hrvate i pobrojava, njih tristotinjak, vjerojatno aludirajući da su taoci ako HV ne ispuni uvjete “JNA”.  “ Neka se svi predaju ili ćemo sve pobiti  - naslov je video uratka na Facebooku u kojem se čuju prijetnje svima od deset do sedamdeset godina i u Šibeniku, a srpski generali i pukovnici se Mladiću u snimljenim razgovorima žale na žestok otpor Zadrana u borbama oko “kasarni JNA”. Sugovornici Mladiću su Momčilo Perišić, Trpkovski… a on im navodi mete koje JNA napada: Zadar, luka u Sukošanu, kamp u Svetom Filipu i Jakovu, Šibeniku…

Ratko Mladić - klasični psiho

Mladić rukovodi napadima i izigrava hrabrost u razgovorima sa svojima, ali se i povlači kad mu šibenski hrvatski branitelj pregovarač uzvrati žestoko na prijetnje. Mladić je, vidljivo je to iz snimki, klasični psihopat koji je uživao u tvrdnjama da se Zadar tuče s kopna, mora i zraka, naređivao nove napade, a nije imao odgovor na kaos na kojeg mu se žale “podređeni”. O kaosu unutar JNA tijekom borbe svjedoči i Momčilo Perišić koji kaže da su avioni JNA napali kasarnu JNA, a pita se i da li ih to tuku i s brodova JNA ili samohotke HV-a i navodi da su imali i poginulih vojnika.

- Evo ponudili su mi iz Zadra da odemo u miru kad nam hrvatsko gostoprimstvo ne odgovara - kaže u sljedećim danima Mladiću jedan od njegovih ”podređenih”. Mladićevo “junačenje” pred njim u odgovoru je ostalo samo na tome, jer su nakon žestokog odgovora hrvatskih branitelja za koje i sami zločinci iz JNA priznaju da ih napadaju sa svih strana, vrlo brzo napustili Zadar, a
nedu njima i Perišić koji će kasnije postati načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije.

Pred Haškim tribunalom bio je osuđen u prvostupanjskom postupku, ali je 2013.godine na žalbi pravomoćno oslobođen.
Perišić je bio jedan od ljudi koji su tijekom pregovora trebali omogućiti da JNA napusti grad. I tu nastaje paradoks.
Čovjek koji je zapovijedao jednom od najvažnijih vojnih ustanova u Zadru i zapovijedao napadima postao je, nekoliko tjedana kasnije, jedan od ljudi koji su organizirali njezin odlazak, bijeg.

Drugo ime koje se često izgubi u priči o Perišiću jest Trpko Zdravkovski koji je bio zapovjednik garnizona Zadar, a posljednja velika vojarna koja je evakuirana bila je Đuro Đaković. u kojoj su se nalazili Komanda garnizona i Školski centar PVO-a. Posebno zanimljiva priča dolazi iz svjedočenja Zlatka Crnogorca bivšeg pripadnika JNA prenesenog u hrvatskim medijima, a koji je dio službe proveo u Zadru. On je opisivao četvoricu časnika koji su se u različitim razdobljima našli u zadarskom Artiljerijskom školskom centru i navodi:

Momčilo Perišić Pukovnik i zapovjednik AŠC-a. Milivoj Petković - Potpukovnik, prema tom svjedočenju zapovjednik II. diviziona ŠRO. Atif Dudaković - Major, prema istom svjedočenju zapovjednik I.diviziona ŠRO. Agim Čeku- Poručnik i zapovjednik voda.
Njihove će se životne putanje nakon 1991. dramatično razdvojiti. Milivoj Petković tada časnik JNA, Hrvat koji je služio u Zadru.
Nakon raspada Jugoslavije priključio se obrani Hrvatske, a potom i strukturama HVO-a. Postao je jedan od najviših vojnih zapovjednika Herceg-Bosne. U predmetu Prlić i drugi pred ICTY- jem osuđen je na 20 godina zatvora, a žalbeno vijeće uglavnom je potvrdilo prvostupanjsku presudu.

Atif Dudaković, Zadranin po vojnoj školi, general Armije BiH je došao kao dječak i tu završio vojnu gimnaziju, potom Vojnu akademiju i nastavio vojnu karijeru. Prema svjedočenjima objavljenima u Slobodnoj Dalmaciji, radio je u AŠC-u i bio jedan od časnika koji su tamo predavali i zapovijedali. Ali 1991.godine njegova se životna putanja u Zadru se prekida.

Kasnije je postao jedan od najpoznatijih zapovjednika Armije BiH i zapovjednik 5-ov korpusa u Bihaću. Godine 2018-e Tužiteljstvo BiH podiglo je protiv njega i drugih optužnicu za ratne zločine. U jednom kasnijem svjedočenju Dudaković je tvrdio da je Zadar napustio 28. kolovoza 1991.i da do njegova odlaska na grad nije pala granata, ali postoje i navodi da je sudjelovao u napadima na ličko i zadarsko područje dok je bio u JNA u kninskom korpusu, no nisu potvrđeni. Agim Čeku još je jedan zadarski časnik koji je služio u AŠC-u. Agim Čeku bio je navodno poručnik i zapovjednik voda.

Nakon izlaska iz JNA priključio se hrvatskim vojnim snagama, a zatim postao jedan od zapovjednika OVK-a na Kosovu. Poslije rata bio je zapovjednik Kosovskog zaštitnog korpusa, a potom i premijer Kosova.

Tako se iz jedne zadarske vojne škole početkom devedesetih raspršila cijela jedna generacija časnika prema vojskama koje će međusobno ratovati i naposljetku sve rezultirati porazom velikosrpskog agresora. Zadar je po svemu, pogotovo vojarnama, vojnim
bazama, skladištima i oružju zapravo bio svojevrsni West point kojeg su Hrvati u Domovinskom ratu pobijedili i ovih dana slave 35 godina zadarske slobode.