Bašar Al Assad bio je brutalan dok je pobjeđivao. U izvještaju Amnesty Internationala, pisao je Express 2017. godine, stoji kako je u vojnom zatvoru Sednaya, sjeverno od Damaska, svaki tjedan u prosjeku bilo pogubljeno 20-50 zatvorenika. "U zatvoru Sednaya je tijekom četiri godine pogubljeno između 5 i 13 tisuća ljudi, nakon što je ustanak protiv režima al-Assada prerastao u građanski rat", navodi se. 
U samom izvještaju opisani su krvavi detalji smaknuća brojnih zatvorenika. Suđenja obično traju 1-3 minute na jednom od vojnih sudova u Damasku.

Sirijska vlada i udružene snage više od 300 puta koristili su kemijske napade tijekom osmogodišnjeg rata u Siriji, stajalo je 2019. u izvještaju berlinskog Global Public Policy Institutea u kojem stoji do sada najiscrpnija evidencija upotrebe kemijskog oružja u toj državi. Kako piše Washington Post, ovaj dosje mogao bi se koristiti u nekom od mogućih suđenja za ratne zločine protiv režima Bašara al-Assada, a u izvještaju je precizirano da je kemijskih napada bilo 336, te da se koristilo sve od bojnih otrova do klornih bombi.

Gotovo svi napadi, točnije njih 98 posto pripisani su Assadovoj vojsci ili njegovim saveznicima, uključujući i lojalnu elitnu jedinicu poznatu kao Tigrovi, koja ima veliku podršku Rusije. Ostatak napada kemijskim oružjem pripisuje se Islamskoj državi, koja je nekad držala glavni dio Sirije.

No stvari se sad potpuno neočekivano mijenjaju - pobunjenici koje podupiru Turska i Erdogan nadiru, uzeli su samo u zadnjih nekoliko dana dva velika grada - Alep i Hamu. 

Dok su snage sirijskog diktatora podvijale rep i bježale iz Alepa pred dugo planiranom i zapanjujućom ofenzivom saveza islamističkih milicija na sjeverozapadu zemlje, Assad je molio Ruse da raketiraju protivničke položaje. No prekasno. Alep i Hama su pali. 

Naš sugovornik desetljećima živi u Hrvatskoj, u Siriji mu je obitelj i pristao je govoriti za Express anonimno. Strahuje za familiju.

- Sve započinje dolaskom na vlast Bašara al-Assada koji je naslijedio svog oca i u želji da sačuva poziciju i vlast tijekom "Arapskog proljeća" 2011. godine ulazi u pakt s moćnim saveznicima kao što su Rusija, Iran, libanonski Hezbolah... Sukob se vrlo brzo razvio u rat u kojem su sudjelovale vladine snage i njihovi protivnici koje podržava sirijski narod, ali i razne islamističke frakcije, kurdske milicije, pa i terorističke organizacija koje su imale vlastite ciljeve. Naravno, u sve su bile umješane i velike sile koje iz vlastitih strateških razloga žele zadržati utjecaj u tom dijelu svijeta, pa podržavaju svoje saveznike - priča naš sugovornik:

- Ukratko, u sjeni onoga što se događa u sukobu između Rusije i Ukrajine te Izraela i Hezbolaha na Zapadnoj obali, pobunjenici su iskoristili priliku i oslobodili nekoliko većih sirijskih gradova i potisnuli vladine snage koje su ostale bez pomoći saveznika. 
Sve se događa uz pomoć Izraela i Turske koje također imaju svoj interes. Izrael ne želi da mu se Iran preko Sirije približi i dovozi oružje i snage u Libanon, Turska ima previše problema s oko tri milijuna izbjeglica iz Sirije i zbog toga pomažu pobunjenike koji žele svrgnuti predsjednika Al-Assada i njegove istomišljenike.

Po njemu, pobjede pobunjenika dobra su vijest za sve Sirijce.

- Za sirijski narod to su odlične vijesti jer ljudi nemaju što jesti i piti. Ekonomija praktično ne postoji, pogotovo u sjevernom dijelu koji je jako bogat. Pa tamo je INA imala svoja postrojenja za crpljenje nafte, tamo svoje interese imaju Rusi, Amerikanci, Iran, zaljevske monarhije! A sirijski narod pati - kaže on:

- Moja obitelj živi u Damasku i tamo je mirno jer i predsjednik živi u Damasku i štiti taj grad. Ali život je nedostojan čovjeka u 21. stoljeću. Imaju jedan do dva sata struju na dan i tako već osam godina. Imaju pravo na 20 litara benzina po automobilu mjesečno, pet kila brašna, tri litre ulja, dvije kile šećera dobivaju na bonove,  jednu bocu plina mjesečno... Sirija je nekad bila bogata zemlja, Prije rata jedan je dolar vrijedio 4 sirijske lire, danas vrijedi 15.000 lira!? Moja sestra radi kao lijčnik u bolici i ima plaću 20 dolara, i to ako je dobije... Pokrali su sve što su mogli, raselili ljude koji više ne mogu izdržati taj teror i zbog toga su vijesti o oslobađanju dijela Sirije jako dobre za naš narod. Pa plaća moje sestre ponekad je dovoljna da se kupi jedna jedina kokoš. Da, 20 dolara, a inače košta oko dva ili tri dolara. 

Razbuktavanje sukoba prijeti novim uključenjem Rusa, a strahuje se da bi nakon oslobođenja Alepa i Idliba predsjednik Assad mogao upotrijebiti i kemijsko oružje, pogotovo ako se pobunjenici približe Damasku. Naš sugovornik ima dvije sestre i brojne rođake kojima pomože slanjem novca.
 
- Bez moje pomoći oni ne bi mogli preživjeti... Čujemo se par puta tjedno putem interneta, kad imaju struju... U Siriji nisam bio od 1985. i nadam se da ćemo se jednoga dana opet uživo vidjeti...

Za kraj smo ga upitali koji je razlog za strah ako njegova izjava izađe u hrvatskim medijima, jer ipak smo daleko od Sirije i sukoba...

- U Siriji je teško stanje, vojska podržava režim i predsjednika, demokracija ne postoji. U Zagrebu i po cijeloj Europi ima dosta njegovih špijuna koji prate sve što se događa i već se događalo da su nastradali članovi obitelji ljudi koji su u Europi davali izjave protiv Bašara.