Nažalost, pravo i pravda nisu isto. Očito je da kod nas moćnici uspijevaju, a onaj tko nema nek’ se pokrije po ušima i šuti. Djecu nam ništa neće moći vratiti, rekla je Ljubica Filipović.

Ona je majka sestara Višnje i Gordane Filipović, koje su 2006. godine poginule u prometnoj nesreći, a policija tek nakon deset godina pronašla krivca. Međutim, optužnica protiv Roberta Žaje do danas nije podignuta, a roditelji sestara Filipović su za to doznali iz medija, a optužnica stoji na mjestu zbog zahtjeva branitelja za izdvajanjem nezakonitih dokaza.

"Mi smo se borili koliko smo mogli i došli smo dokle smo došli. Ja više nemam snage nizašto", rekla je Ljubica Filipović.

Saša Jelušić i Goran Marjanović, odvjetnici Roberta Žaje, uložili su prijedlog za izdvajanjem nezakonitih dokaza.

Podsjećamo, zahvaljujući upornosti roditelja Filipović, bivši ministar Vlaho Orepić naložio je ponovnu istragu te je na desetogodišnjicu tragedije uhićen građevinar Robert Žaja (47) iz Mavrinaca kraj Rijeke.

Nakon 10-godišnjeg nemoćnog ili namjernog tapkanja u mraku riječka policija je u suradnji s kriminalistima iz Ravnateljstva policije u prosincu 2016. godine napokon iza rešetaka riječkog zatvora strpala osumnjičenika za pogibiju sestara Višnje (22) i Gordane (18) Filipović. Na iznenađenje mnogih Riječana, krivac nije onaj na koga se upiralo prstom od prvog dana, nego nezamjetni građevinar Robert Žaja (46) iz Mavrinaca pokraj Rijeke.

U istragu se još sredinom svibnja sa suradnicima iz Ravnateljstva policije uključio i sam bivši ministar Vlaho Orepić, kad je na razgovor primio dvojicu Riječana u dobi od 54 i 45 godina s novim bitnim detaljima za istragu ovog slučaja te očajne roditelje Ljubicu i Dragutina Filipovića obećavši im novu, brzu i temeljitu istragu, ovaj put s razine kriminalističke policije MUP-a. 

Tog 12. svibnja ministru Orepiću i njegovim stručnim suradnicima 54-godišnji Riječanin je rekao kako se te kobne večeri našao u središtu Čavli kad je išao po cigarete. U jednom momentu, ispričao je, ugledao je manji tamni automobil kako juri autocestom u suprotnom smjeru. Ubrzo se kraj ljekarne u Čavlima pojavio i zaustavio tamni Renault Clio s razbijenim prednjim dijelom.

Bio je to automobil koji je jurio suprotnim smjerom po autocesti. Za upravljačem je bio sin jednog poznatog Riječanina i još jedan mladić na suvozačevu mjestu. Nakon što se zaustavio neki su ga pitali što je, na što je on samo slegnuo ramenima. Taj oštećeni Clio je kasnije bio sklonjen na iskopima jednog riječkog obrtnika, a to je vidjelo mnogo ljudi. Nakon toga je ministar Orepić s ravnateljem policije sve pogurao i oformio stručni tim kriminalista da radi na ovom slučaju.

Policija taji kako je na brzinu otkrila vozača

Naime, poginule sestre su te kobne večeri, prije deset godina, s trojicom mladića iz Rijeke autocestom krenule za Zagreb. Za upravljačem Toyote Yaris bila je starija sestra Višnja. Kod Inine benzinske postaje u Čavlima, izbjegavajući frontalni sudar s nailazećim vozilom koje je jurilo suprotnim smjerom, Yaris se prevrnuo. Prilikom prevrtanja vozačica Višnja je poginula, a mlađa sestra Gordana je dan kasnije podlegla teškim ozljedama. Mladići Stipe Maričić, Ante Petohlep i Gordanin dečko Ivan Šćulac, koji su bili s njima, imali su sreće te su preživjeli nesreću. Sva tadašnja policijska izvješća su upućivala na to da je nesreću prouzročio vozač tamnoplavog Renault Clia koji je pobjegao s mjesta nesreće.

