Naizgled senzacionalnu ponudu tresnuli su Turci na stol pred premijerom Andrejem Plenkovićem i ministrom obrane Ivanom Anušićem. Prava šećerlema. Ako se Ministarstvo obrane odluči za nabavu dviju turskih korveta klase Ada, golemi konzorcij iz Ankare, Makine ve Kimya Endustrisi - MKE, negdje u Hrvatskoj, u joint venture kombinatorici s MORH-om i, strogo uvjetno, HS produktom, gradio bi - tvornicu municije, piše ekspertni tim Expressa.

Realno, MORH nema kadrove, tehnologe i inženjere koji imaju pamet, iskustvo za nositi se s projektom gradnje jedne tvornice streljiva, odrediti smjer igre i koji se ne daju navući na često apsurdne i iluzionističke teze i trabunjanja političara. Doduše, Plenki je oprezan u najavi. 

NJEMAČKI KONCERN Rheinmetall će u propalim tvornicama Volkswagena graditi tenkove i haubice

MKE, kompanija u vlasništvu turske države, zapošljava više od sedam tisuća radnika, barut i topove proizvodi još od doba osmanskih juriša na Siget i Beč, a samo od prodaje municije lani su inkasirali čistih pola milijarde eura. Zašto Hrvatska? Hrvatska je dio EU, a tu je svakako lakše ući nego u Njemačku, piše Express.

Oko medijski uskovitlale priče hrvatske tvornice streljiva spominje se široki asortiman budućih, tobožnjih proizvoda - od 9 mm pištoljskog streljiva, 5.56 mm puškovnog streljiva, pa čak do 120 i 155 mm topničkih granata. Lepeza mamutskih proporcija. Recimo, Hrvatska je kupovala streljivo u Srbiji dok nam nisu podmetnuli (slučajno ili namjerno - tko će ga znati) nekoliko komada bojevih mina u kutije s vježbovnim. Nezgodno je to bilo, priča nam jedan od svjedoka.

Herr Rheinmetall U biznisu ubojit kao teška strojnica MG-42, u društvu šarmantan ko James Bond

A tek barut... Koliko je dramatična situacija s tržišnom nestašicom baruta najbolje govori scena sa skupa saveznika Kijeva u Parizu početkom ožujka, kad je francuski predsjednik Emmanuel Macron nazalnim glasom zavapio: “Prijatelji, saveznici dragi, nama nedostaje baruta. Totalno!”.

Štono bi se reklo u televizijskim prodajama: “Dame i gospodo, ali to nije sve!”.

Kakvu ekonomsku računicu ima ideja tvornice streljiva u zemlji koja nikad nije posjedovala vlastitu manufakturu baruta i eksploziva (osim rubnih, po živote opasnih pokušaja tijekom Domovinskog rata). Okej, pretpostavimo da turski partneri osiguraju nesmetani pritok baruta, ostaje drugi, jednako kolosalan problem. Hrvatska nema sirovine za proizvodnju legura i metala koji su elementarno potrebni niti industrijskih pogona potrebnih za njihovu preradu, a sve je to uvertira za izradu čahura, inicijalne kapsule, upaljača i projektila. Hrvatska nema ni kemijsku industriju za proizvodnju nitroceluloze (nastaje nitriranjem celuloze), bez koje nema baruta. Dakle, ideja je sagraditi tvornicu čiji bi u finalni proizvod, osim golog sata rada, ugrađene hrvatske proizvodne sirovine i komponente bila - čista nula. Tko je tu lud?! 

Cijeli tekst o tvornici oružja možete pročitati OVDJE.