Zoran Milanović je rekao Mislavu Bagi kako mu predsjednička kampanja djeluje “užasno daleko” - pa ipak, kako se približavamo godini predsjedničkih izbora, njegova je nazočnost na javnoj sceni sve veća, krug pitanja o kojima se očituje sve širi, a pristup sve odmjereniji.
U intervjuu za Novu TV Milanović se naspram Bruxellesa prikazao kao tvrdi suverenist (“Moraš se boriti za svoje interese. Kad čujem da netko slijedi Bruxelles, ne osjećam se dobro”), o Sloveniji je govorio milanovićevski superiorno (“Slovenci su baš dobri susjedi. Postoje tu neki kompleksi. Sjetite se slučaja Ljubljanske banke, on je završio jako loše za Sloveniju, ali na Europskom sudu za ljudska prava”), dok je Kolindu Grabar Kitarović prezrivo otpuhnuo (“Nama je Jadran dosta. To je smiješna ideja kojom prije svega na živce idete Berlinu, pa čak i Moskvi. To je nepotrebno, drži se svoga”)...
Milanović će gotovo sigurno ući u utrku za predsjednika Hrvatske. Osigurao je sredstva, koja će mu dati “konzorcij” imućnih prijatelja, razradio strategiju, ide u “posredno prilaženje”.
Kao i u prvoj utrci za vrh SDP-a, startao je dovoljno rano. On ima i političke kapitale i političke hipoteke. Prva i najvažnija hipoteka je da je “politički mrtvac”, takvi se u Europi ne vraćaju na scenu, ali mi smo od Europe daleko.
Stjepan Mesić je nekoliko puta politički umirao pa je potom čudesno uskrsavao, a to znači svojevrsni presedan. Milanovićeva ratobornost dijelom također ima hipotekarnu narav - ali ona mu može značiti i prednost.
Zakonom o konverziji kredita u švicarskim francima oslobodio je doživotnog ropstva desetke tisuća ljudi. Za mandata se zaratio sa Srbijom i Mađarskom, ušavši u sukob i s Njemačkom - oko “lexa Perković”.
“Da je Angela Merkel nazvala Sanadera i rekla mu da stavi Pupovca u vladu, on bi to poslušao bez pogovora, dok ju je Milanović otkantao bez pardona”, rekao nam je tad jedan moćni HDZ-ovac.
No Milanović je te ratove izgubio. Tri prve godine mandata bacio je niz rijeku, ali se na kraju mogao pohvaliti s nekoliko nedvojbenih uspjeha.
Uveo je, s Linićem, fiskalizaciju, izveo je, s Lalovcem, konverziju i korekciju sustava oporezivanja dohotka - obje su mjere povećale potrošnju i pridonijele oporavku gospodarstva - pomogao, s Veljkom Ostojićem, gradnju 500-tinjak bazena... Odustao je, pak, od deset reformi.
Ključnu pogrešku karijere učinio je odlaskom na razgovore Josipu Klemmu, gdje je opleo po susjednim državama, manjinama i mami Andreja Plenkovića, što se na kraju pokazalo fatalnim.
Izgubio je izbore koji su bili praktički dobiveni, a da čudo bude veće, izgubio ih je u trenutku kad nije bio najgori, nego je bio na vrhuncu snage i znanja. U četiri godine mandata Milanović je ipak ispekao zanat.
U debatama s Andrejem Plenkovićem bio je nadmoćan, ali nacija je - zamorena stalnim “mi ili oni” okršajima s Karamarkom - zaželjela sedativ pa su Plenković i Milanović u nenamjernoj sinergiji skinuli HDZ grobaru s lopate...
No njegov je desni izlet ostao zapamćen. Milanović će moći računati na dio glasova desnog centra, BiH Hrvati pamte ga po dobru, tako da bivši šef SDP-a nije autsajder iako mnogi misle da njegov ulazak u utrku znači sigurnu pobjedu Kolinde Grabar Kitarović.
Žarko Puhovski prepoznao je njegove predsjedničke ambicije još u vrijeme dok se Milanović natjecao za Sabor.
"Mislim da on ne može dobiti na desnici, ali sastankom s veteranima i s ovom neobuzdanom retorikom želi pokazati nešto o čemu govori već godinama, a to je da on sebe smatra potencijalno ne samo najboljim predsjednikom SDP-a, nego i HDZ-a. Mogući zaključak je da se priprema na kandidaturu za predsjednika države. Njega bi beskonačno veselilo da porazi Kolindu osobno, a i to da pobijedi kao predsjednik", rekao je Puhovski, koji je tvrdo uvjeren da bi Milanović kao predsjednički kandidat značio sigurnu pobjedu - dosadašnje predsjednice.
Ono što dobije na desnom centru, Milanović može izgubiti na lijevom, ali u tome će ipak najvažnije biti s kojom će lijevom konkurencijom biti suočen i kako će kotirati u SDP-u. Hoće li stranka podržati njega ili Josipovića?
Lijevi i bazen centra ima nešto više od 1,2 milijuna glasova te je veći od desnog - ako egzodus mladih i pametnih ljudi nije izmijenio tu konfiguraciju. Odmah nakon Milanovićeva intervjua na Novoj TV oglasio se i Goran Beus Richemberg, koji se žestoko usprotivio Milanovićevoj kandidaturi.
"Odgledao sam Bagin razgovor s Milanovićem. Razumijem one kojima nedostaje na političkoj sceni netko tko ima takav gard i pristup, osobito u okolnostima koje generiraju oni koji danas vode državu. Ponajprije razumijem socijaldemokrate koji su nesretni zbog izostanka uspjeha vlastite stranke. Ali meni to nije to. Meni je to daleko ispod očekivanja. Fraza da “treba čuvati vlastiti interes, a ne slušati Bruxelles”, koju Milanović sad koristi kao svoj credo, zapravo je floskula bez sadržaja jer pokriva uglavnom nečinjenje, očuvanje status quoa, izostanak vlastite odgovornosti ili opću kritiku vlasti. Žao mi je što se Milanović ne uspijeva izdignuti iznad svoje povremene (auto)destruktivne potrebe da upropasti ono što je dobro učinio. On još nije stekao mudrost državnika i shvatio pogreške koje su dovele do pobjede desnice u Hrvatskoj. On naprosto nije prototip političara koji bi uspješno obavljao funkciju predsjednika države prema ustavnim ovlastima koje su toj dužnosti dodijeljene. Štoviše, mislim da bi samo generirao nove konflikte i da ne bi producirao bolja rješenja. Ako krene u tu političku avanturu kao nezavisni kandidat, ne samo da će onemogućiti opoziciju da se okupi oko boljega i uspješnijega kandidata od aktualne predsjednice, nego će omogućiti da Kolinda Grabar Kitarović osvoji još jedan mandat", govori Beus.
Kolinda Grabar Kitarović nakon tri godine mandata na Pantovčaku posve je transparentna. Ona će sigurno ući u utrku za novi mandat - odnosno, već je davno ušla u nju.
Nastavak na sljedećoj stranici...
