Otok koji je sinonim za izolaciju i beznađe uzdiže se usred hladnih i nemirnih voda zaljeva San Francisco, obavijen gustom maglom. Alcatraz, poznatiji pod nadimkom "Stijena", više je od bivšeg zatvora; on je legenda američke povijesti, mjesto koje je u svoja četiri zida čuvalo najopasnije kriminalce i čija je reputacija neprobojnosti desetljećima golicala maštu javnosti. Danas je jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija. Ali već sutra, ako se pita Trumpa, opet će biti zatvor za najokorjelije kriminalce.
Naime, američki predsjednik Donald Trump zatražio je od Kongresa 152 milijuna dolara za ponovno otvaranje zloglasnog zatvora Alcatraz, s ciljem da ga pretvori u moderan i visokosigurnosni objekt. Prijedlog je dio proračuna za fiskalnu godinu 2027. i već je izazvao žestoke reakcije.
Prijedlog za financiranje obnove zatvora, koji je zatvoren još 1963. godine, pojavio se u prijedlogu proračuna Bijele kuće. Zatraženi iznos od 152 milijuna dolara pokrio bi troškove prve godine projekta, kako navodi Sky News. Savezni ured za zatvore iskoristio bi tu investiciju za početak obnove Alcatraza u "najsuvremeniji sigurni zatvorski objekt", stoji u planu. Iako je riječ o početnom iznosu, neovisne procjene govore da bi ukupni trošak potpune obnove i modernizacije infrastrukture na otoku mogao premašiti dvije milijarde dolara.
Prijedlog je odmah naišao na oštro protivljenje kalifornijskih političara. Bivša predsjednica Zastupničkog doma Nancy Pelosi nazvala je ideju "glupom zamisli" i "rasipanjem novca poreznih obveznika".
- Iskoristit ću svaku parlamentarnu i proračunsku taktiku koja mi je na raspolaganju da blokiram ovo financiranje u Kongresu - poručila je Pelosi u izjavi.
Ured guvernera Kalifornije Gavina Newsoma odbacio je plan kao "kolosalno lošu fiskalnu ideju" i "politički rekvizit", naglašavajući da je otok ključan gospodarski i obrazovni resurs za San Francisco. Državni senator Scott Wiener projekt je nazvao "Trumpovim gulagom" i okarakterizirao ga kao "oličenje rasipanja, prijevare i zlouporabe".
Trump je još prošlog svibnja na društvenim mrežama objavio da je naložio Saveznom uredu za zatvore i Ministarstvu pravosuđa da "ponovno otvore značajno proširen i obnovljen Alcatraz, kako bi se u njega smjestili najokrutniji i najnasilniji američki prijestupnici".
Prema njegovim riječima, obnovljeni zatvor "služio bi kao simbol zakona, reda i pravde" u zemlji koju su "preplavili opaki, nasilni i višestruki kriminalci, talog društva".
Ogromni troškovi i pravne prepreke
Alcatraz je izvorno zatvoren 1963. godine odlukom tadašnjeg državnog odvjetnika Roberta F. Kennedyja, prvenstveno zbog previsokih operativnih troškova. U to je vrijeme bilo gotovo tri puta skuplje upravljati njime nego bilo kojim drugim saveznim zatvorom jer su se sve zalihe, uključujući i pitku vodu, morale dovoziti brodovima. Danas otok nema funkcionalnu električnu, vodovodnu ni kanalizacijsku mrežu, a obnova oronulih betonskih struktura nagrizenih solju predstavljala bi ogroman građevinski pothvat.
Dodatnu prepreku predstavlja i pravni status otoka. Alcatraz je nacionalna povijesna znamenitost i dio rekreacijskog područja Golden Gate, kojim upravlja Služba nacionalnih parkova. Da bi se ponovno pretvorio u zatvor, bilo bi potrebno proći složen proces ukidanja statusa zaštićenog područja, prijenos nadležnosti na Ministarstvo pravosuđa te provesti opsežne ekološke studije.
