Kolakušić pršti od samopouzdanja. Ni u jednom javnom nastupu nije ulovljen u sumnji - on govori apodiktički, ima rješenja za sve, ne postoji prepreka koju ne može savladati. Kopira medijske nastupe Muhammada Alija, čija se biografija zvala "Ja, najveći". Slika se u ringu s crvenim boksačkim rukavicama. Primjenjuje "doktrinu šoka". Daje izjave koje, blago rečeno, zvuče šašavo: "Bit ću ministar policije, pravosuđa, premijer", "Promijenit ću 1600 zakona jednim dizanjem ruke", "Prepolovit ću vladu" - nakon kojih se ljudi pitaju "što je njemu" i "je li taj čitav".

Sudac Kolakušić: Mesija blokiranih s hrpom neriješenih sporova

"Zapanjile su me izjave Mislava Kolakušića koje je dao na konferenciji za novinare nakon izbora za EU parlament, prvenstveno zato što on ima veliko iskustvo, a unatoč tome govori stvari za koje zna da ih je nemoguće napraviti", priznaje profesorica psihologije Mirjana Krizmanić dodajući kako čovjek koji na takav način daje tako velika obećanja mora biti strašno samouvjeren, ispunjen profetskim osjećajem, vjerom u vlastitu natprosječnu inteligenciju i uvjerenjem da samo on može napraviti velike promjene u sustavu.

"On je govorio vrlo mirno. To me najviše iznenađuje. Očito vrlo dobro zna što govori i što neodlučni birači žele čuti. Svakako je inteligentan i čvrsta je ličnost. Na prvu sam mislila da se sigurno šali s nama i da će na kraju reći 'bazinga' ('šalio sam se', dosjetka iz serije 'Teorija velikog praska', upotrebljava je Sheldon, jedan od glavnih likova), ali Kolakušić je bio vrlo ozbiljan, što je po meni razlog za zabrinutost", kaže psihologinja.

Profesorica Krizmanić je analizom došla do pozicije koju nam dobri poznavatelji Kolakušića opisuju kao svjesnu manipulaciju masama.

"On je itekako normalan, štoviše, on je izrazito proračunat", kaže jedan Kolakušićev poznanik.

Vrlo je inteligentan i još davno je odlučio biračima govoriti samo one stvari koje će sigurno proći. Kad govori da želi biti ministar unutarnjih poslova, uprave i šef vlade, on se zapravo obraća najbrojnijim kontingentima nezadovoljnih - građanima koji su gladni prava, pravde, jednakosti i socijalne sigurnosti. On se svim tim ešalonima ukazuje kao "izbavitelj", "čistač kaljuže", "pravednik", dugo žuđeni hrvatski Orban (shvaćen više kao čvrstorukaš nego kao desničar - Kolakušić nema desničarskih inklinacija koje Orbana, bivšeg Soroševa stipendista, ex ljevičara, drže na vlasti).

Kakvu god metaforu lupi, masa se ljudi pita o smislu njegovih riječi i on proizvodi "šušur". A ta formula, od Stipe Mesića, na prvim izborima, preko Borisa Mikšića do Donalda Trumpa, pali. Nije ni Trump ozbiljno razmišljao o gradnji zida prema Meksiku, ali je znao da to birači jako žele čuti. Kao što nema Afganistanca koji sanja otići u Mađarsku, a Orban ipak ograđuje zemlju žicom - ti ljudi izlaze u susret gomilama nezadovoljnih, kaže njegov poznanik.

"Ja predsjednik? Zašto ne", počeo je u zadnje vrijeme govoriti i Miroslav Škoro, koji se dugo šeretski odnosio prema kandidaturi koju su mu, prema jednoj teoriji, namjestili Velimir Bujanec, desničarski kingmaker, i Mate Radeljić, Zorro s Pantovčaka, inteligentno, moćno i financijski potkoženo osvetničko zlopamtilo.

Predsjednički izbori Miniraju Kolindu: Podmeću Škoru da joj 'ukrade' glasove

"Škoro je u zadnje vrijeme počeo ozbiljno razmišljati o tome. Sve donedavno se zafrkavao, ali u njegovu je glasu sve manje humora, a sve više ozbiljnosti. On je ambiciozan čovjek. Vidite da je nedavno doktorirao ('doktorirao sam prije predsjednice', rekao je Večernjaku, samo napola humoristično). On misli: 'Ako može Kolinda, zašto ne bih i ja?'. Nije isključeno ni da je on nametnuo vlastitu kandidaturu Bujancu i Radeljiću, a ne oni njemu", kažu naši izvori.