Svjedoci su pak tvrdili da je “fantomski vozač”, koji je potom netragom nestao, izašao s autoceste na čvoru Čavle. Sredinom prošlog tjedna, nakon punih deset godina od pogibije sestara Filipović, iz policije je stiglo priopćenje o uspješnom dovršetku kriminalističkog istraživanja nad 46-godišnjim Robertom Žajom, kojega su zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće uz kaznenu prijavu najprije doveli pritvorskom nadzorniku riječke policije, potom državnom odvjetništvu, a zatim i sucu istrage.

Osumnjičenik za izazivanje prometne nesreće u kojoj su poginule sestre Filipović, Robert Žaja, nakon ispitivanja u policiji, temeljem kaznene prijave, ispitan je i u riječkom Općinskom državnom odvjetništvu, nakon čega je doneseno i rješenje o provođenju istrage

Sumnja se da je osumnjičeni 46-godišnjak 15. prosinca 2006. godine oko 20.25 sati, teško kršeći prometna pravila, vozilom Renault Clio kraj ulaza benzinske postaje Cernik, kako bi si skratio put u pravcu mjesta Čavli, ušao u južni prometni trak namijenjen isključivo za promet vozila u smjeru sjevera, odnosno Kikovice te dolaskom do 76 km i 600 m autoceste A6 oduzeo prednost prolaska Toyoti Yaris, kojom je upravljala pokojna Višnja Filipović, tada 22-godišnjakinja. Ona je, izbjegavajući direktan udar vozila, naglo skrenula udesno, uslijed čega se njezino vozilo više puta prevrnulo.

Pokojna Gordana Filipović, tada 18-godišnjakinja, ispala je iz stražnjeg desnog sjedišta na kolnik i od zadobivenih ozljeda preminula sljedećeg dana, dok su troje suputnika lakše ozlijeđeni – stoji između ostalog u policijskom priopćenju uz dodatak da je osumnjičenik, unatoč što je uočio nesreću, nastavio vožnju izašavši s autoceste A6 na čvoru Čavle. Osumnjičenik za izazivanje prometne nesreće u kojoj su poginule sestre Filipović, Robert Žaja, nakon ispitivanja u policiji, temeljem kaznene prijave, ispitan je i u riječkom Općinskom državnom odvjetništvu, nakon čega je doneseno i rješenje o provođenju istrage. 

Sudac istrage Županijskog suda u Rijeci, Vlado Bosner, na prijedlog zamjenice općinske državne odvjetnice Nine Vičević osumnjičenom Žaji odredio je istražni zatvor zbog opasnosti od ometanja kaznenog postupka prikrivanjem i uništenjem tragova i dokaza te utjecajem na svjedoke. Prilikom saslušanja kod suca istrage osumnjičeni Žaja u nazočnosti svojih riječkih odvjetnika Saše Jelušića i Gorana Marjanovića nije ponovio navodno priznanje dano dan ranije policijskim istražiteljima da je upravo on krivac za prometnu nesreću i pogibiju dvije djevojke.

Sve se temelji na pukim iskazima i svjedočenjima

Žajin odvjetnik Saša Jelušić rekao nam je da će se u ovoj fazi istrage suzdržati od bilo kakvih komentara vezanih uz postupak. Policija taji kako je u samo nekoliko mjeseci otkrila “fantomskog vozača” Žaju i zašto gotovo deset godina riječkoj policiji to nije pošlo za rukom. Ministar policije Orepić kaže kako je ključ rješenja bio samo dobar analitički rad i dobra suradnja radne skupine. Iako je od početka policija imala i te kako dobru polaznu točku za istragu - odbjegli plavi Renault Clio. Samo jednim klikom na računalo bila su dostupna sva takva vozila u Hrvatskoj i njihovi vlasnici.

Imali su čak i neke svjedoke, ali traljava istraga vođena godinama nije otkrila ništa. Izgleda i kao da je policija dobrano namjerno zabrljala s očevidom same nesreće i kasnijom istragom štiteći moćnog tajkunova sina. I utučeni roditelji poginulih djevojaka, kao i brojni sugovornici tvrdili su da je policijski spis o ovoj nesreći odavno “prepeglan” i očišćen od tragova koji vode stvarnom krivcu za pogibiju dvije mlade djevojke.