Savezni zatvor Alcatraz otvoren je 1934. godine i smatran je najsigurnijim zatvorom u SAD-u zbog svog položaja na otoku, okruženog ledenom vodom i snažnim morskim strujama. Vlasti su tvrdile da je bijeg nemoguć. Svi su htjeli pobjeći, ali najveća prepreka im nisu bili zidovi ili čuvari, nego morski psi. No u 29 godina rada, 36 zatvorenika pokušalo je pobjeći u 14 odvojenih pokušaja, navodi FBI.
Nijedan uspješan bijeg nikada nije službeno zabilježen, iako se pet zatvorenika vodi kao "nestali i pretpostavlja se da su se utopili". Priča trojice od tih bjegunaca postala je temelj za uspješan film iz 1979. godine, "Bijeg iz Alcatraza", s Clintom Eastwoodom u glavnoj ulozi.
Među najpoznatijim bivšim zatvorenicima su gangsteri Al Capone, George 'Machine Gun' Kelly i James 'Whitey' Bulger. Od zatvaranja, Alcatraz je postao velika turistička atrakcija koja, prema podacima s njegove web stranice, privlači više od milijun posjetitelja godišnje i donosi oko 60 milijuna dolara prihoda Službi nacionalnih parkova.
Povijest Alcatraza
Priča o Alcatrazu započinje puno prije nego što je postao zatvor. Kada je španjolski pomorski časnik Juan Manuel de Ayala 1775. godine prvi uplovio u zaljev, maleni stjenoviti otok nazvao je "La Isla de los Alcatraces" ili "Otok pelikana", zbog velikog broja morskih ptica koje su ga nastanjivale. Strateški položaj otoka brzo je prepoznat, pogotovo nakon što je Kalifornija pripojena Sjedinjenim Državama sredinom 19. stoljeća.
U jeku Zlatne groznice, američka vojska odlučila je zaštititi ulaz u zaljev te je 1853. započela s izgradnjom utvrde na otoku. Godinu kasnije, na Alcatrazu je proradio i prvi svjetionik na zapadnoj obali SAD-a, čije je svjetlo probijalo gustu maglu i vodilo brodove na sigurno. Ubrzo je utvrda, poznata kao Fort Alcatraz, opremljena s više od stotinu topova, postavši ključna točka obrane.
Zbog svoje izoliranosti, Alcatraz je već 1859. godine počeo služiti kao mjesto za zatvaranje vojnih prijestupnika. Tijekom Američkog građanskog rata, u njegovim su ćelijama završavali simpatizeri Konfederacije, a kasnije su ondje bili zatvarani i pripadnici indijanskog plemena Hopi koji su se opirali asimilacijskoj politici vlade. Početkom 20. stoljeća, vojska je srušila staru utvrdu i, koristeći rad zatvorenika, između 1909. i 1912. godine izgradila golemi betonski blok ćelija koji i danas dominira otokom.
Rođenje saveznog zatvora maksimalne sigurnosti
Velika prekretnica dogodila se 1933. godine kada je vojska predala otok Ministarstvu pravosuđa. Amerika se tada borila s valom organiziranog kriminala, a javnost je tražila odlučan odgovor. Alcatraz je bio savršeno rješenje: udaljen, okružen ledenom vodom i jakim morskim strujama, činio se kao mjesto s kojeg je bijeg nemoguć. U kolovozu 1934. godine, na otok je stigla prva grupa od 137 saveznih zatvorenika, čime je službeno otvoren Savezni zatvor Alcatraz.
Ovaj zatvor nije bio kao drugi. Njegova svrha bila je smjestiti najopasnije i "nepopravljive" kriminalce iz cijelog sustava, one koji su u drugim zatvorima stvarali probleme ili pokušavali pobjeći. Život na "Stijeni" bio je surov i strogo reguliran. Zatvorenici su imali pravo samo na hranu, odjeću, sklonište i medicinsku skrb. Sve ostalo, od posjeta obitelji i rada do pristupa knjižnici, smatralo se privilegijom koja se morala zaslužiti besprijekornim ponašanjem. Prosječno su zatvorenici ovdje provodili pet godina kako bi naučili poštivati pravila, nakon čega bi bili prebačeni u neki manje strog zatvor.
