Oni koji ne uče iz svojih grešaka u prošlosti osuđeni su ih ponavljati. Možemo tako parafrazirati poznatog filozofa Georga Santayanu kad govorimo o borbi protiv korupcije i rasta političke kulture u Hrvatskoj. Kad je prije 10 godina pod pritiskom Europske unije Hrvatska silno poželjela dokazati da je spremna za europsku obitelj, a da nije blatna balkanska krčma u kojoj caruju klijentelizam, korupcija i nepotizam, javnost je ostala zgrožena količinom korupcijskih afera koje su isplivale na vidjelo. I modela na koje se pljačkala Hrvatska.

Sljedećih godina živjeli smo u uvjerenju da smo naučili na greškama. Da se više nikad ne može ponoviti da, primjerice, Ivo Sanader i njegova obitelj imaju nesrazmjer u imovini od 27 milijuna kuna. I što je još gore, da baš niti jedna institucija nikad na to ne mrdne niti prstom. Sve dok Sanader nije sam abdicirao, a politika dala zeleno svjetlo da se istraži ono o čemu se samo tajno nagađalo po hodnicima.

Prave vrijednosti HDZ-ovci misle da je bolje lagati i muljati o imovini

Sanader je tek sad završio u zatvoru i ima jednu pravomoćnu presudu, ali za većinu drugih koruptivnih djela za koja se tereti još nema pravomoćnih presuda. I nije tu samo problem Sanader, on je samo postao jedan od simbola. Sanader je pomno gradio svoju mrežu odanih suradnika prve četiri godine vladavine, a onda je u sljedećemu mandatu korupcija procvjetala. Trebalo je neko vrijeme da su se svi uigrali. Da su postavljeni na čela javnih tvrtki oni koji će biti poslušni.

Oni kojima će moći doći HDZ-ov rizničar i šef carine Mladen Barišić i narediti da posluju s određenim tvrtkama, plaćaju fiktivne račune... Trebalo je vremena da se s građevinskim tvrtkama dogovore modeli dobivanja poslova i preplaćivanja u građenju. Glavno obilježje cijelog jednog mandata je bilo da niti Porezna uprava, niti Državno odvjetništvo, niti policija nisu reagirali. Tako Sanaderov model nije zaustavljen u početku, dapače pušteno mu je da se razvije do neslućenih razmjera.

Kad je Sanader otišao, imali smo i dalje sličnih slučajeva. Pao je prvo nekad moćni Nadan Vidošević, koji je još bez presude, a utvrđen mu je nesrazmjer imovine od 38 milijuna kuna. Tek prije četiri godine je krenuo obračun i sa Zdravkom Mamićem i njegovom hobotnicom, u vrijeme kad je već uspio sakupiti bogatstvo. I neki ministri iz vlade Zorana Milanovića, poput Tihomira Jakovine, kad su otišli s pozicije, krenuli su u kupnju nekretnina. A samo mediji su mu dosađivali s pitanjima o podrijetlu imovine.

Iako je u postsanaderovsko vrijeme SDP najavljivao veliki obračun s korupcijom, provjeru imovine i žestoku borbu protiv nesrazmjera imovine, sve je završilo tek površnim rezultatima. Pa čak i ako su osnovali i posebno tijelo u Poreznoj upravi, tzv. Porezni Uskok, u kojem su bili vrhunski forenzični stručnjaci obučeni za provjere računa i razotkrivanje skrivene imovine.

Danas je na niz primjera vidljivo da ponavljamo iste greške, a da nema niti političke niti institucionalne volje da se moguće koruptivne radnje odmah provjere, ispitaju i utvrdi imaju li najviši dužnosnici nesrazmjer imovine. Štoviše, neki od njih se niti ne trude davati posebna obrazloženja na nelogičnosti o kojima se piše u medijima. A popis dužnosnika za koje se javnost pita otkud im novac je sve duži: ministri Lovro Kuščević, Tomislav Tolušić, Goran Marić, ministrica Gabrijela Žalac, zastupnik Josip Đakić, braća Brkić...

U Hrvatskoj je do 1990. godine postojao Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine.

"Obustavit će se postupci koji su pokrenuti po ovom zakonu, a u kojim nije doneseno pravomoćno rješenje. Neizvršena rješenja neće se izvršiti. Prava građana kojima je oduzeta imovina po ovom zakonu odredit će se posebnim zakonima", stoji u kratkim odredbama kojim su ukinuli taj zakon prije točno 29 godina.

Ostavke nikako Sve afere Plenkijevih ministara i zašto ih nije smijenio

Iako je on imao danas neprihvatljive odredbe, koje zadiru u pravo vlasništva, ipak se postavlja pitanje bi li nam novi, suvremeni Zakon o podrijetlu imovine, bio dobar alat za borbu protiv korupcije.