Ljudi od struke dobro upoznati sa slučajem, prijatelji, poznanici, pa i sam Robertov otac već progovaraju da je on zapravo “žrtveno janje”

U policiji sad pojašnjavaju da je bilo stotine takvih vozila, da je razgovarano sa svim vlasnicima i korisnicima vozila, a neki sumnjivci su bezuspješno išli na poligraf, sve do prošlog tjedna kad se osumnjičenik Robert Žaja doslovce slomio na poligrafu, policiji priznao krivnju i potom zašutio. Imaju li istražitelji dovoljno dokaza da Žaja u konačnici na sudu bude i osuđen za teško kazneno djelo koje mu se stavlja na teret vidjet će se ubrzo na sudu.

Unatoč osnovanoj sumnji, Žajinu pritvaranju i kojekakvim dokazima o kojima se javno ne zna ništa, javnost, ljudi od struke dobro upoznati sa slučajem, prijatelji, poznanici, pa i sam Robertov otac već progovaraju da je on zapravo “žrtveno janje”, a da je pravi krivac netko moćan koga se štiti godinama. Naši sugovornici bliski policiji tvrde da su nepobitni materijalni dokazi u ovom slučaju poprilično tanki i da ih jednostavno nema. Sve će se, očito, temeljiti na pukim iskazima i svjedočenjima.

Auto je bio plave boje i nikad nije imao ogrebotinu

Petar Žaja (80), otac uhićenog osumnjičenika Roberta Žaje, otkrio nam je neke nove detalje najnovije istrage. Tvrdi da je policija kod njih bila treći dan nakon nesreće pregledavši njihov gotovo novi plavi Renault Clio. Šokira tvrdnjom da su ga dan prije nego što mu je sin pozvan na razgovor policajci nagovarali da prizna kako je zapravo on bio “fantomski vozač” u pogrešnom smjeru koji je skrivio nesreću.

Nastavak na sljedećoj stranici...

- Najvjerojatnije je da su točni medijski napisi da je moj sin ‘žrtveno janje’ i da on zapravo nema veze s ovom nesrećom za koju ga sumnjiče, ali to ne mogu garantirati niti nešto reći. Moj sin treba reći istinu, ono što je i ono što nije. Ja sam prošle srijede nešto iza 14 sati bio u riječkoj policiji. Ispitivali su me o slučaju prometne nesreće od prije deset godina, kad su poginule dvije djevojke, i koja vozila koristimo. 

Ja ne znam je li priznao, ja to samo doznajem iz medija

Sin Robert je tada vozio Renault Clia. Auto je bio plave boje i nikad nije imao ogrebotinu niti ikakvo oštećenje jer bih to vidio. Kupio sam ga novog, a sin ga je nakon dvije godine zbog posla mijenjao za radni stroj drobilicu s čovjekom iz Matulja. Pa policija je dva, tri dana nakon te nesreće bila kod nas kući te pregledavala upravo taj auto i razgovarala s nama te im ništa nije bilo sumnjivo, nitko nije bio kriv - niti moj sin niti itko.

Evo, nakon deset godina strpali su u zatvor očito nekog drugog, a taj neki pravi je očito nečiji sin. Ja se čudim kako je došlo do ovoga da su njega okrivili. Po njihovu je on priznao, ali meni to nitko nije rekao. Ja ne znam je li priznao, ja to samo doznajem iz medija. Drugi moj stariji sin ga je posjetio u zatvoru i odnio mu veš. Rekao mu je samo da je dobro jer im je zabranjeno razgovarati. Mislim da moj sin nije kriv. Primijetio bih na njemu bilo kakvu promjenu u ponašanju.

Desetogodišnja istraga bila je puna propusta

Rekao bi valjda nešto, ali ne mogu vam ništa garantirati. Sve ovo mi je čudno jer su mene u riječkoj policiji dva policajca, koji su sa mnom razgovarali, nagovarali da priznam da sam ja vozio u suprotnom smjeru te da za to, ako priznam, neću biti kažnjen. Rekao sam im da ja ne bih vozio u kontra smjeru da me netko veže i prisiljava na to te da to neću priznati. Htjeli su me staviti na nekakav aparat koji otkriva laži, ali ja sam im rekao da je jedan aparat malo i neka ih donesu još, pa su odustali od toga. Kako od mene nisu uspjeli dobiti priznanje, vidio sam im na licu da nisu bili zadovoljni što me nisu uvjerili da priznam. Rekli su mi da će onda zvati sina Roberta, koji je na policiju sam otišao u četvrtak prije podne, gdje su ga i zadržali – govori nam Robertov otac Petar.