Najzloglasniji stanovnici Stijene
Tijekom 29 godina rada, kroz Alcatraz je prošlo više od 1500 zatvorenika, a među njima su se našla i neka od najpoznatijih imena američkog podzemlja. Najslavniji stanovnik bio je bez sumnje Al Capone, čikaški mafijaški boss koji je, ironično, osuđen zbog utaje poreza. U Alcatrazu je proveo više od četiri godine, a njegova moć izvan zidina ovdje nije značila ništa.
Osim njega, tu je bio i Robert Stroud, poznat kao "Ptičar iz Alcatraza". Iako je postao stručnjak za ptice dok je služio kaznu u drugom zatvoru, u Alcatrazu mu nije bilo dopušteno držati ih te je većinu od 17 godina provedenih na otoku bio u samici. George "Machine Gun" Kelly, zloglasni otmičar, i Alvin "Creepy" Karpis, koji je u Alcatrazu odslužio više vremena od bilo kojeg drugog zatvorenika, također su bili dio ove "elite".
Mit o bijegu: Je li itko uspio pobjeći?
Alcatraz je građen na reputaciji neprobojnosti, no to nije spriječilo zatvorenike da sanjaju o slobodi. U 29 godina rada, 36 zatvorenika sudjelovalo je u 14 pokušaja bijega. Službena verzija glasi da nitko nikada nije uspio pobjeći i preživjeti. Većina bjegunaca je uhvaćena, šestorica su ubijena tijekom pokušaja, a petorica se vode kao "nestali i vjerojatno utopljeni".
Najpoznatiji i najsofisticiraniji pokušaj dogodio se u noći 11. lipnja 1962. godine. Frank Morris te braća John i Clarence Anglin nestali su iz svojih ćelija. Mjesecima su improviziranim alatima, poput naoštrenih žlica, kopali rupe u ventilacijskim otvorima, a kako bi zavarali čuvare, u svojim su krevetima ostavili vješto izrađene lažne glave od papirnate mase i prave ljudske kose. Napravili su i improvizirani splav od kišnih kabanica i nestali u noći. Unatoč opsežnoj potrazi, nikada nisu pronađeni. FBI je zaključio da su se utopili, no njihova sudbina do danas ostaje jedna od najvećih američkih misterija.
Iako je bijeg bio timski rad, svaki je član imao ključnu ulogu. Plan je bio djelo čovjeka čiji je um bio i njegov najveći adut i prokletstvo. Frank Lee Morris bio je sve samo ne tipičan kriminalac. Siroče od jedanaeste godine, život je proveo po udomiteljskim obiteljima i popravnim domovima. Iza sebe je imao dug popis pljački i posjedovanja narkotika, no ono što ga je izdvajalo bio je njegov intelekt. S kvocijentom inteligencije 133, spadao je u gornja dva posto populacije. Prije dolaska u Alcatraz, već je uspješno pobjegao iz strogo čuvanog zatvora u Louisiani, poznatog kao "Alcatraz Juga". U Alcatrazu je bio mozak operacije, čovjek koji je iskoristio svaki propust u sustavu i osmislio plan koji se činio nemogućim.
John i Clarence Anglin odrasli su u velikoj, siromašnoj obitelji s trinaestero djece u Georgiji. Život ih je od malih nogu tjerao na snalaženje. Dok su sezonski radili na farmama, ljeta su provodili u Michiganu, gdje su postali vrsni plivači, često plivajući u hladnim vodama jezera Michigan dok je na površini još bilo leda. Ta vještina pokazat će se ključnom. Njihova kriminalna karijera svodila se uglavnom na pljačke zatvorenih banaka i dućana, a tvrdili su da su samo jednom koristili oružje - i to pištolj igračku. U Alcatraz su poslani nakon niza pokušaja bijega iz drugih zatvora, a njihova fizička sprema i poznavanje vode činili su ih savršenim partnerima za Morrisov plan.
