Prije točno 50. godina završio je brutalan Vijetnamski rat koji je iz temelja prodrmao svijet. Amerikanci su se pognutih glava vratili poraženi kući iz sukoba kojeg mnogi smatraju prvim televizijskim ratom. Godine pat-pozicije i tisuće lijesova s beživotnim tijelima američkih mladića stvorili su snažnu antiratnu atmosferu u SAD-u koju ni ratni jastrebovi ni sva PR mašinerija nisu mogli obuzdati. Djeca cvijeća su prosvjedovala diljem zemlje, a vlast u Washingtonu se sve češće susretala s pitanjem zašto američki sinovi ginu na drugom kraju svijeta. Nixon i vojne starješine su za poraz okrivili medije, a ne žilav otpor vijetnamskih komunista. To je rezultiralo kopernikanskim obratom u Pentagonu koji je 15 godina kasnije na inicijativu Dicka Cheneya uvelike ograničio slobodu izvještavanja tijekom Prvog Zaljevskog rata.

Vijetnamski rat ostao je u kolektivnom sjećanju zbog brojnih antologijskih fotografija i videozapisa. Posebno se pamti helikopter koji napušta Saigon. Sličan prizor se dogodio tijekom paničnog američkog povlačenja iz Kabula 2021.

Fotografija koja je obilježila rat i izazvala bijes diljem svijeta je 'Napalm girl' iz 1972. Fotografija, koju je za Associated Press snimio vijetnamsko-američki fotograf Nick Ut, prikazuje tada devetogodišnju djevojčicu Phan Thị Kim Phúc kako naga trči cestom, vrišteći od boli, nakon što je zadobila teške opekline na leđima nakon napada napalm bombama zračnih snaga Južnog Vijetnama. Fotografija je snimljena je 8. lipnja 1972. u blizini sela Trảng Bàng i svijetu je dočarala svirepu kampanju bombardiranja kojom su Amerikanci i Južni Vijetnam brojne šume, sela i gradove pretvorili u zgarišta.

Phan Thị Kim Phúc

Phan Thị Kim Phúc i njezina obitelj živjeli su u Trảng Bàngu, u Južnom Vijetnamu. Dana 8. lipnja 1972., zrakoplovi zračnih snaga Južnog Vijetnama bacili su napalm na područje sela, koje su prethodno napali i zauzeli sjevernovijetnamski vojnici. Kim Phúc se pridružila skupini civila i južnovijetnamskih vojnika koji su bježali prema položajima pod kontrolom Južnog Vijetnama. No, pilot  zračnih snaga Republike Vijetnam pogrešno je identificirao skupinu kao neprijateljsku i pokrenuo brutalan napad.

U bombardiranju su poginula dva Kimina rođaka, dok je Kim Phúc zadobila teške opekline trećeg stupnja, nakon što su joj odjeća i koža izgorjele pod plamenom napalma. Fotografiju je za Associated Press snimio Nick Ut i za nju je osvojio Pulitzerovu nagradu. Kim Phúc se kasnije prisjetila da je u trenutku bljeska fotoaparata vikala 'Nóng quá, nóng quá', prevruće, prevruće. Urednici The New York Timesa isprva su oklijevali objaviti fotografiju zbog njenog nagog prikaza, no naposljetku su je odobrili. Sljedećeg dana na naslovnici lista objavljena je obrezana verzija slike, s uklonjenim novinarima na desnoj strani kadra. Fotografija je ubrzo postala apoteoza antiratnog pokreta i uvelike promijenila percepciju rata i američku involviranost.

Nakon što je snimio poznatu fotografiju, Nick Ut je odveo Phan Thị Kim Phúc i ostalu povrijeđenu djecu u Barsky Hospital u Saigonu, gdje su liječnici utvrdili da su njene opekline bile toliko teške da je vjerojatno neće preživjeti. Međutim, uz 14-mjesečni boravak u bolnici i 17 kirurških zahvata, uključujući transplantaciju kože, Kim Phúc je uspjela preživjeti i na kraju se vratiti kući. Ipak, tek se 1982. nakon liječenja u Zapadnoj Njemačkoj mogla normalno kretati. 

INTERVJU Phan Que Mai: Sjećam se onih osakaćenih, vraćenih bez dijelova tijela ili duše

Nakon godina mukotrpnog liječenja i bolova zbog kojih je jedno vrijeme razmišljala i o samoubojstvu, Phan Thị Kim Phúc se odselila u Kanadu i dobila državljanstvo. Tamo je osnovala Kim Foundation International, neprofitnu organizaciju koja je posvećena pomaganju djeci koje su žrtve rata.

Kim Phúc je postala UNESCO-ova ambasadorica dobre volje i istaknuta zagovornica mira i pomirenja. Kroz svoj rad i javne nastupe, Phúc nastoji podići svijest o stradanjima djece u ratovima i potaknuti globalnu zajednicu na promicanje miroljubivih rješenja.

Nick Ut

Pravog imena Huỳnh Công Út, rodio se 1951., a s 15 godina je počeo fotografirati za AP, nedugo nakon što mu je poginuo stariji brat koji je isto radio za američku agenciju. Nakon pada Saigona 1975., Nick Ut je osobno pretrpio tri različite rane tijekom rata: u koljenu, ruci i trbuhu. Iako je bio ranjen, Ut je nastavio raditi kao novinar i fotograf. Nakon rata, odlučio je preseliti u Tokio, a dvije godine kasnije stigao je u Los Angeles, gdje je nastavio raditi kao fotograf za Associated Press. Umirovio se 2017.