Stane Dolanc je u raspravi na sjednici Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka 23. svibnja 1980. godine, među ostalim, rekao da je s Petrom Stambolićem (tadašnjim potpredsjednikom Predsjedništva SFRJ) vidio kada je predsjednik republike u kućnim papučama pobjegao iz Užičke 15 u Bijeli dvor. Te noći ih je predsjednik republike pozvao i zamolio da se pobrinu da Jovanka Broz ne dolazi kod njega “jer on ne može živjeti od nje”.

Dodao je da su on i Petar Stambolić iste noći razgovarali s Jovankom Broz, da su joj rekli sve i da poslije tog razgovora počinje vrlo nekorektan odnos Jovanke Broz prema njemu. 

U vezi s tim razgovorom, njega i Petra Stambolića, Stane Dolanc je u raspravi na zajedničkoj sjednici Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ 8. srpnja 1980. godine rekao da je Jovanka Broz tvrdila da Tito nije otišao od nje nego da je, kako je rekla, “otet”, da je on tu žrtva... 

Iznio je također da je tom prilikom rekao Jovanki Broz sve o intrigama koje je usmjeravala protiv Eduarda Kardelja, Vladimira Bakarića, Rate Dugonjića, Stevana Doronjskog, Nikole Ljubičića i njega. Jovanka Broz rekla je da su to poluistine i počela je, kako se P. Stambolić tada izrazio, “servirati” jer im je govorila da ne znaju tko je Tito, da Tito nije to što oni misle, da je Tito htio odvesti sve stvari iz Beograda u Zagreb, ali je ona to u posljednjem momentu spriječila, da joj je Tito prokleo srpsku majku.

Govoreći o tome da neće dopustiti da Jovanka Broz blati njegovo ime, Stane Dolanc je napomenuo da je i Rato Dugonjić jednom prilikom tražio od njega da službeno priopći drugu Titu da će on Jovanku Broz preko redovnog suda tužiti za klevetu, a zatim je Dolanc dodao: “Učinit ću to i ja jer mi je dosta toga. Sve što sam radio u vezi s njom, radio sam po naređenju druga Tita, zatim po stavovima Predsjedništva, a sad sam ‘prljav’ i ne znam što.”

Također, Stane Dolanc je u svojoj diskusiji na sjednici Predsjedništva CK SKJ 6. svibnja 1981. godine, među ostalim, kazao da je drugo Tito, svjesno i svojevoljno, sam odlučio da posljednje dvije godine ne živi s Jovankom Broz, što može potvrditi više osoba - od osobnih liječnika, ordonansa i osobnih tajnika do šefova službi i kabineta predsjednika.

Na istoj sjednici Dolanc je govorio i o tome kako je Jovanka Broz odbila putovati u SSSR, Koreju i Kinu. Nakon toga Tito je definitivno odlučio živjeti odvojeno od Jovanke Broz. 

Dolanc ističe kako je, u prisustvu predsjednika Republike, jedan sat uvjeravao Jovanku Broz da treba putovati s predsjednikom Republike, ali je ona to odlučno odbijala i svoje putovanje uvjetovala time da s predsjednikom Republike ne putuju neke osobe koje su trebale putovati.

Na to je Tito rekao: “Nikakvih uvjeta, ti ne putuješ”. Na istoj sjednici Predsjedništva CK SKJ i Branko Mikulić je, između ostalog, iznio kako je predsjednik Republike sam donio odluku da se preseli iz rezidencije u Užičkoj 15 u Bijeli dvor na Dedinju.

U raspravi na zajedničkoj sjednici Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ od 8. srpnja 1980. godine Lazar Koliševski je, između ostalog, rekao da je drug Tito htio da se razvede od Jovanke Broz, ali pod uvjetom da podnese ostavku na položaj predsjednika Republike i predsjednika SKJ. 

U vezi s tim Koliševski je rekao: “Dobro je što je nagovoren da to ne čini. Tako je došlo do njegova statusa s Jovankom - da nisu razvedeni, a nisu u braku”.

U vezi s udajom Jovanke Broz za druga Tita, Lazar Koliševski je, na istoj sjednici, rekao kako mu je, tijekom puta Indijom, pokojni Vlado Simić, koji je bio jako iskusan političar i stabilna osoba, rekao: “Lazo, nije dobro to što ste dopustili. Takav brak ne može biti uspješan i imat će posljedice za cijelu zemlju. Nije samo razlika u godinama starosti, nego i u intelektu te će jednog dana doći do naše sramote” dodavši pri tome “i došlo je”.

Ljubičić dalje kaže kako je Jovanka Broz tom prilikom govorila da je Tito ostario, da to više nije onaj stari Tito, da Tito ne bi bio ono što jest da nije ona iza njega i da je pri tome često ponavljala “kako je u bespuću”. 

Iz tog razgovora je shvatio da Jovanka Broz zaključuje da je Tito star, da može umrijeti i što će onda biti s njom, kao i to da ona traži njegovu potporu u slučaju smrti predsjednika Republike, odnosno preko njega - kao saveznog sekretara za narodnu obranu - i potporu JNA.

Ljubičić, također, iznosi kako mu se Vrhovni zapovjednik nekoliko puta žalio, u početku općenito, na postupke Jovanke Broz - da je nepodnošljiva, svadljiva, da je od seljačke čobanice postala supruga predsjednika Republike i da joj je sve to “udarilo u glavu”. 

Pri tome je govorio kako razmišlja napustiti sve funkcije i razvesti se, ali su mu položaj i godine smetnja da to učini. Ističe, također, da mu se predsjednik Republike nekoliko puta žalio kako ga Jovanka Broz noću maltretira, kako je dolazila u njegovu spavaću sobu i cijelu noć vršila pritisak na njega u pogledu kadrovskih i drugih pitanja ne dopuštajući mu da spava, da je povremeno izravno vrijeđala i njega, da je često bio prisiljen zaključati se u kupaonicu i tako pričekati jutro. 

U odnosu na pritužbe Jovanke Broz da su pojedine osobe spriječile njezino putovanje s predsjednikom Republike u Kinu (svibanj 1978. godine) i Koreju, N. Ljubičić u istom pismu navodi da je predsjednik došao pozvati Jovanku Broz, ali je ona postavljala uvjete koje nije mogao prihvatiti pa je otišao na put bez nje. 

Kad se vratio s tog puta, donio joj je poklon koji je ona bacila na njega. Poslije toga je predsjednik Republike izabrao srednje rješenje - odustao je od razvoda i napuštanja funkcija te se otišao odmoriti izvan Užičke 15 i od tada pa do svoje smrti Tito se s njom gotovo nije ni vidio. 

Napominje kako se samo na temelju ovih nekoliko detalja koje je iznio, kao i od svega onoga što mu je drug Tito tada govorio, vidi uzrok odvajanja predsjednika Republike od Jovanke Broz - a taj razlog leži jedino u postupcima Jovanke Broz prema predsjedniku Republike Josipu Brozu Titu.