Sredinom travnja, dakle prije nekih mjesec dana, ukrajinska SBU, njihova najmoćnija obavještajna služba, objavila je vijest o uhićenju vlastitoga general-majora Valerija Šaitanova. Inače bi to bila prilično nevažna vijest za Hrvatsku, ali tim uhićenjem počelo se rasplitati klupko zavjera i tajnih agenata od Rusije do Njemačke i, što je nama važno, sve do Pule. 

Šaitanov je bio zamjenik šefa antiterorističkog odjela SBU-a, igrao je značajnu ulogu u pregovorima o primirjima s pobunjenicima na istoku Ukrajine, ali i u brojnim razmjenama zarobljenika. 

SBU, u istom priopćenju, tvrdi da je Šaitanov postao ruski agent prije početka rata 2014. godine. Regrutirao ga je pukovnik Igor Egorov tijekom jednog od svojih mnogih posjeta Ukrajini. Egorov je bio dio zajedničke rusko-ukrajinske antiterorističke radne skupine, ali i odlikovani agent KGB-a, a kasnije i FSB-a, koji je dobio i odlikovanje zbog sudjelovanja u aneksiji Krima 2014. 

Ruski špijuni Tajna grupa 29155 operira po Europi, bili i na Balkanu

Ukrajinci su objavili i audio snimke razgovora između Šaitanova, Egorova i neidentificirane treće osobe. Sudeći prema snimkama, pokušavali su tu treću osobu nagovoriti na ubojstvo jednog Čečena s prebivalištem u Kijevu. 

Kako piše portal Bellingcat, pretpostavlja se da je ta treća osoba zapravo surađivala s ukrajinskim obavještajnim službama jer se po kvaliteti snimke može zaključiti da je nastala uživo, a ne preko telefona. Svi dokazi upućuju na to da je planirana meta napada bio Adam Osmajev, ruski državljanin iz Čečenije, koji živi u svojevrsnom izgnanstvu u Ukrajini i bivši vođa bataljuna Čečena koji su se borili na strani ukrajinske vojske, a protiv proruskih pobunjenika na istoku države. 

Na jednoj snimci Egorov daje upute potencijalnom atentatoru kako ne smije o meti govoriti imenom ili prezimenom, nego da ga mora zvati Maradona, prema argentinskom nogometašu, a samo ubojstvo naziva “slanjem u vječna lovišta”.

Na drugoj snimci Egorov se cjenka oko cijene ubojstva Osmajeva. Prvo ponudi 100.000 dolara, ali bez previše razmišljanja pristaje platiti 200.000 dolara, a atentatoru odmah ponudi i rusko državljanstvo te “časničku potvrdu koja će jamčiti starosnu mirovinu u Rusiji”.

Ukrajinci su objavili i snimku nadzornih kamera na kojima se jasno vide Egorov i potencijalni atentator. Susret se odigrao u Hamburgu, u veljači ove godine. Bio je to posljednji susret Egorova i njegovih ukrajinskih agenata. Ranije su se susretali u raznim državama Europske unije, a zabilježena su i dva susreta u Puli.

Zašto je Egorov toliko važan? Pa, kako piše Bellingcat, pukovnik Igor Anatoljevič Egorov jedan je od viših časnika u elitnom odjelu FSB-a pod nazivom odjel V, nasljednik KGB-ove jedinice Vimpel, koja je bila zadužena za posebne operacije, a među njima su bili i atentati na aktiviste i nepoćudne Sovjete izvan granica SSSR-a.

Odjel V sudjelovao je u atentatima na brojne protivnike ruskog režima. Jedan od njih bio je i Zelimkhan Khangoshvili.

veliki misterij Tajna ruskih raketa: Zašto na svima piše Tanja?

On je proveo dobar dio svojega života na rubu. Preživio je godine gerilskog ratovanja po Čečeniji tijekom ranih dvijetisućitih, preživio pokušaj atentata u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju 2015. godine. Preživio je čak i jedno kraće vrijeme u Ukrajini, ali tamo je dobio dojavu o planiranom napadu i opet se počeo skrivati. Krajem 2016. godine stigao je u Njemačku i odahnuo.

“Vjerujem da se ovdje osjećao puno sigurnije. Samo je htio graditi bolju budućnost u Njemačkoj za sebe i djecu, nije razmišljao o ratovanju ili povratku”, tvrdi Manana Catijeva, Khangoshvilijeva bivša supruga koja živi u Njemačkoj s njihovih četvero djece. 

Upravo tu, u srcu Europe, Khangoshvili je tragično skončao. Krajem kolovoza prošle godine, nedugo nakon što se zaputio u obližnju džamiju, nepoznati muškarac mu je prišao i dva puta ga ustrijelio u glavu. Umro je na licu mjesta.

Policija je uhvatila navodnog ubojicu u blizini mjesta zločina jer su vidjeli muškarca kako u rijeku baca pištolj i periku. Ubojica je bio Vadim Krasikov, odlično povezan s ranije spomenutim Vimpelom. Prošao je njihovu obuku, dobio lažne dokumente od njih, a čak je i novac dolazio iz organizacija povezanih s FSB-om. Krasikov je, sudeći prema informacijama koje donosi Bellingcat, već ranije ubijao, što je u skladu s postupcima bivših tajnih službi Istočnog bloka. Kriminalce koristiti za najgore i najmutnije poslove.