S njima je trebao pobjeći i Allen West, no on kobne noći nije uspio na vrijeme proširiti otvor u svojoj ćeliji. Ostao je zarobljen dok su ostali bježali u noć. U strahu od kazne, West je istražiteljima detaljno opisao svaki korak plana, ali i pokušao sebi pripisati zasluge za ideju, što su čuvari odbacili, uvjereni da je pravi vođa bio Morris.
FBI je službeno zatvorio slučaj 1979. godine, zaključivši da su se bjegunci utopili. Pronađeni su tek veslo, novčanik zamotan u plastiku s adresama rodbine braće Anglin i ostaci prsluka za spašavanje. No, američki maršali nikad nisu odustali od potrage, a tijekom godina pojavili su se intrigantni tragovi koji sugeriraju drugačiji ishod.
Fotografija iz Brazila
Najuvjerljiviji dokaz da su braća Anglin preživjela pojavio se godinama kasnije. Obiteljski prijatelj Fred Brizzi, koji je odrastao s braćom, tvrdio je da ih je sreo u Brazilu 1975. godine. Kao dokaz, obitelji je predao fotografiju na kojoj su dva muškarca, nevjerojatno slična Johnu i Clarenceu. Godinama je fotografija bila predmet nagađanja, no 2020. godine stručnjaci su pomoću tehnologije za prepoznavanje lica zaključili kako postoji "više nego vjerojatna" podudarnost da se radi o braći Anglin.
Godine 2013. policija u San Franciscu primila je pismo. Autor je tvrdio da je John Anglin. "Svi smo pobjegli te noći, ali jedva", pisalo je. "Frank je umro 2008., a Clarence 2011. Ja imam rak." Pisac je ponudio da se preda u zamjenu za medicinsku pomoć. FBI-jeva analiza rukopisa i otisaka ostala je "neuvjerljiva".
Obitelj Anglin desetljećima je primala sitne znakove. Njihova majka je godinama nakon bijega za svaki Majčin dan i Božić dobivala cvijeće i čestitke bez potpisa. Na njezinom sprovodu, tvrde svjedoci, pojavile su se dvije neobično visoke žene u crnini, za koje obitelj sumnja da su bili prerušeni John i Clarence.
Danas znanost nudi preciznije odgovore nego što su ih vlasti imale 1962. godine. Nizozemski znanstvenici su 2014. proveli složenu simulaciju morskih struja u zaljevu San Francisco. Njihov model pokazao je da su bjegunci imali iznimno uzak vremenski prozor za uspjeh. Da su zaplovili između 23:30 i ponoći, jake struje nosile bi ih prema sjeveru, u smjeru mosta Golden Gate, gdje su imali realnu šansu za preživljavanje. Da su krenuli samo sat vremena ranije ili kasnije, struja bi ih nepovratno odvukla na otvoreni ocean. Zanimljivo, model je pokazao i da bi krhotine njihovog splava, ako su preživjeli i pristali na sjeveru, struja kasnije vratila upravo prema otoku Angel, gdje su veslo i novčanik pronađeni, što dodatno potkopava teoriju da su se ondje i utopili.
Milijunski troškovi
Iako se činio kao savršeno rješenje, Alcatraz je bio noćna mora za održavanje. Zatvor je zatvoren 21. ožujka 1963. godine iz vrlo praktičnih razloga. Troškovi njegova rada bili su gotovo tri puta veći od bilo kojeg drugog saveznog zatvora. Sve, od hrane do svježe vode, moralo se dopremati brodom, a desetljeća izloženosti slanoj vodi i vjetru ozbiljno su nagrizla zgrade.
Nakon zatvaranja, otok je bio napušten sve do studenog 1969. godine, kada ga je na 19 mjeseci okupirala skupina indijanskih aktivista. Pozivajući se na stari sporazum koji je dopuštao domorocima da preuzmu neiskorištenu saveznu zemlju, skrenuli su pozornost cijele nacije na borbu za prava američkih Indijanaca. Godine 1972. otok je postao dio Nacionalnog rekreacijskog područja Golden Gate, a godinu kasnije otvoren je za javnost. Danas Alcatraz godišnje posjeti više od 1,4 milijuna turista, privučenih nevjerojatnom poviješću i legendama koje i dalje žive na ovoj slavnoj "Stijeni".