Pažljiviji promatrači showa "Zvijezde pjevaju" zamijetili su kako se Škoro u toj emisiji davno zajedljivo osvrnuo na Kolindu koja je krivnju za kvalifikaciju ZDS-a kao starog hrvatskog pozdrava svalila na Radeljića, odnosno "savjetnike".

"Krivi su savjetnici", rekao je Škoro govoreći o nekoj pogreški kod natjecatelja, pa je bilo jasno da mu se Kolindin zaokret u centar ne sviđa i da ga doživljava kao izdaju.

Škoro je dobio podršku s najneočekivanijeg mjesta, od Stjepana Mesića, koji je prije 20 godina sam kreirao svoje izborno čudo i u nekoliko mjeseci od autsajdera kojemu su se svi smijali postao uvjerljivi pobjednik izbora.

"Mnogi će se iznenaditi što će taj čovjek napraviti", rekao je Mesić Jutarnjem listu.

Doživotni bivši predsjednik zna "kako se to dela" pa je vrlo zanimljivo da veće šanse daje Škori nego Milanoviću i Daliji Orešković. "Milanović ima šanse, ali mislim da su Škorine veće", rekao je Mesić Jutarnjem listu.

"Puno se toga može promijeniti u kampanji, ali vjerujem da bi Škoro mogao pobijediti", rekao je Mesić.

Istoga dana Hrvatski list objavio je Škorine slogane: "Uvijek bih sa svojim narodom išao u Bleiburg", potom: "Nikad ne bih uklonio spomen-ploču HOS-ovcima", "Tuđman je bio gorostas i vođa, a ovi poslije njega obični poslovođe"... To je "atomski s desna" na Kolindu. Kolakušić je udar po sredini fronte - posebno kad je riječ o ovršenima, blokiranima, poniženima i uvrijeđenima, dok se Anto Nobilo, čini se, sprema na udar s lijeva.

Tu je vijest objavio Nacional, pozivajući se na osobu koja je "tvrdila da je sudjelovala na više sastanaka kojima su prisustvovale i Nobilu bliske osobe, što je ta osoba opisala kao zametak formiranja njegova užeg predizbornog stožera". Objavljeno je i kako bi u tom stožeru trebala biti Jelena Veljača.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Nobilo je iskusan, poznaje političku scenu, ima novca, hrabar je, neovisan, a prepreku bi mu - odluči li se na kandidaturu - mogla predstavljati svojedobna afera s obiteljskim nasiljem.

Kolakušić je ipak iskočio kao najveće iznenađenje pa su se svi počeli pitati tko ga financira i tko stoji iza njega.

Kao trošak kampanje prijavio je samo 21.091 kunu.

"On je rekao jedno, ali sad ćemo vidjeti završne izvještaje, koliko je uložio. Jer rekao je što je potrošio do nekog datuma, ali nije rekao koliko je potrošio do zadnjeg dana", kaže Ilija Brajković, marketinški stručnjak iz agencije Kontra.

Susret različitih Nobilo: "Moj susret s Barešićem je bio svađa, ne tučnjava"

"To što se činilo da iskače iz svake paštete, rezultat je pametne uporabe nečega što se zove Google Display Network. Reklamu, banner, mogli ste mu vidjeti na sto mjesta. U čemu je kvaka? Da ja kao oglašivač dođem Googleu i kažem koje su ciljane skupine koje me zanimaju, Google bi moju reklamu plasirao preko svih portala koje targetirana skupina prati. Zato se ljudima iz ciljanih skupina čini da njegov banner iskače posvuda, a riječ je samo o tome da je on precizno plasiran. To, dakle, uopće ne mora biti veliki budžet. Doduše, vidjet ćemo sve kad izađe završni račun."

Kolakušić je "sistemski Pernar". Dok lidera Živog zida - stranke koja je, čini se, nastala na daljinskom upravljaču Milijana Brkića i Josipa Klemma - masa birača doživljava kao klauna, ali mu aplaudira, pa i daje glas, znajući da neće i ne može ništa napraviti - tek da eliti zviznu šamar - Kolakušić je čovjek koji je u antisistemske vode iskočio sa sistemskog kolosijeka, iz sudačke toge. On je bio dobar student prava, pomalo medijski i društveno hiperaktivan, spreman na iskakanje iz kolosijeka.

