Najbolji način da netko srpske narodnosti bude priznat kao politički Hrvat ili Hrvatica, jest da obavi samotranziciju iz roaming četnikovanja u ustašluk novog doba koji, kako kaže Boris Buden, nije tek puko citiranje onog povijesnog. Prema pisanju Indexa, umalo pa prva dama, Kim Ann Škoro, u mladosti je, zaista ranoj, u dalekoj zemlji pisala za list “dražoljubnog” opredjeljenja – Amerikanski Srbobran. 

Istina, nije ostvarila nikakvu, uvjetno kazano, zavidnu karijeru, niti ima respektabilan opus: ta novinarska epizoda Kim Ann, djevojački Luzaich, trajala je kratko i bila vezana za njene folklorne aktivnosti. Sve i da je htjela, Kim Ann nije mogla ispasti velika budala pored živoga glavnog i odgovornog urednika tog lista, parapovjesničara rodom iz istočne Hercegovine, Jovana Deretića. 

Prema Deretiću, Rusi, Baski, Katalonci, Nijemci i svi drugi su, naravno, Srbi, a Srbi su osnovali Rim i nogometni klub Barcelona, srpske narodne pjesme je pisao osobno Homer, dok su Irci usvojili srpska kola, ali se prave budale i ne priznaju autorska prava. 

Cijela bi priča, zapravo, bila groteskna – najprije zbog šlager pjevača koji se overdozirao hrvatstvom – da suradnici Miroslava Škore nisu, kao u zlatnim vremenima zaustavljanja Reutersa, pokušali spriječiti objavu teksta na Indexu, a zatim prešli u kontraofenzivu na društvenim mrežama. “Zanimljivo je kako se u predsjedničkoj kampanji nisu sjetili gdje i što je Škorina supruga nekad davno navodno pisala. 

Uostalom kakve veze to ima? Žena ima svoju obitelj, živi u Zagrebu godinama i politička je Hrvatica uzornija od mnogih!“, napisao je, pored ostaloga, Igor Peternel iz Domovinskog pokreta. Stav je, iako ga nitko nije pitao, zauzeo i poznati lovac na vještice iz Rija i druga mitska bića nepoćudne narodnosti, Slaven Letica: 

“Pišem ovo jer posljednjih dana pratim kulturni skandal u kojem udruženim snagama takozvani lijevi i desni mediji javno cipelare Kim Ann Škoro, suprugu predsjednika Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Te nečuvene napade na nju poznatim je pitijskim rječnikom najavio dr. Milorad Pupovac, koji joj očito ne može oprostiti činjenicu što je žena političara koji ga javno proglašava – etnobiznismenom... 

Predsjednički izbori Hajka na Škorinu suprugu:Tko sve napada Kim Ann Škoro?

Dakle, umjesto da kao arhetipski hrvatski ‘muškarac’ srpskog podrijetla verbalno vojuje protiv stvarnog protivnika, političara Škore, on se svom silom obrušio na njegovu krhku ženu – Amerikanku i Hrvaticu – Kim Ann koju njegovi medijski batinaši u Srbiji, Republici Srpskoj i Hrvatskoj svom silom žele pretvoriti u ‘Srpkinju’, pa i ‘četnikinju’“. 

Gospodin slučaj zbilja ima sjajan smisao za humor: dok je Škoro šizio zbog novinarskog otkrića, a Peternel i Letica pisali u ime pjevačeve obitelji, Predrag Ličina – autor jedne od rijetkih hrvatskih komedija u kojima nije smiješno samo to što se vode kao komedije - napravio je spot o tome kako je i zašto predsjednik SDSS-a “kriv za sve”. Taj je predsjednik, naravno, Milorad Pupovac, kojem će se političko hrvatstvo priznati malo nakon smaka svijeta, točnije čim neka nova civilizacija nanovo uvede parlamentarnu demokraciju i ustavom zaštiti prava nacionalnih manjina. 

Kim Ann Škoro možda danas jest i “politička Hrvatica uzornija od mnogih”, dok “arhetipski hrvatski ‘muškarac’ srpskog podrijetla” sasvim sigurno jest upravo to - politički Hrvat. Milorad Pupovac, evo i desetljeća se nakupilo, dokazuje da to što je etnički Srbin ne znači da je, parafrazirajući Ivana Lovrenovića, manje politički Hrvat, a može i obrnuto. Zapravo, otkad je pobunu u takozvanoj SAO Krajini nazvao suicidalnom, Pupovac javno djeluje kao hrvatski Srbin budućnosti, samo što ta budućnost nikako da dođe. 

Cijela je dosadašnja, a takva će biti i ona što slijedi, politička karijera Milorada Pupovca demonstracija, kako bi Peternel rekao, uzornog političkog hrvatstva u kojem istupanje s etničke pozicije ne ugrožava ono nacionalno. Misli se, naravno, na naciju u modernom, a ne u škorodiranom smislu i devetnaestostoljetnom tumačenju te riječi. 

Je li supruga lidera Domovinskog pokreta Srpkinja, Hrvatica, Amerikanka ili sve skupa – jer identitet svakako nije jednoslojan, čak ni kod onih što su iz takozvanih miješanih brakova, kao Kim Ann Luzaich, niti su, poput nje, tek druga generacija doseljenika u SAD – ne bi trebalo nikome ništa značiti. 

SAVEZ NA DESNICI Pola Škorine ekipe dužno je Plenkoviću - kako protiv njega?

Problem je, međutim, što znači upravo onima što ih je Škoro okupio oko sebe, kao i onima kojima se obraća u lovu na glasove, a takvima nema političkog hrvatstva kojeg ne poništava srpsko podrijetlo. Zbog toga je, eto, dugogodišnji zagrebački profesor i saborski zastupnik, koalicijski partner niza vlada, računajući i HDZ-ove, četnik po rođenju i opredjeljenju, dok je netko tko je pisao za četničke listove, pa u međuvremenu izgovorio sudbonosno da notornom, interesno-ambicioznom nacionalistu, “politička Hrvatica uzornija od mnogih”. 

Nema, s pozicija hrvatske desnice gledano, toliko loše prošlosti koja može ugroziti podobnost sadašnjosti, kao što nema političkog hrvatstva ako ono, to hrvatstvo, podrazumijeva uživanje manjinskih, političkih prava. U takvoj postavci, druge svakako nema na vidiku, manji je grijeh pisati o folklornim nastupima Orchestra Sumadija u novinama koje slave Dražu Mihailovića, pa završiti u Domovinskom pokretu, nego tridesetak godina dosljedno djelovati kao hrvatski Srbin ili kao politički Hrvat srpske narodnosti, sasvim je svejedno. Posebice je svejedno onima što im je Srbin biće na traktoru koji vozi istočno i jednosmjerno.