Proljetni je dan, ali vjetar zeza. On bi želio skinuti teret s duše i obaviti složeni posao baš danas. Ali vrijeme mu nije išlo na ruku, morao je prelomiti i odlučiti sve prolongirati za petak. Doduše, pomogao mu je i razgovor s kardinalom Bozanićem koji mu je rekao:

“Ivo, velika je odgovornost na tebi, ali ja se uzdam u tvoju procjenu. Do sada si sve odluke donosio mirno i trezveno”.

Monsinjor Ivan Hren, čovjek zadužen za obnovu Kaptola, definitivno je zvijezda procesa oko rušenja dijela sjevernog tornja. On je bio alfa i omega, čovjek koji je donosio zadnju riječ kad je u pitanju zagrebačka prvostolnica. Na vezi je, kako kaže, s Gazdom gore pa mu sve ide kao od šale.

- Kad sam se u petak ujutro probudio, susreo sam se s Gazdom gore i tad mi sine tekst iz Biblije kad Isus kaže: ‘Što ste zabrinuti...’ Tad sam znao da ćemo uspjeti u procesu rušenja dijela sjevernog tornja iako smo kasnili dva sata s poslom. Ali ja sam bio miran kao špricer - kaže za Express monsinjor Hren koji već godinama vodi obnovu katedrale.

Iako će neki sugovornici reći da i nije neki ekonom kad je u svojem poslovnom životu sagradio samo jednu crkvu, baziliku u Sisku, i gotovo završio obnovu katedrale. Pripisuje mu se i loša odluka da uloži novac Zagrebačke nadbiskupije u Karlovačku banku koja je propala, ali bez obzira na sve rečeno, Kaptol vrlo dobro zna koliko je snalažljiv i okretan.

Naime, brzo je reagirao nakon potresa, priča se već danima na Kaptolu, a tome svjedoči i činjenica da je šesnaest dimnjaka sa svih kurija na Kaptolu skinuo u rekordnom roku.

- Vatrogascima je rekao da otiđu skidati druge dimnjake po gradu kako oni ne bi ugrozili obitelji, a on je angažirao gra- đevinski tim koji je sve obavio vrlo brzo. On bi trebao biti uzor Bandiću - govori nam sugovornik s Kaptola koji monsinjora Hrena opisuje kao dobrog ekonoma, “utjerivača dugova za Kaptol”, voditelja kaptolskih kurija, iznajmljivača prostora...

- Ako ovo s katedralom prođe sve u redu, morao bi ostati zapamćen kao spasitelj Kaptola - smatra naš sugovornik.

Rođeni Međimurac među svećenicima, ali i poslovnim ljudima, poznat je i po dobroj hrani. Naime, zaljubljenik je u kuhanje pa ga se često može vidjeti kako na Dolcu kupuje namirnice. U svojoj kuriji potom sprema najrazličitija jela za svoje goste. U podrumu svoje kurije ima raskošno uređenu konobu, zapravo dvoranu za gošćenje. Tu saziva svoje društvo, a nazdravlja se s međimurskim vrhunskim vinom i odličnim pečenjem.

Tamo se često fešta, a čuo sam da dvoranu zna i iznajmiti, rekao nam je naš sugovornik. No monsinjor Hren već dvije godine ne može uživati u svojim delicijama. On je, kako je rekao za Express, u dvije godine izgubio čak 95 kilograma.

- Imao sam 165 kilograma. Svi su me pitali: ‘Ivo, što se događa?’. A meni je to sve učinio stres, 18 godina na Kaptolu’ - govori nam monsinjor Hren i dodaje kako je samo jedan dan odlučio stati. Kaže da ima svoj tanjur, a ono što skuha gostima često ne jede. Ali već se, kaže, na to navikao.

- Bio sam pravi fakin kad sam bio dijete. Tako sam nastavio i dalje, u životu, samo borbeno - kaže nam monsinjor Hren, koji je kustos katedrale i dekan Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Dolazi iz velike obitelji, ima petero braće i sestara, a jedan brat mu je župnik u Sesvetama. Tamo i monsinjor Hren drži mise jer voli biti među ljudima.

