Nakon objave da je Hrvatska izgubila arbitražni spor s MOL-om u Ženevi, premijer Andrej Plenković spektakularno je na Badnjak objavio: “Ina će opet biti hrvatska, to je nacionalni interes”. Pritom nije dao nikakva dodatna objašnjenja i nije dopustio pitanja. No pitanja je bezbroj. Odakle Vladi uopće novac za taj pothvat? Postoji li doista plan otkupa koji neće povećati javni dug - kako je Plenković najavio? I ono možda čak najvažnije, tko će upravljati Inom nakon otkupa (ima li u Hrvatskoj takvoga kadra?)? Postoji li već nekakva strategija upravljanja te može li država uopće profitirati kupnjom današnje Ine? Odgovori koje smo dobili u razgovorima sa sugovornicima (neki su bliski sadašnjoj, mnogi i bivšim vladama, a tu su i energetski stručnjaci) nisu nimalo optimistični. Hrvatski članovi uprave i nadzornog odbora, kako kaže naš sugovornik odlično upoznat sa situacijom u Ini, ostali su iznenađeni odlukom na arbitražnom sudu, odnosno gubitkom. Kaže nam da se vodeći ljudi iz nadzornog odbora nisu još čuli s odvjetničkim timom koji predvodi Luka Mišetić. Upravo je on sve premijere (Milanovića, Oreškovića i Plenkovića) uvjeravao kako Hrvatska u postupku stoji dobro.

Kako će sud u ženevi ići protiv Ustavnog suda

Sud je odlučio da ugovori sklopljeni 2009. nisu nastali kao plod koruptivnih aktivnosti te ih je stoga odbio poništiti. A kako bi i mogao odlučiti drukčije kad ni hrvatski sudovi do danas nisu donijeli niti jednu pravomoćnu presudu koja bi dokazivala korupciju u sklapanju ugovora s MOLom. Odnosno, jedinu takvu presudu ukinuo je hrvatski Ustavni sud!
Prva ozbiljna nagađanja da bi Republika Hrvatska mogla izgubiti arbitražu protiv MOL-a u Ženevi (mi smo tu tražili poništenje Prvog dodatka Dioničarskog ugovora te povezanog Ugovora o plinskom poslovanju, tvrdeći da su ti ugovori rezultat kaznenog djela, odnosno podmićivanja Sanadera), pojavile su se u kolovozu 2015. kad je Ustavni sud ukinuo presude protiv Sanadera u slučajevima Hypo te Ina-MOL. I u Ustavnom sudu su, očito je, bili svjesni reperkusija njihovih kontroverznih odluka, pa su se pokušali nevješto zaštititi navodeći u odluci da “arbitražna sudišta nisu vezana pravomoćnim presudama domaćih sudova”. No jasno je da - ako žele - arbitražna sudišta mogu odluke domaćih sudova smatrati činjenicima bitnim za procjenu neke stvari u predmetu...

Naći ćemo mi novac, ali ne tamo gdje se neki nadaju

- Sad je to gotova priča. Novac će se naći, ima ga jeftinog na tržištu, imamo novac u mirovinskim fondovima i u dobiti HEP-a, to nije prevelik iznos. Sigurno će se staviti na stol par opcija otkupa... Premijer Plenković će se osobno uključiti u taj proces i ne sumnjam da će se naći najbolji model - kaže naš upućenin sugovornik. Iako se u medijima počelo nagađati kako bi se novac mogao namaknuti i kroz investiciju Adrisa, naš sugovornik iz vrha tvrtke to odbacuje. Kaže da mu je razumljiva ta ideja, uostalom, jedan od vodećih menadžera Adrisa i predsjednik Croatia osiguranja, Damir Vanđelić, ujedno je predsjednik nadzornog odbora Ine, no od toga nema ništa: - Adrisu je primaran biznis u osiguravajućem društvu, točnije Croatia osiguranju, to je Damir Vanđelić preuzeo i vodi vrlo uspješno, tu su i turizam i prerada morske hrane kroz CroMaris... Istina, Adris bi eventualno mogao ući s 800 do 900 milijuna kuna, no to nije bila tema...

Adris vodi vrlo konzervativnu politiku po pitanju investicija jer oni taj novac nemaju u ruci i ne mogu bez kredita ili kakvog financijskog modela doći do toga. Ni Ante Vlahović nije pobornik takve politike. Ako oni nemaju svoju lovu, u to neće ići - uvjerava nas sugovornik. I dok se model kupnje dionica traži, drugi sugovornik s početka teksta izražava veliku skepsu odgovarajući na pitanje postoji li razrađen model kako dalje voditi Inu nakon preuzimanja: - To je ključno pitanje, kako dalje? OK, kupimo to, neće to biti problem, ali što onda dalje? Pa tko bi to vodio kao tvrtku? Naši sadašnji članovi uprave su vrlo dobri momci, jako ispravni, ali nisam siguran da su imaju takve kapacitete. Njima, doduše, Mađari nisu ni dali da išta vode u Ini, ali što su oni drugo vodili? Krešić (Ivan Krešić, postao član uprave Ine 2011., op. a.) jest vodio rafineriju u Rijeci, ali voditi cijelu tvrtku nije isto. Ini koja bi bila u hrvatskom vlasništvu trebaju transformacijski menadžeri koje u Hrvatskoj nemamo - upozorava...

