Prije 45 godina, Tihi ocean postao je vječna grobnica za 32 hrvatska pomorca. Bio je 28. prosinca 1980. kada je s radara i iz svakog kontakta s vanjskim svijetom netragom nestao M/B Dunav, ponosni brod riječke Jugolinije. Bez upućenog SOS poziva, bez pronađenog pojasa za spašavanje, bez ijednog traga koji bi svjedočio o njihovoj posljednjoj borbi, Dunav je povučen u šest tisuća metara duboko plavetnilo, ostavivši iza sebe samo tišinu, tugu i misterij koji traje do danas. Ova tragedija ostaje upisana kao jedna od najtežih i najzagonetnijih u povijesti hrvatskog pomorstva.

Sudbine 32 člana posade, ljudi iz Rijeke, Kvarnera, Dalmacije, Slavonije i unutrašnjosti, ispreplele su se na tom posljednjem putovanju. Bili su to nečiji sinovi, muževi i očevi. Na jednom internetskom forumu posvećenom brodovima, godinama kasnije, javio se sin jednog od njih. Na pitanje ima li ikakve veze s posadom, kratko je odgovorio: "Moj otac je bio član posade i nestao je zajedno sa Dunavom." Ta kratka, bolna rečenica sažima svu težinu gubitka s kojim obitelji žive već četiri i pol desetljeća.

Posljednja plovidba riječkog brodara

Sagrađen sedam godina ranije u talijanskoj La Speziji, Dunav je bio moderan brod za prijevoz rasutog tereta, dug 179 metara, s 25.000 tona nosivosti. Bio je prvi takav u floti Jugolinije i predstavljao je tehnološki iskorak za domaćeg brodara. Na svoje tragično putovanje krenuo je iz kanadske luke Corner Brook, prevozeći 12.000 tona čeličnih proizvoda i 11.000 tona papira prema kineskoj luci Tsingtao. Put ga je vodio preko američke luke Savannah i Panamskog kanala do sidrišta Los Angelesa, gdje je 9. prosinca 1980. ukrcao gorivo za posljednju, deset tisuća kilometara dugu dionicu preko Pacifika.

Kao u nekom filmskom scenariju, sudbina se poigrala s nekoliko članova posade. Zbog neslaganja s upraviteljem stroja, s broda je sišao vođa stroja Vjenceslav Tomac. Na njegovo je mjesto u Los Angelesu došao Bartol Perušić. Istovremeno, zbog nediscipline je iskrcan priučeni kuhar Ante Rodić, što mu je, kako se pokazalo, spasilo život. Posada koja je isplovila iz Kalifornije nije ni slutila da plovi ususret najgoroj mogućoj oluji.

'Upali smo u teški uragan, valovi su visoki 15 metara'

Nakon dvadeset dana plovidbe, Tihi ocean pokazao je svoju razornu ćud. Dunav se našao u središtu ciklonalne depresije, zarobljen u krugu od 800 nautičkih milja gdje je bjesnio tajfun s vjetrovima orkanske snage od 12 bofora. U tom je fortunalu oštećeno još desetak drugih brodova, no Dunav je izvukao najdeblji kraj.

Kontakt s vanjskim svijetom održavao se do 28. prosinca. Radiotelegrafist Milan Tišma javio je dan ranije, 27. prosinca oko 20 sati, upravi Jugolinije da su upali u teški uragan i da se bore s valovima visokim petnaestak metara. Nekoliko sati kasnije, oko 23:30, stigla je nova poruka: "Brod je oštećen i prisiljen je skrenuti prema najbližoj luci spasa, japanskoj Yokohami".

Posljednji glas s Dunava uhvatila je posada drugog hrvatskog broda, Banije Atlantske plovidbe. U poruci je spomenut prodor mora u pramčano skladište i slomljene prednje dizalice. Bili su udaljeni oko 700 milja od japanske obale, sami usred pobješnjelog oceana.

"Potonuli su brzo, u mrkloj noći"

Što se točno događalo u posljednjim trenucima, vjerojatno se nikada neće saznati, no najuvjerljiviju rekonstrukciju ponudio je kapetan Vinko Horvat (na slici dolje). On je kao mladi treći časnik palube plovio na Dunavu, a s broda se iskrcao samo šest mjeseci prije tragedije. U svojoj knjizi "Raj i pakao na oceanu", koju je posvetio nestalim kolegama, objasnio je najvjerojatniji scenarij.

​- Stabilnost takvog broda na velikim valovima opasno je narušena; u tom slučaju prova ubrzano tone, a krma s propelerima izranja i brod posve gubi manevarsku sposobnost, pretvara se u ljusku. Potonuli su brzo, u mrkloj noći, jer nije odaslan čak ni poziv u pomoć.

Horvat opisuje i stravične uvjete za čovjeka koji se nađe u takvom moru.

​- Naći se u takvom fortunalu u noći beznadno je bez broda: jedini spas je da vam brod izdrži. Ljudi u takvim okolnostima nesvakidašnjeg vjetra, kiše i valova nemaju vremena čak ni potonuti: udave se već plutajući na površini, od morske pjene koja im ne da disati.

Zataškavanje i sjećanje koje ne blijedi

U tadašnjem sustavu, vijest o havariji danima se držala u tajnosti kako se ne bi "uznemiravala javnost". Jugolinija je tek 2. siječnja 1981., punih pet dana nakon posljednjeg kontakta, objavila da je izgubila vezu s brodom. Osam dana kasnije, 10. siječnja, Dunav i njegova posada i službeno su proglašeni nestalima. Na konferenciji za medije spomenuta je četrnaestodnevna intenzivna potraga, no kasnije se ispostavilo da prave, opsežne potrage zapravo nije ni bilo.

Tako je Dunav postao jedini veliki brod u povijesti hrvatskog brodarstva koji je nestao bez i najmanjeg traga. O tragediji se malo pisalo, a rijetki su istraživali pozadinu bojeći se tadašnjih vlasti. Upravo je zato knjiga kapetana Vinka Horvata postala svojevrsni spomenik i jedini "trag i glas" koji je ostao iza 32 pomorca. Kroz njegove zapise i fotografije sačuvan je barem djelić života koji je ocean brutalno prekinuo.

Danas, 45 godina kasnije, ostaje samo sjećanje. U kostrenskoj lučici Podurinj svake se godine polaže vijenac na spomenik nestalim pomorcima. A negdje duboko na dnu Tihog oceana, u vječnoj tami i tišini, počiva Dunav, čuvajući tajnu posljednjih trenutaka svojih 32 heroja mora. Njihova imena i njihova žrtva ne smiju biti zaboravljeni.

U sjećanje na 32 nestalih s Dunava 28. prosinca 1980.

Srećko Vukoša (53), zapovjednik, Kostrena
Sojko Dundović (33), upravitelj stroja, Rijeka
Marijan Tavčar (28 ), prvi časnik palube, Pula
Nikola Peša (41), prvi časnik stroja, Zaton
Milan Tišma (31), radiotelegrafista, Osijek
Goran Vukić (24), drugi časnik palube, Trogir
Krunoslav Katnić (24), drugi časnik stroja, Crikvenica
Valter Franko (20), kadet - v.d. trećeg časnika palube, Rijeka
Gojko Novak (22), kadet, Telovac
Marijo Rukonić (28 ), vježbenik stroja, M. Lošinj
Nenad Marin (27), mehaničar, Kalenderi
Emilio Ban (29), električar, Rijeka
Petar Stanin (42), prvi kuhar, Poljana
Dane Brkljača (30), prvi konobar, Slivnica
Miroslav Brnelić (38 ), vođa palube, Podćudnić
Bartol Perušić (45), vođa stroja, Podćudnić
Gvido Blažina (47), kormilar, Labin
Josip Fanjak (30), kormilar, Osijek
Josip Negovetić (33), kormilar, Cres
Goran Guzobad (26), mazač, Zadar
Ivan Putnik (26), mazač, Ruzdi
Ivica Štefulj (22), mazač, Rijeka
Miljenko Perčinić (51), drugi kuhar, Rijeka
Dragan Bakić (24), drugi konobar, Međuvođen
Tomislav Juretić (35), mornar, Jelenje
Miroslav Levak (29), mornar, Rijeka
Ilija Pavlinović (26), mornar, Livno
Ante Žunić (25), mornar, Slivnica
Smolenski Dužević (33), čistač stroja, Cavtat
Drago Sikirić (35), čistač stroja, Rijeka
Ivan Matak (21), priučeni konobar, Ražanac
Branko Obrić (22), mladi mornar, Podhum