Zagrebačka 1880. Standardi izgradnje iz zlatnog doba za Zagreb su izgubljeni

- Nakon što odradim na Kaptolu, želim biti svećenik, tako da u petak odem u župu. Htio sam uvijek voditi mise za djecu, to mi je najdraže. Onda prilagodim provijed njima i bude baš lijepo. U bratovoj župi ministrirao je i Mateo Kovačić, danas nogometaš Real Madrida - govori nam čovjek koji se brine o kaptolskoj imovini.

Svako jutro budi se rano i odlazi sat i pol pješačiti. Tad moli krunicu i druge molitve za sve ljude, za bolesne, siromašne, radnike, vozače... Tako ga je potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb zatekao u šetnji.

- Nije mi bilo svejedno. Otišao sam odmah do katedrale i imao sam što vidjeti. Pa iduće godine smo trebali skinuti skelu i završiti s obnovom. Veselio sam se pustiti turiste, a onda se dogodi potres. Ali što se može, ne treba plakati nad sudbinom. Idemo dalje, idemo se boriti - kaže nam mosinjor Hren, čija priča i govori da se u životu borio sam, pa i za upis u sjemenište.

Naime, otac mu je bio zvonar, a obitelj se bavila poljoprivredom.

- Bio sam fakin, kažem vam, i roditelji su se brinuli što će sa mnom. Nisu me htjeli pustiti u sjemenište da ih ne sramotim te su željeli da budem mesar. Ali ja sam s 15 godina sam napisao molbu u sjemenište i ubrzo mi je došao odgovor da sam primljen. I to bez preporuke župnika - kaže nam monsinjor Hren, koji je paralelno sa sjemeništem na praznicima radio fizičke poslove koje je trebalo napraviti. A kad je bio na fakultetu teologije, preko ljeta bi prodavao knjige.

- Ja na vlak i do uršulinki u Varaždin. Kupio sam punu aktovku krunica po pet nečega, a na štandu uz knjige prodavao ih po 12. Konkurencija je bila na 15 i kad su me vidjeli, došli su i kupili cijelu aktovku, da im ne kvarim posao. A ja lijepo do Zlatara, na vlak, pa po nove krunice kod uršulinki. Bila je to huncutarija, ali sam to ljeto zaradil i za prvog Fiću - rekao je Hren za jedne međimurske novine.

INSAJDERSKA PRIČA Projekt od milijardu eura: Tko će se usrećiti u obnovi Zagreba

Radio je sve što se pružalo da zaradi novce, pa i na farmi svinja. Bio je, kaže, i u ratu, na Kupi. Naime, 1991. godine pokojni kardinal Franjo Kuharić pitao ga je želi li biti župnik u ratnoj zoni. Monsinjor Hren je pristao i otišao za župnika u Malu Goricu, pored Petrinje. Dan prije nego što je pao Brestovski most preko Kupe služio je svoju prvu misu. Posebno je ponosan što je jedini živući graditelj jedne od osam bazilika u Hrvatskoj. ž

Naime, nakon Kupe otišao je u Župu svetog Kvirina u Sisku, otkud je otišao s nagradom za gradnju bazilike svetoga Kvirina. Tad je osnovao i klub kartaša bele. Nazvao je klub Dvajst do asa te je znao s dečkima koji su svirali u bendu kartati do dugo u noć. Potom je te 2002. godine pozvan da bude ekonom Zagrebačke nadbiskupije. Tu ga je, kaže, udario stres, ali sve je izgurao, da bi kruna njegova rada bilo skidanje dijela sjevernog tornja katedrale. Ponosan je, kaže, što je sve dobro završilo, ali se već u petak, nakon što je sve završilo, povukao u osamu.

- Morao sam doći k sebi. Tad sam počeo dobivati poruke i srce mi je bio puno. Tako su mi vjeroučenici iz Siska napisali: ‘Pa vi ste čovjek s kojim se klikne na prvu, uvijek jednostavan i skroman, a život ga nikad nije mazio’. Hvala im na tim riječima. Potom sam otišao do Dolca i tamo me kumica na placu pita: ‘Hoćete li i dalje sami nositi vrećice?’. Pa naravno da hoću. Ja sam samo radio svoj posao - kaže monsinjor Hren, pred kojim je ponovno dugi put obnove katedrale.

Za kraj otkriva da je s kardinalom Bozanićem stalno bio na vezi tijekom skidanja dijela sjevernog tornja, ali da nikako nije klimavac.

- Mene ne zanima to, a mislim da je i kardinal to prepoznao - završava monsinjor Ivan Hren.