Miroslav Međimorec, kazališni režiser, pisac, diplomat i teatrolog, s Praljkom je bio prijatelj gotovo pola stoljeća. Za Express je izdvojio anegdote koje, po njegovu mišljenju, otkrivaju nepoznato lice generala čija je smrt u Haagu, nakon čitanja odluke kojom je osuđen za ratne zločine, izazvala tektonske potrese u hrvatskom društvu.

UPOZNAVANJE

Upoznali smo se na Akademiji za kazalište i film 1969. godine. Ja sam se bio vratio iz JNA i nastavio studij režije, upravo sam dobio svoju prvu profesionalnu režiju u Zagrebačkom kazalištu mladih – moju adaptaciju tekstova o Nikoli Šubiću Zrinskom pod imenom "Zriniada", koja je izazvala sljedeće proljeće dosta uspjeha, nagrađena je nagradom za najbolju predstavu na poznatom Festivalu malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu.

Slobodan je uz studij na tri fakulteta honorarno radio u tom kazalištu kao majstor rasvjete i u poslu na predstavi razvilo se naše prijateljstvo. Možda su nas spojile suprotnosti - on kao odvaljen od brda, govorio je: "A da tek vidiš mog oca i strica, pravi gorostasi", što oni doista i jesu bili kad sam ih upoznao i vidio u Mostaru.

Slobodan, skoro dva metra visok, bučan, spontan, ponekad nagao, odlučan Hercegovac, sjajno obrazovan na Franjevačkoj gimnaziji na Širokom Brijegu, bistar i okretan, a ja gradski dečko, osrednje visine, od malo riječi, promišljen, već uspješan u kazalištu, moje dvije predstave "Ars longa, vita brevis" i "Vietrock" dobile su mnoge domaće i inozemne nagrade, on je učio od mene o režiji i kazališniom stvaranju, ja od njega o životu.

Jesu, ubijali su Te zločine je počinio netko 'naš', u 'naše' ime!

Na Akademiji smo kod oskarovca Vukotića, profesora filmske režije, trebali napraviti dokumentarni film. Slobodan me odvezao na tzv. Tržnicu roblja u Dubravi, na kojoj su se skupljali fizički radnici, većinom Albanci. Poslodavci bi stigli autom ili kamionom i uzimali nadničare za rad na gradnji privatnih kuća za sramotno niske nadnice.

Odveo me i do jedne nedovršene kuće u Dubravi i pokazao podrum u kojem su stanovali ti najamni robovi - mračna, vlažna podrumska prostorija, na podu nabacani kartoni, deke, neki pokrivači, prljavština, smrad - Slobodan je znao za taj jad u gradu u kojem sam se ja rodio, a on je u njem bio došljak. Film nisam napravio onako kako su ti ljudi i snažna socijalna tema zahtijevali, ni jedan od poslodavaca nam nije dopustio snimiti radnike, pa je film ostao nedorečen.

PRIJATELJSTVO

Uz njega me vezala ta iskrena, nesebična narav, ogromno ljudsko srce, punoća jednog pravog ljudskog bića koje život živi punim plućima i pomaže drugima da budu slobodni i svoji. Jedan profesor, čovjek koji je nas studente oduševljavao svojom kritičkom misli i nama se činilo hrabrošću, u vrijeme pravih iskušenja otkrili smo da je to bio samo cinizam i lažna sloboda, predbacio mi je prijateljstvo s Praljkom, pitao me zašto se družim s tim grubim, neotesanim Hercegovcem.

Odgovorio sam da ću prijateljevati s kim hoću i Praljak će ostati moj prijatelj ma što on o njemu mislio. Tako se i dogodilo, od profesora sam se davno udaljio prozrijevši njegovu ciničnu i lažnu narav, i dalje cijenim njegov stvaralački dar, ali s Praljkom sam ostao prijatelj do ovoga gorkog časa za sve nas.

Ispao naivan Praljak: U Haagu je štitio Tutu i time zakopao sebe

NJEGOVE VRLINE I MANE

On je ljudina koja ne da na se. Obrazovan, inteligentan, radoznao, sposoban u mnogim ljudskim djelatnostima - bio je voljeni pedagog u školi, darovit redatelj, odličan analitičar i sugovornik, odličan poznavatelj povijesti i politike, odličan pogađač budućih političkih događaja. Duboko moralan, slijedio je svoje kantovsko jastvo do kraja, snažna volja, veliko srce, nesebičan čovjek.