"Nije cjelovito ispunio izvješće o imovnom stanju. I to što se tiče svojih nekretnina, bilo onih koje su knjižno, izvanknjižno vlasništvo, što se tiče svojih pokretnina, što se tiče OPG-a, što se tiče automobila, i što se tiče svih ovih ostalih prihoda, kako za sebe, tako i tada za svoju suprugu", službeno je obrazloženje zašto je Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa pokrenulo postupak protiv HDZ-ova zastupnika i šefa HVIDR-e Josipa Đakića od prošlog tjedan.


Đakićeva prijavljena imovina, kao i imovina njegove obitelji je značajno porasla tijekom zadnjih 20 godina, a ako 2019. Povjerenstvo ima dokaze za niz nekretnina i dohodak koji nije prijavio, onda bi to bio to bio skandal. Ali je sve završilo kao vijest. Đakić u najgorem slučaju može dobiti kaznu do 40.000 kuna koju može platiti na rate i na koju se smije žaliti. I to mu je najveća kazna. 
Ministar uprave Lovro Kuščević, kako je otkrio portal Index, voli se odmarati u divnoj maloj vikendici u svom Nerežišću na Braču.

Ona je izgrađena na veoma čudan način, s dozvolom koja je krenula s obnovom postojeći mali gospodarski objekt. No, iako je ministar često tamo, kuća se vodi na njegova šogora. Koji je do prije par godina bio u skupini građana koja je od države kupila stan po povoljnim uvjetima. Ali čak i za tu cijenu mu je morao jamčiti šogor Lovro. Sada ima divnu oazu. Je li to Kuščevićevo ili ne? Je li možda šogor dobio neki nenadani primitak i zaista sam izgradio kuću pa je samo daje na korištenje iz zahvalnosti šogoru?

Ili je možda ministar, a nekadašnji načelnik općine Nerežišće preusmjerio svoj skriveni novac šogoru? Sve ove opcije su otvorene, ali ih i nema tko ispitati. Ministar je samo rekao da je on svoju imovinu prijavio. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nema nikakve ovlasti provjeravati račune i tijek novca ni ministra, a kamo li njegova šogora. Porezna uprava je možda reagirala, ali možda i ne. Nikada nećemo saznati jer na takva pitanja ne odgovaraju. Možda je sve čisto, možda nije.

Ministar bi radi zaštite svog integriteta trebao izaći pred novinare i sve objasniti, a s njim bi mogao i šogor. Ali to nisu uradili, nego su se zadržali na šturim odgovorima. 
Nešto drugačije, ali opet u biti slične situacije su i s ostalima članovima Vlade. 
Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić se mogao opravdati greškom i ispričati se jer je prijavio upola manju kuću računajući samo neto stambeni prostor.

No, novinari su otkrili još niz njegovih veza i s tvrtkom od koje je kupio zemljište, a paralelno im prodao stan, i da je njegova supruga zemljište na moru kupila od baš tvrtke koja surađuje s njegovom županijom i kojoj je davao poslove, da na kraju, barem po prijavi u imovinskoj kartici, postoje sumnje na sav tijek novca. Opet niti novinari niti povjerenstvo nemaju nikakve alate za praćenje tijeka novca, a nije poznato da se i jedno tijelo tim bavilo.


Braća Brkić Nakon Vase, USKOK kreće istražiti i imovinu brata Joze

Ministrica Gabrijela Žalac je u svom dvorištu imala novi Mercedes za koji tvrdi da je majčin iako ga je vozio i njezin suprug. Unajmljen je od poduzetnika koji otvoreno kaže da je prijatelj s ministricom i obitelji i koji je prolazio na javnim natječajima Vlade. Plaćene račune za najam nisu pokazali, a vidjet ćemo hoće li ih poslati povjerenstvu. 
Milijan Brkić, danas drugi čovjek HDZ-a, još kao službenik u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji kupovao je stan, mešetario dionicama i na tome zarađivao, a njemu je nesrazmjer imovine utvrdila i Porezna uprava.

Ali je on rekao da je 1,2 milijuna kuna stiglo od brata Joze u Australiji. Nije mogao to dokazati računima, nego je tvrdio da je donio novac u gotovini i Porezna mu je povjerovala... 
Sve su to veoma dvojbeni slučajevi koji su se otvorili u zadnje vrijeme, a treba li nam zaista zakon o podrijetlu imovine ili samo neovisnije institucije koje će zaista raditi svoj posao?


"Taj zakon je u socijalizmu služio prvenstveno za političke obračune na lokalnoj razini i međusobno prijavljivanje. Nikada nikoga nije zakačio na visokoj, državnoj razini. Bojim se da bi tako bilo i s novim zakonom. Osim toga, naš novi sustav je proglasio poželjnim da se ljudi bogate dok je u socijalizmu to bilo zabranjeno", pomalo cinični kaže analitičar Žarko Puhovski koji zna kako je isti zakon funkcionirao u prošlom stoljeću. 


