'Slobo je tražio oružje za rušenje aviona iznad Hrvatske'

Sergej Stepašin, bivši ruski premijer, smatra da je njegov prethodnik Jevgenij Primakov, čija je bista otkrivena u Ruskom domu u Beogradu, udario temelje za današnje dobre odnose Rusije i Srbije.

Stepašin se u izjavi za Sputnjik prisjetio i dana kada je 1999. zbog bombardiranja SR Jugoslavije Primakov okrenuo avion iznad Atlantika i otkazao planirani put u Sjedinjene Države.

„Tada sam bio ministar unutrašnjih poslova i prvi vicepremijer, a kad se Primakov vratio, održali smo sjednicu Vijeća sigurnosti Rusije i izrazili žaljenje zbog bombardiranja“, navodi Stepašin.

Izručenje Top News Ovo je navodno zadnji Slobin video prije odlaska u Haag

On podsjeća da se Milošević obraćao Rusiji s molbom da Jugoslaviji isporuči S-300, uz opasku da u tom slučaju ne bi bilo nikakvog bombardiranja.

„Ali historija se ne može vratiti unazad“, dodaje Stepašin, a na pitanje da li je točno da je Primakov bio za to da se Srbiji pokloni ili proda taj sustav protuzračne obrane, odgovara:

„O tome smo razgovarali na Vijeću sigurnosti Rusije. Ja sam također bio član tog vijeća. Ali predstavnici vojske su rekli da Jugoslavija nije članica Varšavskog ugovora. Po mom mišljenju, to je bila greška. Da su ti kompleksi bili ovdje, a bilo ih je lako dopremiti, nijedan NATO avion ne bi preletio jer bi bio oboren“.

Stepašin je naslijedio Primakova na mjestu premijera i, kako kaže, s time i čitav posao oko jugoslavenskog pitanja, uključujući i pregovore G8 u Kölnu, odlazak u Sjedinjene Države, pregovore u Sarajevu.

Zaključuje sa žaljenjem da ideja Jevgenija Primakova o budućoj Jugoslaviji nije do kraja ostvarena i da je Srbija ostala bez izlaza na more, ali da se on ipak trudio da nastavi orijentaciju svog prethodnika.

„Skrećem pažnju da su i danas, poslije 20 godina, odnosi Rusije i Srbije, odnosi naših predsjednika pošteni, transparentni, suradnja se odlično odvija, a ja mislim da je temelje za sve to udario upravo Jevgenij Primakov“, vjeruje bivši ruski premijer.

Stepašin naglašava i da je Rusija izvukla pouke iz bombardiranja Jugoslavije, što se, objašnjava, vidi u onom što se sada događa na Bliskom istoku, u Siriji.

Strogo čuvano Life Procurili dokumenti: Slobo se mogao spasiti, odbio je pomoć

Što se tiče Srbije, kaže da su joj vezali ruke otevši joj dio teritorije, a stalno s njom igraju neku igru – „popustite tamo, popustite ovamo, a onda ćemo možda da vas primimo u Europsku uniju, kao što se desilo Sjevernoj Makedoniji, koju su obmanuli“.

Kako kaže drago mu je što predsjednik Srbije Aleksandar Vučić „ispravno i jasno to razumije“.

Inače, raketni sustav S-300 je obrambeni sustav raketa zemlja-zrak koji može pogađati balističke rakete kratkog i srednjeg dometa, krstareće projektile kao i taktičke i strateške vojne letjelice. Iako je ovo naoružanje pomalo već zastarjelo, njegova cijena nije mala za srpske prilike. Iran je platio čak 160 milijuna dolara za S-300PMU-1 koji uključuje samo jednu bateriju - šest lansera, 48 raketa, zapovjedna, radarska i pomoćna vozila.

S-300, ovisno od raketa kojima je opremljen, može imati teoretski domet od čak tristotinjak kilometara.

Hrvatska je svojevremeno krenula u kupovinu jednog takvog sustava. 

Moćno oružje, koje je 1995. češki trgovac oružja Petr Pernička tajnim kanalima iz Ukrajine zbog embarga UN-a na kupnju vojne opreme i naoružanja, isporučio MORH-u nikad nije bilo plaćeno. Isto tako, sustav nikad nije bio operativan jer nije bio cjelovit.

Stiglo je, prema podacima MORH-a, manje od 40 posto potrebnih komponenata sustava. Najvrijedniji dijelovi bili su kontejneri s projektilima (koji su iz propagnadnih razloga nakrcani na kamion i prikazani na legendarnom mimohodu na Jarunu uoči akcije Oluja) i kontejner tehničke dokumentacije iz koje se moglo do detalja iščitati kako S-300 funkcionira i koje su mu operativne manjkavosti i prednosti. 

Na zapadu, pogotovo SAD-u, koji je sredinom 90-ih s poticao oslobodilačke akcije HV-a u Hrvatskoj i BiH, dolazak S-300 u Hrvatsku izazvao je priličnu pozornost i zainteresiranost obavještajnih i inženjerskih službi vojske SAD-a. 

Početkom 2000-ih, izbio je sudski spor s državom oko plaćanja S-300. Kao tužitelj pojavio se trgovac oružja Zvonko Zubak. On je otkupio navodna nenaplaćena potraživanja od spomenutog češkog liferanata Petra Perničke. Zubak je dokazivao utemljenost svog zahtjeva za plaćanjem 200 milijuna dolara kontroverznim ugovorom koji je, kako je nekoliko puta utvrdio hrvatski sud, ovjeren nevjerodostojnim potpisom sada pokojnog ministra obrane Gojka Šuška. Sustav je nakon Domovinskog rata završio konzerviran u dva vojna skladišta: rakete u Puli, a ostali, manje opasni dijelovi. negdje u Zagrebu

Wagner Top News Ruski plaćenici - ginu u Siriji, a Kremlj ih se odriče

Pojavom WikiLekasa osvanuli su i neki zanimljivi dokumenti o hrvatskom S-300. Primjerice, kada je bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Ralph Frank, u studenom 2003., poslao super-tajni memorandum tadašnjem ministru obrane SAD-a Donaldu Rumsfeldu uoči njegova dolaska u Zagreb. U njemu Amerikanci jasno kažu da žele hrvatski S-300 te da su im 'dva hrvatska ministra obrane obećala ali nisu osigurala transfer nekompletnog hrvatskog, ali jako poželjnog sustava S-300 (NATO oznake SA-10 Grumble)'.

'Ministrica obrane Antunović (SDP) usko je surađivala s našom vojnim izaslanikom', izvještava ambasador Rumsfelda. 'ali je ostala bez političke podrške te je cijela stvar stala i zbog parlamentranih izbora.' Frank otkriva da su dijelovi hrvatskog S-300 sustava namijenjeni američkom ratnom zrakoplovstvu za testiranja i ocijenjivanja mogućnosti novih generacija borbenih zrakoplova SAD-a. 'Spor između Vlade RH-a i trgovca oružja Zvonka Zubaka oko vlasništva nad sustavom S-300 cijeli je postupak blokirao na hrvatskom sudu.' No, SAD kaže da je ustupanje posjedovanja S-300, bez vlasništa, mogući izlaz za vladu SAD-a. 

Nema potvrde da je sustav S-300 u Americi, ali je gotovo sigurno da više nije u Hrvatskoj.