Znao je planuti, u studentsko doba bi se i fizički odupro nepravdi i nasilju, ali je nosio djecu tijekom zbjega Hrvata u BiH, organizirao let helikopterom kako bi se spasila djevojčica, pomagao evakuaciji Židova iz Sarajeva, stao pred cijevi JNA kako bi spasio žene, puštao samoinicijativno muslimanske logoraše.

NIJE MOGAO PODNIJETI DA GA ZOVU ZLOČINCEM

Govorio je nakon podizanja optužbe: "Da sam prav kao Isus, čeka me najmanje sedam godina tamnice". Bio je svjestan snage i moći svjetskih silnika, ali je činio sve da im se odupre svojim umom, svojom odlučnošću, vjerom da je nedužan i nevin. Nije mogao podnijeti da ga zovu ratnim zločincem, rekao mi je: "Ne mogu podnijeti da mojoj unuci u školi govore da joj je djed ratni zločinac".

Nije mogao podnijeti laž, nije mogao podnijeti da ga proglašavaju za nešto što cijelim svojim bićem, životom, postupcima u miru i ratu nije bio. U Haag je otišao dobrovoljno i u početku mislio da postoji neka Pravda, neko normalno suđenje u kojem će na tužiteljstvu biti težina da mu dokaže krivnju. Ispalo je da su on i njegovi sudrugovi morali dokazivati da su nevini, da nisu krivi, onemogućeno im je izvođenje svih svjedoka, dokaza, na svu silu se dokazivao udruženi zločinački pothvat, a ni jedan od okrivljenika nije okrivljen ni za jedan konkretan zločin.

Nastavak na sljedećoj stranici...

O ČINU U SUDNICI

Bio sam zapanjen, šokiran, ostao bez riječi. Nisam to očekivao. Rečenicu prezira da, odlučno otklanjanje presude da, ali otrov, nikako, ne. Pa samo sedam dana ranije se šalio sa mnom, pitao za knjigu, pitao moju Vedranu je li na fotografiji na ovitku knjige ispao lijep. Sve uz smijeh i splitski govor s Vedranom, koja je podrijetlom iz Splita. Imam bocu žilavke koju mi je Slobodan darovao prije pet godina i zarekao sam se da ću je sačuvati i popiti je s njim kad se vrati iz Haaga.

TUGA ZA PRIJATELJEM

Možda me blizina s njim, trenuci kad igra šah s Vedranom na tršćanskoj rivi ili kad se brodom probijamo kroz buru oko Hvara, kad mu kažem da ode u Oluju svojim dečkima iz Sunje jer su ga iz vrha vojske zaboravili, kad sva trojica, Sven Lasta, Hemingway, tako su ga prozvali branitelji Sunje, i ja čekamo u sunjskoj željezničkoj postaji da završi teški minobacački napad, mine eksplodiraju na krovu, a on se šali s dečkima, ili kad topovska granata udara u sobu do one u kojoj je bio, pa njegova obrana mojih subverzivnih predstava, poštovanje pema mojoj mami, ta blizina i sve ljudsko što sam u njemu cijenio i volio, priječilo me da pomislim na takav čin.

Iako ga u potpunosti odobravam i svakom sekundom, svakom minutom, svakim satom i danom taj udarac, taj potres, urlik prema lažnom, dvoličnom svijetu, ali ponajprije prema nama razjedinjenim i neodlučnim da konačno postanemo narod i država koja će snažno braniti svoj suverenitet, svoju povijest, svoju samobitnost, svoju hrvatsku slobodu.

Presuda u srijedu Prlić i drugi - konačna presuda o etničkom čišćenju

U posljednju godinu-dvije, otkad sam ga bio posjetio, bavio se svojom voljenom matematikom i iščitavao je Shakespearea, posebice se vraćao Sonetu 66. Sonet počinje sumorno: "Umoran vapim ja za smrću trajno", a onda "…jadno Ništa odjeveno sjajno…I zlatnu čast na krivu datu mjestu…. I znanje što mu Vlasti vežu usta… Dobro što je rob u službi zla".

Iako Shakespeare završava sonet s: "…Umoran rado u smrt bih i tamu, kad ljubav ne bih tim pustio samu" - to je završetak koji smiruje i daje smisao čovjeku, Božjim ljudima poput Slobodana Praljka ljubav prema istini jača je od svake naše ljudske ljubavi. Ako jedno prijateljstvo može odrediti nečiji život, bilo je to moje prijateljstvo s Bobišom. Hvala mu što je i mene učinio boljim čovjekom.

MEĐIMOREC O PRALJKU U KNJIZI "PIŠE SUNJA VUKOVARU"

"U Sunji je neobična odjeća s kojom se uputio u rat nasmijala branitelje, ali im se on uskoro nametnuo svojim znanjem, organizacijskim odlikama, srčanošću i snagom. Isprva je pomagao pri izgradnji utvrđenja i uvjeravao branitelje kako je važno da ih grade. Do tada svi su branitelji cijenili pušku, malo njih i lopatu. Jednom zaklonjeni rovovima i vrećama pijeska lakše su se odupirali, teže odlučivali na povlačenje i bijeg. Prvih dana umalo je poginuo pod urušenim zidom u željezničkoj postaji.

Nakon odlaska Leoparda, Žarka Peše, postao je zapovjednik obrane Sunje. Zbog duge neuredne brade i eksplozivnog temperamenta, načuli su nešto i o njegovoj umjetničkoj profesiji, branitelji su ga prozvali Hemingwayem i taj mu je ratni nadimak ostao do danas. Uvodi disciplinu i red, suzbija pljačku preostalih stvari iz napuštenih kuća, većina je opljačkana odmah po izbijanju sukoba krajem srpnja, ne boji se sukoba s neposlušnima i onima koji se opiru redu.

Ured predsjednika Transkripti: Praljak Tuđmanu predložio tajne udare u BiH

Domaći branitelji se protive novim pravilima, drže da, kao i dotad, u svom gradu imaju pravo činiti što ih je volja, ne vole previše došljake koji su došli zbog nekih svojih interesa, vjerojatno da se okoriste ili da napreduju u novoj vlasti. Nema smisla odgovarati na takve prigovore kad je neizvjesno tko će glavu sačuvati, hoće li se hrvatska vlast uopće održati i rat dobiti. Jedan pijani branitelj mu prijeti otkočenim pištoljem, ali ga Hemingway razoružava i pod pratnjom šalje u zatvor.

Uhićenik skriva drugi pištolj, puca u pod kombija kojim ga voze, razoružava pratnju i bježi. Kad se otrijeznio, sam se vraća i prijavljuje Hemingwayu, koji mu oprašta, mire se i postaju prijatelji. Sad ga već svi uvažavaju i cijene. Stalno obilazi položaje, poznaje pojedinačno svakog branitelja". Upoznao sam Slobodana 1968. na Akademiji i od tada mi je prijatelj. Bili smo zajedno i u godinama oskudice, sve proživljavali zajedno, dolazili jedan kod drugoga na skromne ručkove.

Zajedno i u dobru i u zlu, znači imali smo jedan cijeli predživot prije Sunje, u koju je on otišao krajem kolovoza, a ja sam došao 16. rujna 1991. godine. Kad sam ja kao dragovoljac htio doći u Sunju, rekao mi je: 'Dođi pa vidi hoćeš li ostat ili ne. Ja odgovaram za tebe, nećeš se ti izlagati, imam odgovornost prema tvojim roditeljima i prema tvojoj ženi'. I zaista, uvijek je bio odgovoran i vodio skrb o svima, on je u ratu spašavao i hranio ljude, pa tako i muslimane u BiH.

RAZGOVOR NAKON PRVE PRESUDE

Nekoliko sati nakon prve presude javio mi se telefonom. Bio je sabran, staložen i miran pa mi je citirao središnji Hamletov monolog 'Biti ili ne biti'. Zadnji put smo se čuli prije 10 dana. Nazvao me i rekao nešto u stilu: 'Fino se pojelo, pa se odmara i uživa'. Bio je dobro raspoložen...

S EUROPSKIM PROMATRAČIMA

Kad smo u Sunji jednom prilikom primali delegaciju međunarodnih promatrača, oni su došli k nama i onako nas s visoka gledali i pitali: Tko su ta dva amatera vojnika? A on im je odgovorio: Ovo je Miroslav Međimorec, a ja sam Slobodan Praljak, zajedno smo završili pet fakulteta, govorimo četiri jezika, obišli smo i bili u tim i tim zemljama, a vi možete s nama razgovarati o čemu god želite: Želite li možda o Shakespeareu, o filozofiji ili o kvantnoj fizici?