Diplomatska aktivnost oko rata u Ukrajini dosegla je neviđeni intenzitet krajem siječnja 2026. godine. Dok pregovarači i lideri tvrde da je dogovor "90 posto spreman", preostalih deset posto obuhvaća najosnovnija pitanja suvereniteta, teritorija i sigurnosti. Prvi put od početka invazije 2022. godine, izravni trilateralni razgovori između Ukrajine, Rusije i Sjedinjenih Američkih Država održani su u Abu Dhabiju, a nova runda zakazana je za prvi veljače. Iako optimistična retorika odjekuje iz Washingtona, stvarnost je da Moskva i Kijev ostaju ukopani na suprotnim stranama oko tri temeljna neslaganja koja definiraju sukob od njegova početka.

Nerješivi jaz oko Donbasa

Glavna prepreka i dalje je takozvano "teritorijalno pitanje". Rusija ustraje na svojoj "formuli iz Anchoragea", nazvanoj prema summitu iz 2025., prema kojoj bi Ukrajina trebala ustupiti cijeli Donbas, uključujući i područja koja ruska vojska nikada nije uspjela osvojiti. Trenutno se to svodi na "donjecki jaz" - zahtjev da se ukrajinske snage povuku s preostalih 20 posto teritorija Donjecke oblasti koje još uvijek drže pod kontrolom. Za Kijev bi predaja teritorija bila i protuzakonita i politički katastrofalna. Predsjednik Volodimir Zelenski spreman je razmotriti scenarij demilitarizirane "slobodne ekonomske zone" koja bi formalno ostala dio Ukrajine, no Moskva je jasno dala do znanja da to nije dovoljno.

Nakon posljednjeg posjeta američkog izaslanika Stevea Witkoffa Moskvi, Putinov pomoćnik Jurij Ušakov ponovio je stav Kremlja da se "dugoročno rješenje ne može očekivati bez rješavanja teritorijalnog pitanja". S druge strane, kako navodi Financial Times, Trumpova administracija navodno uvjetuje sigurnosna jamstva upravo ukrajinskim teritorijalnim ustupcima, što Bijela kuća poriče.

Neriješeno ostaje i pitanje kontrole nad nuklearnom elektranom Zaporižja, najvećom u Europi. Zelenski želi da postrojenje bude pod zajedničkom kontrolom Ukrajine i SAD-a, dok Moskva predlaže da dijeli kontrolu s Washingtonom, ili eventualno s Kijevom, uz uvjet da se proizvedena električna energija dijeli 50-50.

Sigurnosna jamstva ili neutralnost

Drugo ključno pitanje su sigurnosna jamstva, odnosno obećana potpora Ukrajini u slučaju novog ruskog napada. Kijev traži "čelična" jamstva koja bi bila preslika članka pet Povelje NATO-a. Velika Britanija i Francuska pristale su rasporediti trupe u Ukrajini nakon postizanja sporazuma, no ostaje nejasno koliko daleko je sam Washington spreman ići u obranu Ukrajine. Takozvani plan od dvadeset točaka koji su predložile Sjedinjene Države predviđa ulazak Ukrajine u Europsku uniju do 2027. godine, što uključuje i obrambenu klauzulu.

Međutim, Moskva inzistira na trajnoj vojnoj neutralnosti Ukrajine i kategorički odbija prisutnost trupa iz zemalja članica NATO-a. Kremlj zahtijeva da se pitanje članstva Ukrajine u NATO-u zauvijek skine s dnevnog reda, da se ukrajinska vojska ograniči na 600 tisuća vojnika s trenutačnih otprilike 800 tisuća te da Moskva dobije pravo veta na sve buduće odluke o ukrajinskoj obrani.

Pregovori kao paravan za kapitulaciju

Dok se vode pregovori, analitičari upozoravaju da javni signali Moskve o spremnosti za mirno rješenje prikrivaju strateški cilj - prisiliti Ukrajinu i Zapad na prihvaćanje kapitulantskih uvjeta. Prema Institutu za proučavanje rata (ISW), ruski dužnosnici na domaćoj sceni govore o znatno širim teritorijalnim ambicijama. Načelnik Glavnog stožera Valerij Gerasimov javno je spomenuo stvaranje takozvanih tampon-zona u Harkivskoj, Sumskoj i Dnjipropetrovskoj oblasti.

Tatiana Stanovaja, osnivačica konzultantske tvrtke R.Politik, smatra da je rusko ustrajanje na dobivanju cijelog Donbasa samo taktika odugovlačenja.

​- Putin je postao opsjednut ovim ratom i hitnom potrebom da slomi Ukrajinu. On vjeruje da je to sveta, egzistencijalna misija, i ako počne popuštati, Rusija će biti uništena - rekla je.

Dodaje kako je rusko sudjelovanje u pregovorima samo predstava.

​- To je svojevrsna igra s ruske strane gdje pristaju razgovarati o navodnom mirovnom sporazumu, dok misle na nešto sasvim drugo. Mogu satima pričati o temi, ali to nema nikakve veze sa stvarnošću - zaključila je Stanovaja.

Cijena rata i stvarnost na terenu

Pritisak za postizanje mira proizlazi iz goleme iscrpljenosti na obje strane. Procjenjuje se da se ukupni broj ruskih i ukrajinskih žrtava, ubijenih i ranjenih, približava brojci od dva milijuna. Rusija trenutačno okupira oko 20 posto ukrajinskog teritorija. U isto vrijeme, ukrajinska elektroenergetska mreža je na rubu kolapsa. Proizvodni kapacitet pao je s predratnih 33,7 GW na samo 14 GW, a veliki gradovi suočavaju se s nestancima struje koji traju i do 16 sati dnevno.

S druge strane, i Rusija se suočava s unutarnjim pritiskom zbog rastuće inflacije i povećanja stope PDV-a s 20 na 22 posto. Ipak, dok se diplomati sastaju u luksuznim hotelima, ruski projektili i dalje svakodnevno pogađaju Ukrajinu.

Moskva inzistira da se dogovor mora postići prije bilo kakvog prekida vatre, dok Kijev zahtijeva trenutačni prekid neprijateljstava. Dok se ne postigne konačni dogovor, Kremlj poručuje da će "nastaviti dosljedno provoditi ciljeve specijalne vojne operacije".