"Zakon ne pomaže ako vam pravosuđe funkcionira ovim tempom u kojem prolazi pet godina do nepravomoćnih presuda. Također, jedan od naših osnovnih problema je neprofesionalnost javne uprave koja ne služi javnosti i državi, nego prvenstveno onima koji su ih doveli. Pa kako poreznoj može netko ostati dužan milijun kuna, a meni šalju i opomene za dug od 260 kuna?!", opisuje Puhovski, koji drži da je korupcija samo simbol problema, a bit je da se velike odluke donose netransparentno, u pozadini, dok se u javnosti guraju puno manji slučajevi.

"Na kraju je kod birača došlo do jednog cinizma koji je dugoročno štetan za društvo. On se sažima u tome da većina birača kaže: 'Svi su oni lopovi, a među njima biram svoje lopove'", zaključuje Puhovski.

U političkom prostoru, najviše se za ovaj zakon zalaže Živi zid i bivši sudac Mislav Kolakušić. Živi zid je kao parlamentarna stranka i predložio takav zakon. On bi se odnosio na sve dužnosnike, suce, ali i njihovu bližu rodbinu. Zakon ima i pravne nedorečenosti i razradu samog postupanja, ali je zanimljivo kojim je glavnim argumentima Vlada odbila taj prijedlog. Nisu rekli da bi ga trebalo popraviti, pravno doraditi, nego su rekli da je nepotreban.

Zar uvijek njih!? Prokletstvo HDZ-a: Kako baš njima uvijek podmeću

I to iz dva osnovna razloga. Naveli su da Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa već provjerava istinitost podataka koje daju dužnosnici i da će se raditi na daljnjem njihovu snaženju. Drugi argument je da već postoje propisi i da Porezna uprava radi na provjerama nesrazmjera imovine građana i naplaćuje poreze kada utvrdi da imovina ne odgovara prihodima. 
Oba argumenta su labava. 


"Povjerenstvo se ne bavi načinom stjecanja imovine. mi nemamo te ovlasti. Mi samo uspoređujemo podatke iz prijavljene imovinske kartice s podacima koje možemo pribaviti od javnih tijela", rekao je član Povjerenstva Željko Ivanjek.

Osim toga, prema prvom nacrtu novog zakona o sprečavanju sukoba interesa, ovlasti povjerenstva će se još smanjiti. Tu kao svojevrsni sukob interesa može biti upravo pozicija Lovre Kuščevića. On predlaže zakon koji bi i njega mogao zakačiti zbog vikendice kada bi povjerenstvu povećao ovlasti. 
Drugi argument također ne stoji. Kako je otkrio Express ove godine, od pompozno najavljivanog lova na porezne utajivače, Porezna je u sedam godina naplatila tek 38 milijuna kuna dodatnog poreza u 895 slučaja!

Podsjetimo, usporedbe radi, da je samo Vidoševiću u kaznenom postupku utvrđeno 39 milijuna kuna nesrazmjera. Indikativno je i da kad Porezna utvrdi nesrazmjer, ne idu automatski prijave DORH-u, nego tek ako se posumnja za kazneno djelo. 
Dodatno, nesrazmjer imovine se provjerava samo unatrag šest godina, a ako je netko zgrnuo imovinu ranije, onda više poreznici nemaju pravo ništa naplatiti niti pokrenuti postupak.

Pompozno najavljivani tzv. Porezni Uskok je stavljen direktno pod ingerenciju ravnatelja Porezne uprave, a njega imenuje Vlada pa je redom ili iz stranke na vlasti ili im je blizak. I iz ovoga je vidljivo da sustav prilično zapinje na neovisnoj, institucionalnoj kontroli rada dužnosnika kako bi se postigla maksimalna transparentnost i povjerenje građana u ljude koji obnašaju najviše funkcije u državi.

Zanimljivo je i da ova vlada, koja je proeuropska, i Andrej Plenković kao čovjek koji se kune u europske standarde, nije učinila u dvije godine skoro ništa da bi to promijenila. 
Treba vidjeti i kako će se postaviti prema prijedlogu Mosta koji je predložio da se barem osnuje javni registar u kojem bi svi dužnosnici prijavljivali troškove koje čine javnim novcem. Takvo nešto postoji u Kanadi, a sad je i Bjelovar napravio korak s objavom svih računa. Nikola Grmoja iz Mosta zato kaže da bi Vlada trebala prihvatiti takvu ideju, ali predložit će i još antikorupcijskih zakona.

"Predložit ćemo i da povjerenstvo za sukob interesa s većim i drugačijim ovlastima postane Agencija za suzbijanje korupcijom kao u Sloveniji, ali i još niz mjera", kaže saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja.