Ni jednoga trena nije bilo pitanje hoće li kampanja biti prljava, nego kad će takvom postati. Iznenađujuće je jedino da se to dogodilo tiho, postupno, gotovo neprimjetno... No moguće je da se atomski napadi čuvaju za završnu fazu političkog rata.
Vladimir Šeks, najstariji lisac u našem političkom kokošinjcu, ljetos je najavio mogućnost pojavljivanja nekih kompromitirajućih materijala koji bi trebali devastirati Kolindinu kampanju. On je to, kao, osuđivao, ali znamo ga tri desetljeća - Šeks je Kolindi, nema nikakve sumnje, perfidno sapunao dasku jer mu je dala cipelu s Pantovčaka, a on takve nečasne otpuste nikad ne prašta.
Ništa se, međutim, još nije pojavilo - nekoliko zlih usta u gradu tvrdi da posjeduje famozne snimke, ali čekaju pravi trenutak za objavu. Takve su priče pratile i neke političare prije Kolinde (afera "vareni zec"), no sve su se pokazale ćorcima. Ali političarima koji su dolazili s desnice, a nisu joj bili po volji, u pravilu je uvijek otkrivana "nečista krv".
Žena Stjepana Mesića, Milka, bila je predmet sustavnih napada tzv. obavještajnog podzemlja (rashodovanih špijuna koji izvan sustava još slobodnije rade ono što su radili u sustavu) i prozivana kao "Srpkinja". Mesić je odgovarao da mu je žena Ukrajinka. Dražena Budišu nije napadalo podzemlje, nego nadzemlje - Antun Vrdoljak ga je pokušao diskvalificirati tvrdnjama kako njegov "bistri um i plemenito srce oplakuje bizantska krv"...
To što se Vrdoljak usudio devedesetih (usput budi rečeno, Budiša je dva desetljeća prije gulio najtežu robiju, dok je Vrdoljak snimao filmove o partizanima), u novom je tisućljeću protjerano izvan granica političke korektnosti pa je područje napada na kandidate preko prebrojavanja krvnih zrnaca ostavljeno trećem ešalonu. Tehnika napada sad je ovakva: najprije se neki trač pusti u usmenu predaju, nastoji se da zaživi u gradu.
Potom ga se dohvati "internet-gerila" - vojske plaćenih profila na društvenim mrežama guraju priču, sve dok ona ne sazre do stanja u kojemu se može plasirati na marginalne portale. Kad jednom na njima otpočne život, dalje je samo pitanje trenutka kad će doći do mainstream medija, a onda je to opasno političko oružje.
Onda je gradom krenuo vic kako je glavni odbor SDSS-a nakon kraćeg sastanka odlučio koga će podržati na predsjedničkim izborima. Škoru, glasio je vic, jer je "srpski zet".
"Kako je riječ o anticivilizacijskoj kampanji - kakve su kod nas uobičajene kod svakih izbora - priču se nije usudio objaviti ni jedan medij glavne struje, ali zakonitosti medijskog svijeta u internetskoj eri sad su dosta čvrste - ono što zaživi na marginama, korak po korak se probija prema centru, sve dok ne dospije do mainstream medija, koji to više ne mogu ignorirati.
To se dogodilo 15. rujna, kad je jedan list, pišući o novozelandskoj kantautorici Lorde, koja ima hrvatsko ili srpsko podrijetlo, članak završio interpolacijom o Škori koja je, žanrovski gledajući, pala s Marsa - a zapravo je bila ključni motiv tog napisa.
"Čija je, zapravo, Lorde? Ona zacijelo ima dovoljno jake veze s Hrvatskom, svjedoči o tome i njezin susret s predsjednicom i hrvatsko državljanstvo koje je zatražila i dobila. A zašto netko ne bi mogao u Hrvatskoj vidjeti svoju (pra)domovinu bez obzira na to jesu li njegovi preci Hrvati od stoljeća sedmog ili su pak manjinskog podrijetla? Poznat je slučaj američkog senatora Georgea Voinovicha, koji je bio srpskih etničkih korijena s Korduna, ali mu to nije smetalo da cijeloga života bude katolik jer mu je majka bila podrijetlom Slovenka. U Hrvatsku je često dolazio i aktivno je podupirao. Sličan slučaj je i s izraelsko-američkim znanstvenikom Josephom Schlessingerom, koji zna s ponosom reći da je iz Hrvatske iako je njegova obitelj teško stradala u holokaustu. Naposljetku, nije li i kantautor Miroslav Škoro tijekom svojih ekumenskih napora krajem 80-ih u Sjedinjenim Američkim Državama svoju suprugu Kim Ann (djevojački Luzaich, Lužajić) pronašao u zajednici američkih Srba? Život u mješovitom braku nije ga omeo u tome da iza sebe ostavi neke od najpoznatijih domoljubnih balada. U dijaspori bi se trebalo radovati svakome zemljaku, naročito onima koji su spremni graditi mostove. Prebrojavanje krvnih zrnaca glup je i uzaludan posao", pita se autor članka.
