Republika Srbija kupila je za potrebe vlade i predsjednika Aleksandra Vučića novi avion, rabljeni Embraer ERJ-135 Legacy 600, koji je time postao treći avion u floti susjedne nam zemlje za prijevoz najviših državnih dužnosnika. Avionom isporučenim početkom listopada predsjednik Vučić već je letio, 29. listopada u Istanbul i nazad.

Unatoč tome što srbijanski mediji ne navode po kojoj cijeni je vlada kupila putnički avion, očito dodatno opremljen kako bi udovoljavao specifičnoj namjeni, u kupnji nema ničega spornog osim jedne vrlo bitne okolnosti.

Prijašnjeg vlasnika.

Ali počnimo nekim redoslijedom. Druga dva vladina aviona su Falcon 50 i Learjet 31a. I dok je ovaj potonji star 27 godina i relativno je sigurno služio i služi svrsi, Falcon 50 star je već 37 godina i tako se često imao običaj kvariti da su ljudi iz vrha Srbije znali biti primorani otkazivati putovanja i susrete koje su dogovarali i mjesecima unaprijed.

"Letjelice" Vučićeva 'bruka': Hvali se raspadnutim avionima

Kompromitirajuća "kvaka" s nabavkom novog aviona, Embraera, krije se u podacima dostupnima na internetskoj stranici Planespotter.net. Stranica navodi da je riječ o avionu proizvedenom prije nešto više od 11 godina, da je prvi vlasnik bio avioprijevoznik "Sao Conrado Taxi Aereo" iz Brazila, da je drugi vlasnik bila tvrtka EMS S/A iz Brazila, i to od travnja 2013., te da je od listopada ove godine vlasnik Republika Srbija.

Ključan podatak je tvrtka EMS S/A. Riječ je o farmaceutskoj kompaniji koja je poslovno povezana s tvrtkom Aelius S.A.R.L. iz Luksemburga, a ta je tvrtka, također farmaceutska, u poslovno političku stvarnost Srbije ušla prije točno jedne godine, u studenom 2017., kada je kupila srbijanskog farmaceutskog diva "Galeniku".

Tadašnje vijesti iz Srbije kažu da je Aelius Galeniku kupio za 16 milijuna eura, da se pritom obavezao otplatiti još 25 milijuna eura dugova Galenike koje ova tvrtka s korijenima iz istoimene tvrtke osnovane još 1945. godine, više nije mogla servisirati. Luksemburški Aelius obavezao se također isplatiti i po 200 eura po godini staža svakom radniku Galenike na ime otpremnine, te još u naredne dvije godine uložiti 5,525 milijuna eura u Galeniku i zadržati 900 od tadašnjih 1595 radnika Galenike.

Sve skupa zbrojeno nipošto nije mali iznos, ali nije niti nezamislivo visok za 93,73 posto dionica nekoć apsolutno najveće farmaceutske tvrtke na Balkanu koja je raspad SFR Jugoslavije 1991. godine dočekala s udjelom na tržištu bivše zajedničke federacije od čak 65 posto. U listopadu ove godine bivši direktor Galenike Nenad Ognjenović osuđen je na šest godina zatvora zbog multimilijunskih pronevjera u donedavno državnoj tvrtki. Još trojica njegovih suradnika dobili su po između tri godine i 10 mjeseci zatvora.

Pad Vožda Gdje su bili Vućić i Dačić kad je Slobo pao s vlasti?

Odjednom, brazilski EMS S/A, nakon kupnje Galenike preko svoje podružnice u Luksemburgu, pojavljuje se kao prodavač aviona za potrebe Aleksandra Vučića kao predsjednika i ostatka državnog vrha. Uoči prodaje Galenike prošle godine B92 pisao je da srbijanska tvrtka ipak neće biti prodana brazilskoj za samo jedan euro, nego za puno višu cijenu. Raspisan je natječaj i na tom natječaju izabrani su Brazilci.

Praktično odmah nakon prodaje Galenike, za sporazumni prekid radnog odnosa uz otpremninu prijavilo se 250 radnika. A godinu dana poslije ista tvrtka iz Brazila koja je dobila taj javni natječaj, prodala je Srbiji VIP putnički avion. Unatoč tome što se ne navodi po kojoj cijeni je Beograd kupio avion iz Brazila, neke usporedbe ipak se mogu napraviti. Isti takav tip aviona i približne starosti u svijetu se danas može pronaći po cijeni od osam milijuna dolara.