A što ćemo s prijavom protiv uprave MOL-a?

- Trebamo 20 takvih ljudi jer mi bismo morali početi voditi tvrtku uz svakodnevne teške odluke. Te poteze koji su teški i neugodni mi nismo povlačili ni protiv Mađara, a kamoli sad... Tu trebamo vizionare, nova uprava bi morala radi po 15 sati dnevno, ali i otvoriti teške teme poput, recimo, kaznene prijave Ante Samodola (bivši čelnik Agencije za nadzor financijskih usluga podnio je kaznenu prijavu protiv cijele uprave MOL-a zbog manipulacije tržištem, odnosno zbog kupovanja dionica od radnika Ine po višoj cijeni kako bi MOL došao do većinskog vlasništva, op. a.) Ne možemo s Inom ići dalje, a istodobno ne riješiti sav teret koji imamo iz prošlosti. Sve je to divno i krasno, reći da kupujemo Inu i vraćamo, ali što dalje?- skeptičan je naš izvor koji kaže da je ključni problem rafinerija u Sisku.

- Nadzorni odbor je u pitanju rafinerije u Sisku uspio potegnuti ručnu i zaustaviti neke štetne odluke te otvoriti razgovor. No manje je poznato u javnosti da se u Sisku traži alternativa, radi komisija koja bi vidjela što se tamo može početi alternativno proizvoditi, jer to je tema koja je važnija od preuzimanja.

Prerada etanola kao spas za rafineriju u Sisku?

- Primjerice, prerada etanola, koja bi tamo krenula, donijela bi nam oko dvije milijarde kuna. Nemamo odogovor na to da je MOL u Sisku ugasio preradu bitumena, što je gubitak od 900 milijuna kuna godišnje! To vam može zvučati malo, ali tim novcem se godišnje dobiva 100 zaposlenih na sigurnim plaćama. Osim toga, MOL je preselio i preradu biodizelskog ulja, što je isto gubitak. Treba prije preuzimanja razgovarati i s gradskim i županijskim vlastima o idejama što na tom području raditi - govori naš sugovornik.

Naš drugi sugovornik iz nadzornog odbora Ine priča kako istodobno s kupnjom Ine ne staju ranije planirane akcije hrvatske strane. Nakon što je nedavno Damir Vanđelić izborio odluku o ukidanju izvršnih direktora u Ini i njihovih ovlasti, neslužbeno se može doznati da je nedavno spriječen plan da Zoltan Adollt postane glavni izvršni direktor tvrtke, čime bi dobio apsolutne ovlasti u Ini.

SDP-ovci bi INU prodali do kraja pa investirali

- Taj proces ide dalje, nadzorni odbor će s naše strane štititi hrvatske interese i boriti se za prava koja imamo i neće odustati ni od sukoba s Mađarima. Pa samo zadnja sjednica nadzornog odbora trajala je četiri sata - kaže naš sugovornik. U oporbi dotle gledaju i inzistiraju na odgovorima na ključna pitanja - odakle novac, koliko će to zadužiti građane, zašto baš ta odluka te koji je daljnji plan: - Mi nećemo raditi probleme Vladi i skupljati poene, ali tražimo da se odgovori na pitanja i podastru nam podaci i planovi. Želimo čuti od Plenkovića zašto se odlučio na kupnju mađarskog udjela i zašto je to isplativije nego da smo odlučili prodavati svoj udio od 44 posto za 10 milijardi kuna pa taj novac investirali u tri godine rasta gospodarstva i otvorili novih nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta - kaže nam osoba iz vrha SDP-a, koja tvrdi da Ina zahtijeva modernizaciju koja mora imati projekte. A projekti iz Vlade ne dolaze.

- Nije dovoljno reći da je nešto nacionalni interes nego to dokazati. Tad možemo govoriti o konzesuzu i pomoći - dodaje naš sugovornik iz vrha SDP-a. Osim gubitka arbitraže, prvo jedne, a onda najvjerojatnije i druge, te planiranja kako nabaviti novac za otkup, Plenkoviću bi i jedna zakonska odredba mogla stati na put. Naime, 2009. je Prvim izmjenama i dopunama Ugovora o međusobnim odnosima dioničara definirano da Vlada Republike Hrvatske ima pravo prvootkupa MOLova paketa. Ali dodano je i to da pravo prvootkupa prestaje ako Hrvatska prekrši materijalne dokaze iz Glavnog ugovora o plinskom poslovanju.