"Posjetit ćemo i vrlo uglednog senatora Georgea Voinovicha iz Ohija", dometnem ja prekidajući neugodnu tišinu.
"On je Srbin. Vrlo je blizak srpskoj vladi", ispali naša domaćica kao iz topa.
"Ali podrijetlom je iz Hrvatske?", ja u čudu.
"Da, ali to u ovom slučaju ne znači mnogo..."
Ako tako kaže žena koja je od mladosti školovana u Americi, kako će onda reagirati lokalni glasači desnice s pučkom školom? To je samo po sebi jasno.
Na desnici ima mjesta samo za jednog kandidata, teško je vjerovati da će i Škoro i Milanović ući u drugi krug, pa je važno steći reputaciju najkvalitetnijeg Hrvata, kao u satiričkoj pjesmi Predraga Raosa: "Nisam Srbin niti srpsko dete, ja sam Hrvat od glave do pete".
Odgovarajući na Škorine napade, i Milorad Pupovac je, u suptilno sročenoj insinuaciji, prisnažio rečenim naklapanjima. Odgovarajući na pitanje novinara portala Teleskop je li postala praksa da on kao manjinac postane hodajuća meta pred svake izbore, pa Miroslav Škoro traži zabranu njegove stranke (iako je Škoro, pošteno govoreći, o tome govorio samo hipotetski), Pupovac je rekao: "Gospodin Škoro očito ima savjetnike, a koji vjerojatno nisu njegova supruga koja bi, vjerujem, imala više razumijevanja za pitanja manjina općenito kao državljanka SAD-a, manjinskog podrijetla".
Supruga je - tvrdi Pupovac - manjinskog podrijetla, i to je nedvojbeno, jer joj je obitelj iz Hrvatske, ali, ostaje lebdjeti u zraku, nije li Pupovac aludirao na to kako je i ona manjina u manjini? Podrijetlo Škorine žene, možebitne prve dame, postaje tako predmet krimića u koji se forenzički upliće cijela legija zainteresiranih. "Najpodlije u citiranom dijelu intervjua jest Pupovčevo uvlačenje u priču Škorine supruge državljanke SAD-a manjinskog podrijetla, pri čemu se čak ni ne navodi gdje je to njeno podrijetlo manjinsko:
1.) u čovječanstvu, zato što je žensko, 2.) u SAD-u, zato što je iz useljeničke obitelji, 3.) u Hrvatskoj, zato što je došla iz SAD-a ili pak - kako pogani trač kruži - zato što je navodno Srpkinja (ili polu-Srpkinja)", piše autor teksta, pa nastavlja:
"Naime, pogani trač (odnosno, čistu laž) o srpskom podrijetlu Škorine supruge Kim Ann na društvenim je mrežama lansirao jedan nekadašnji temeljito diskreditirani hrvatski kvazinovinar, napisavši kako je riječ o kćeri pokojnog Emila Luzaicha, srpskog emigranta u Pittsburghu, začinivši to kojekakvim bljutavim spletkama o tome kako je nekadašnji desetar JNA, pa dezerter u Domovinskom ratu Miroslav Škoro u tom pravoslavnom okruženju skladao 'Ne dirajte mi ravnicu'. O tome mnoštvu neistina ne treba trošiti puno riječi, no istine radi, treba reći da Škorina supruga (i majka njegove djece) ipak nije kći pokojnog Emila Lužajića, nego je taj čovjek oženio njezinu udovu majku nakon očeve smrti te pritom usvojio i Kim Ann. Nepojmljivo je, dakle, da bi dr. Pupovac (za kojega također kruži priča kako potječe iz miješanog srpsko-hrvatskoga braka) olako pregrmio neki sličan izričaj na račun statusa, uloge ili podrijetla svoje druge (vjenčane? nevjenčane?) supruge u nekakvu zamišljenom sličnom kontekstu, a još je manje pojmljivo da se on služi takvom retorikom, između ostaloga, u svojstvu predsjednika saborskoga Odbora za ljudska prava i prava manjina".