Egorov je pod pseudonimom Elbrus upravljao, bolje rečeno pokušavao upravljati, raznim pobunjeničkim skupinama na istoku Ukrajine. Elbrus i još jedan ruski obavještajac iz vojne obavještajne službe GRU pokušavali su natjerati dvadesetak pobunjeničkih organizacija na ujedinjenje i zajedničku borbu protiv Ukrajinaca, ali im to nije uspjelo. Postoji opravdana sumnja i da su ruske tajne službe bile upletene u niz atentata na svojeglave pobunjeničke vođe u naporima da ih napokon dovedu pod kontrolu, ali čini se da ni to nije previše pomoglo jer i dalje postoje deseci oružanih frakcija koje redovito potežu oružje jedni na druge na istoku Ukrajine.

Bellingcat je nabavio i pregledao podatke o putovanjima Egorova koji pokazuju da je od 2011. kupio ukupno 481 avionsku kartu, a većina letova je bila do odredišta važnih točaka u Rusiji, poput Kavkaza ili zračnih luka u blizini granice s Ukrajinom. Važno je napomenuti da je od 2014. godine obavio 37 međunarodnih putovanja, od kojih je većina u zemlje Europske unije. Putovao je najmanje 11 puta u Njemačku - uglavnom u Frankfurt, München i Hamburg, s posljednjim putovanjem u Hamburg od 10. do 12. veljače 2020. 

20. obljetnica Priča o tome kako su tajne službe dovele Putina na vlast

Vjerojatno je tijekom ovoga putovanja bio tajno snimljen, kao što se vidi u priopćenju SBU-a. Često je letio u Hrvatsku i Francusku - i zaista, SBU objavljuje navode da su te dvije zemlje također korištene tijekom 2019. godine kao pogodne lokacije za susrete Egorova i njegove dvojice ukrajinskih agenata. Hrvatska SOA vjerojatno je igrala određenu ulogu u nadzoru susreta koji su se odigrali na našem tlu, posebno zato što se zna da, barem politički, imamo dobre odnose s Ukrajincima.

Ostale važne destinacije uključuju Crnu Goru - s četiri putovanja u obalni grad Tivat, od kojih nijedno dovoljno dugo da bi se moglo klasificirati kao odlazak na odmor. Njegov najdulji boravak bio je tijekom petodnevnog putovanja u rujnu 2016., mjesec dana prije neuspjelog puča u toj državi. Izvan Europe je Egorov više puta putovao u Tel Aviv, a jednom u Singapur. Izlet u Aman, glavni grad Jordana, dogodio se tri tjedna nakon što je jordanski kralj Abdullah II. posjetio Kremlj kako bi, između ostalog, razgovarao o rusko-jordanskoj vojnoj suradnji i sigurnosnim pitanjima vezanim uz Siriju.

Namjerno ili slučajno, pukovnik Egorov odletio je u Hrvatsku neposredno nakon što je Vadim Krasikov odletio u Pariz na putu za svoju operaciju u Berlinu. Egorov se vratio u Moskvu 23. kolovoza 2019., odmah nakon atentata na Khangoshvilija. Postoji velika nepoznanica i tiče se razine koordinacije između ukrajinske službe sigurnosti i europskih kolega kad je riječ o ovoj posljednjoj operaciji SBU-a.

Ukrajinski izvori s kojima su razgovarali analitičari Bellingcata, i to pod uvjetom anonimnosti, tvrde da je Ukrajina zatražila Egorovo uhićenje tijekom njegova posljednjeg posjeta Hamburgu, ali da ga je Njemačka odbila uhvatiti. I ukrajinski i njemački izvori tvrde da su tajne operacije izvedene zajednički, a videonadzor da je provela njemačka obavještajna služba. 

Postoje različita mišljenja o tome zašto Egorov nije uhićen. Jedna teorija koju je predložio njemački izvor pod uvjetom anonimnosti je da je bilo planova za uhićenje pukovnika FSB-a tijekom njegova sljedećeg putovanja, kad se očekivalo da će nabaviti novac za ukrajinski atentat. Ovo se putovanje, međutim, nije ostvarilo zbog uvođenja strogih mjera zabrana kretanja kako bi se suzbilo širenje korona virusa.

S-300 'Slobo je tražio oružje za rušenje aviona iznad Hrvatske'

Doista, podaci o rezervacijama koje je dobio Bellingcat pokazuju da je pukovnik Egorov kupio jednu dodatnu avionsku kartu za Njemačku - planirao je letjeti iz Moskve u Frankfurt 4. ožujka 2020. i tamo ostati do 9. ožujka 2020. Međutim, navečer 28. veljače otkazao je ove rezervacije.

Nije potpuno jasno je li Egorov otkazao sva putovanja zato što se bojao da će zaglaviti u Njemačkoj zbog uvođenja zabrana kretanja ili su jednostavno počeli curiti podaci iz istrage. Kako bilo da bilo, Egorov se i ovoga puta izvukao iz škripca. A mogao se lako naći na optuženičkoj klupi ili barem kao svjedok u nekim europskim državama.