Ali Kolakušić nije anarhist. Strateški, on vrlo promišljeno primjenjuje oprobane, u praksi dokazane teoreme Ivice Relkovića, kojima je bivši ideolog Mosta doveo tu skupinu iz Metkovića do 17 mandata - "ništa ideologija, samo reforme". No dok je iza Mosta stajao Kaptol, iza Kolakušića se ne pomalja neka "nevidljiva ruka". To ne znači da je nema. Iza Kolakušića, barem dijelom, stoji odmetnuta frakcija Živoga zida, Slobodna Hrvatska.

"Njega je pogurala ne stranka, nego udruga Antikorupcijska Hrvatska. U toj udruzi politički tajnik je iz Slobodne Hrvatske, koja je pak nastala iz Živog zida. Ispada da ga gura svojevrsna živozidaška sekta", kaže naš izvor dobro upućen u taj dio scene.

"Kad bolje razmislite ili ga poslušate, njegova retorika podsjeća na Pernara - populističke fraze bez ozbiljnog oslonca. Razlika je u tome što si to Pernar kao 'čovjek iz naroda' može priuštiti jer se njemu svako neznanje prašta zbog mladosti i neiskustva. Kolakušić se na to ne može vaditi jer dolazi iz svijeta sudaca. No zbog toga mu ljudi slijepo vjeruju. Misle da ne trebaju propitivati njegove izjave jer je čovjek bio sudac pa valjda bolje od njih zna što priča. No trebali bi propitivati te izjave", kaže nam izvor koji poznaje Kolakušića iz poslovnih krugova.

Dodao je kako je osobito zanimljivo da je pokupio poene obećavajući obračun protiv korupcije, a ne smeta ih što se oficijelnom tijelu koje se time bavi pokušavaju smanjiti ovlasti i sudski poništavaju odluke.

"Mislim na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Kolakušiću nije u interesu da korupciju rješava kroz institucije, nego želi moć da se sam time bavi. Zamislite da se premijer petlja u konkretnu korupcijsku aferu. On ili ne razumije što priča ili se pravi bedast, a ne znam što je gore. U svakom slučaju, njegove poruke u opasne. Svatko tko u 21. stoljeću želi autoritativno vladati, tko želi apsolutnu moć, trebalo bi ga promatrati pod povećalom", kaže naš izvor.

Žestoka utakmica Žele izgurati Kolindu s Pantovčaka - kakve su im šanse?

Ujedno ističe kako iza Kolakušića ljudi nisu stali slučajno.

"Ta se vojska sljedbenika gradila barem dvije godine. Da bi prikupio 20.000 glasova mora imati iza sebe malu mašineriju, organizaciju, tako da ovaj njegov uspjeh nije baš slučajan."

Može li Kolakušić, osim predsjednika države, premijera i tri ministarske pozicije, biti i papa, upitali smo Krizmanić.

"Mislim da ne, iz prostog razloga što ne vjerujem da bi Mislav Kolakušić htio nositi halje", našalila se psihologica.

"Mislav Kolakušić je pobijedio na krilima protestnih glasova koji su najviše došli od birača Živog zida", kaže profesor Ivan Rimac i dodaje: "Ali ako Kolakušić nastavi sa sve više nedosljednih izjava, smanjit će mu se mogućnosti za daljnje izbore".

Na pitanje kako bi ideološki mogli odrediti Kolakušića, profesor Rimac je rekao da je to vrlo teško jer se ne izjašnjava oko ideoloških pitanja.

"Kako su za njega glasovali većinom birači Živog zida, teško je onda i Kolakušića ideološki odrediti. Znamo da je Živi zid u početku krenuo s rušenjem sustava, što je odlika lijeve ideologije, a danas se sastaju s desnim pokretom Pet zvjezdica u Italiji" pojasnio je Rimac i dodao:

"Vidimo po izjavama da se želi probiti kroz medijsku kampanju i to mu vrlo dobro ide. Međutim, glasači koje on treba žele znati što ih čeka, dio njih svakako ne želi da im se poremeti životni standard, ali dio njih svakako želi iskorijeniti koruptivne radnje. Mi uvijek čekamo Mesiju i htjeli bismo odmah do sutra sve riješiti, ali tako baš i ne ide. Trebamo čekati dobru organiziranu skupinu ljudi, ali takvi se teško mogu probiti jer ih se ne želi čekati da se profiliraju."

Prije 30 godina jedan je čovjek tvrdio da će hrvatska dijaspora u neovisnu državu uložiti stotinu milijardi dolara i da ćemo postati Švicarska. Zvao se Šime Đodan. Prije četiri godine je jedna žena rekla da će od Hrvatske napraviti jednu od najrazvijenijih zemalja svijeta. Zove se Kolinda. Poantu i ne treba izreći.