"Suprugu Kim Ann (djevojački Luzaich, Lužajić, majka je iz Kostrene, očevo podrijetlo nije poznato) Škoro je upoznao u zajednici američkih Srba u Pittsburghu", ali ga život u mješovitom braku nije omeo da iza sebe ostavi neke od najpoznatijih domoljubnih balada. Kad bi bilo tko u Hrvatskoj prebrojavao krvna zrnca kao što to Pupovac radi supruzi Miroslava Škore, na noge bi se digle desetine udruga i stranaka, a Nenad Stazić i Vesna Pusić tražili bi hitnu", piše autor.
Škorin je stožer rano shvatio da je priča o Kimm poprimila epidemijske razmjere pa su je počeli javno komunicirati, shvativši da se nemoguće oglušiti. Ali kako? Pa baš je Škoro pjevao o "čudnim ljudima čudnog imena" i "spuštanju guste magle" - a ta se magla, koristeći se navodno čudnim imenom, sad spustila baš na njegovu kampanju!? U velikoj ispovijedi Jutarnjem listu, Kim Ann je odgovorila na sve te tvrdnje.
"Majčini roditelji su rođeni u Kostreni, odnosno Hreljinu, nedaleko od Rijeke. Otac je bio pomorac koji je odlučio ostati u SAD-u, a nakon toga, s 40 godina, u SAD je stigla i njezina majka. Emil Luzaich, otac Kim Ann, rođen je u SAD-u, njegova majka bila je Hrvatica, a njegov je otac bio Srbin iz Hrvatske, pravoslavne vjeroispovijesti. Kad je njezin otac preminuo 2009., pokopan je uz misu zadušnicu u crkvi svetog Nikole, srpskoj pravoslavnoj crkvi u Monroevilleu, nedaleko od Pittsburgha. Bio je istaknuti član dobrovoljne vatrogasne zajednice u mjestu Renkin, ugledni član zajednice, hrvatskog i ruskog kluba, član mjesnog vijeća", doznajemo iz članka.
Na pitanje smetaju li je "komentari kad kažu kako Škoro nije bio u rovu s puškom, nego na turneji s gitarom", Kim Ann je odgovorila iskreno: "Pa smetaju. Apsolutno me smetaju. Poštujem sve branitelje, a posebno njihove žene koje su ih čekale. Moja šogorica je, primjerice, radila u pivovari kako bi vojnici imali sok ili pivo na ratištu. Moj Miro je često odlazio na ratište, nastupao, svirao, pjevao... Komentara ima, i to slušam godinama. Žele ga oblatiti i na to stavljati naglasak, kako ne bi pričali o važnijim temama".
Ali nitko u Hrvatskoj se ne ubija pričajući o važnim temama: da političari pričaju o njima, ne bi se bavili ovakvim stvarima, za koje možemo citirati samo jednu staru mudrost - dragi Škoro, to je tijesto i ispod tvoga valjka izašlo...
Mate Mijić: Šakom po nosu Kolindi i Plenkoviću
Šef Škorina stožera radio je kod Ruže Tomašić. Jedan je od rijetkih ljudi oko Škore kojega ne vodi revanšizam, nego konzervativizam. Škorin program sažeo je u osam riječi: 'Lupiti šakom po nosu one koji to zaslužuju'. Na pitanje tko su ti, rekao je: 'Oni koji su izdali svoje birače'. Takvih je, naravno, puno, ali čini se da bi prva po nosu trebala dobiti Kolinda, a drugi Plenki. Nužno tim redom.
Radeljić: Zorro osvetnik joj želi pomrsiti račune
Iz Kolindina kruga došle su informacije kako su Radeljić i Karamarko bili autori važnih savjeta, poput onoga o micanju Titove biste s Pantovčaka. Kolinda se kratko vratila prema centru, ali je onda, kao da je Radeljić i dalje na Pantovčaku, nastavila po starom. Navodno ga je zvala u svoj sadašnji stožer, jer ga se plaši kao vraga, ali Radeljić nije pristao. On osvetu ne želi servirati hladnu.
Bujanec: Odustao od knjige, 'tuče' je u eteru
Najavio je pisanje knjige o Kolindi, ali od te je ideje očito odustao. Bujančevu emisiju gledaju deseci tisuća ljudi, a on ne propušta priliku da je napadne, i to će Kolindi oduzeti mnogo glasova. One s ljevice - a nije ih bilo malo - izgubila je zauvijek, centar možda i ne, no za razliku od prošlih izbora, na kojima je Josipović imao jednu jaku i jasnu alternativu (nju), ovoga puta ona je favorit.