Desetogodišnja impotentna i traljava istraga riječke policije bila je puna propusta, počevši od toga da svi vlasnici i korisnici sumnjivog Renault Clia registriranih u Hrvatskoj nisu kriminalistički tretirani na profesionalan način tako da je rezultat izostao. Upozorava na to i otac sad uhićenog Roberta koji tvrdi da je policija u njihovu dvorištu još tada, odmah nakon nesreće, pregledala sinov Renault Clio i otišla bez ikakva ozbiljnog razgovora.

Njegovo ime je kasnije, tvrde upućeni u slučaj, jednostavno iščezlo iz službenog dijela spisa

Do danas je ostalo nejasno zašto Toyota Yaris u kojoj su poginule sestre Filipovć nije vještačena na kontaktne tragove iako je vještačena na tehničku ispravnost kočionog sustava, upravljača i stanja guma. Snimke nadzornih kamera na tom dijelu autoceste nakon nesreće, tvrde upućeni, nisu izuzete, a na onima pregledanima nije uočeno ili se nije željelo učiti ništa korisno. Gotovo još iste večeri tog kobnog petka, 15. prosinca 2006. godine, kad su nesretne djevojke poginule, riječka policija je imala informacije da se na tom dijelu riječke autoceste po principu ruskog ruleta voze smrtonosne autoutrke za okladu suprotnim smjerom.

Unatoč dojavama, policije nije bilo nigdje. Jedan od vozača smrti te večeri bio je, tvrdili su, a i danas tvrde naši sugovornici, sin poznatog riječkog tajkuna, inače sponzora nekih hrvatskih političara, pa čak i dijela policije. Njegovo ime je kasnije, tvrde upućeni u slučaj, jednostavno iščezlo iz službenog dijela spisa. Nakon niza medijskih prozivanja imućni tajkunov sin se tek nakon 6,5 godina od nesreće sam javio u riječku policiju na razgovor ponudivši kao alibi hotelski račun iz jednog skijaškog centra datiranog na vrijeme nesreće. Spominjalo se javno i to da aljkava istraga riječke policije gotovo deset godina nije donijela ništa. Policajci koji su radili ili imali korisne informacije za razrješenje slučaja žalili su se i roditeljima poginulih djevojaka da im se nije dopuštalo da vode istragu.

Neki od njih bili su izloženi mobingu i šikaniranju

Tvrdili su, a neki od njih to i danas ponavljaju, da čim bi se približili mogućem rješenju slučaja, micali su ih na nove dužnosti. Neki od njih su bili izloženi mobingu i šikaniranju, dok su pojedinci koji su o svemu odlučivali strelovito napredovali prema Zagrebu. Tadašnji prvi čovjek Policijske uprave u Rijeci Oliver Grbić, čije ime se povezivalo s poznatim riječkim tajkunom, kao ravnatelj policije za šefa kriminalističke policije na razini cijele države uzeo je prvog suradnika i šefa krim policije iz Rijeke Vitomira Bijelića. Njih dvojica su, ako ništa drugo, imali i profesionalnu obvezu da se svim silama potrude razriješiti tešku misterioznu prometnu nesreću iz policijske uprave u kojoj su i poniknuli.

Bola je u oči i činjenica da se slučajem u srpnju 2010. godine bavila i SOA, a tezu o zataškavanju podgrijavala je i činjenica da je jedan bivši čelnik riječke SOA-e našao dobro plaćeno radno mjesto u jednoj od tvrtki spominjanog riječkog tajkuna. Zbog nemoći u istrazi policija je lani u srpnju ponudila nagradu od 50.000 kuna za korisnu informaciju o teškoj nesreći u kojoj su poginule sestre Filipović. Ni taj očajnički potez MUP-a nije urodio plodom, sve dok prije šest mjeseci cijelu stvar nije pogurao sam ministar policije Vlaho Orepić.