Pravo prvootkupa može vrlo lako prestati

Tim se ugovorom Hrvatska obvezala da će preuzeti Ininu tvrtku Prirodni plin d.o.o. i sljedećih 15 godina otkupljivati od Ine plin po tržišnim vrijednostima. No Vlada nije poštovala odredbe iz ugovora, tvrtka Prirodni plin je pripojena Ini, a MOL ima pravo osporiti Hrvatskoj pravo prvootkupa. To je, uostalom, i razlog zbog kojeg je MOL prvi pokrenuo arbitražu 2013. godine, ali ta se arbitraža vodi u Međunarodnom centru za investicijske sporove u Washingtonu. Milanovićeva je vlada odlučila uzvratiti udarac MOL-u pa, pozivajući se i na pravomoćnu presudu Sanaderu za davanje mita Hernadiju, pokrenula arbitražu u Ženevi..

Tome u prilog ide i činjenica da će EU institucije, točnije Europska komisija, najvjerojatnije prisiliti Hrvatsku da promijeni zakon o privatizaciji Ine, posebno u dijelu koji se odnosi na posebna prava države kao manjinskog dioničara. Pojednostavljeno rečeno, u roku od manje od dva mjeseca Hrvatska će promijeniti zakon kojim ima pravo staviti veto ako slučajno MOL svoje dionice pokuša prodati nekom drugom. Ako Hrvatska to ne učini, Komisija će nas, sasvim sigurno, tužiti Sudu EU!

Uz Čehe, ni Rusi ne skrivaju da bi rado uzeli Inu MOLu

A zainteresiranih kupaca ima. Naime, jedan od najzainteresiranijih je svakako Karel Komarek, češki bilijunaš, vlasnih 32 kompanije, među kojima je i KKCG, pod čijim je vlasništvom i Moravske Naftove Doly AS, inače najveći česki istraživač nafte i plina. On je već nekoliko puta bio u Hrvatskoj, razgovarao je s nadležnima u Vladi za otkup naših dionica Ine, pa tako i s ljudima iz Milanovićeve vlade i s onima iz Oreškovićeve vlade. ‘Znam pouzdano da se s čovjekom iz Milanovićeve vlade našao tri puta. Jako je zainteresiran za kupnju Ine i, koliko čujem, ni sad ne odustaje. Novca ima, on mu je najmanji problem. A nisam siguran je li se našao s Oreškovićem prošle godine, ali sigurno je tražio sastanak. Inače, Komarek je u poslovima s ruskim Gazpromom te je s izvršnim direktorom tvrtke Gazprom Export, Aleksanderom Medvedevim, pokrenuo zajednički projekt gradnje pet novih plinskih rezervoara.

Čeh je američki biznismen koji posluje s Rusima

- Iako je s Rusima u biznisu, smatra ga se ipak američkim čovjekom- kaže nam naš sugovornik dodajući da je ove, godine pokrenuo biznis i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje inače ima kuću, a riječ je o proizvodnji metanola koji se dobiva iz prirodnog plina. Komarek je, pak, imao dobre kontakte i s vodećim ljudima iz MOL-a, pa ne bi, smatraju naši sugovornici, na kraju trebalo nikoga začuditi ako upravo on kupi Inu. Zainteresirani su za kupnju i Rusi, odnosno Gazprom. To je, uostalom, ruski veleposlanik Anvar Azimov nedavno i otvoreno rekao za Express. Činjenica je da je Ina u naftnom biznisu mala i da iz godine u godinu bilježi pad profita. Naftna polja koja je imala u Rusiji, takozvane Bijele noći, odavno već nema, a onima u Siriji od početka rata, od 2012., ne upravlja. Dva su polja ISIL-ovci okupirali 2014. a jedan blok Aphamia je tek u istražnoj fazi i u njemu nije bilo proizvodnje. No, očekivanja su i od njega bila velika. Procjenjuje se da su polja u Siriji vrijedila golemih 114,2 milijarde dolara! U Hrvatskoj su rezerve nafte gotovo nikakve, a jedino što preostaje je istraživanje i eksploatacija rezervi u Jadranu.

Ako otkupimo INU, logično je da ćemo bušiti Jadran

Upravo u tome naš sugovornik iz bivše Milanovićeve vlade vidi jedan od važnijih modela nastavka modernizacije Ine. Ako država otkupi Inu, obnovila bi se i ideja o bušotinama i koncesijama u Jadranu: - Bez toga Ina kao državna tvrtka ne bi mogla, ali bi bilo zanimljivo kako bi se u tom slučaju postavio HDZ, koji je bio protiv eksploatacije u Jadranu. Onda se ne bismo morali toliko oslanjati na Kanađane ili Norvežane nego bi taj posao radile domaće glave i Ini donosile velike prihode - kaže naš sugovornik koji je bio ministar u vladi Zorana Milanovića. A što će onda biti s turizmom? Što je onda nacionalni interes? Podaci kažu da je tržišna vrijednost Ine 32 milijarde kuna. Cijena mađarskog dijela je, dakle, 15,7 milijardi kuna. U 2015. Ina bilježi gubitak od 1,2 milijarde kuna, a Ina grupa od 1,4 milijarde kuna. Bilježi se i negativan trend u rastu prihoda i dobiti iz godine u godinu…