Već tijekom ljetnih mjeseci ili najkasnije najesen hrvatski proračun će pogoditi prava bomba. Nakon što smo već izgubili gotovo 4,5 milijardi kuna za jamstva Uljanika jer brodovi koje je to brodogradilište ugovorilo nije izgradilo, Arbitražni sud u Washingtonu će donijeti odluku o tužbi MOL-a protiv Republike Hrvatske.

U prosincu 2016. Hrvatska je već izgubila arbitražu protiv MOL-a u Ženevi, ali tu se radilo o svojevrsnoj pritužbi koju je vlada Zorana Milanovića pokrenula protiv mađarske kompanije koja je najveći suvlasnik Ine kao svoj odgovor na arbitražu u Washingtonu. 

Zatvorska ptičica Kako je Ježić slučajno otkrio zašto je Sanader morao otići

U Ženevi smo izgubili i trebali smo platiti sve troškove koji su na kraju bili veći od 100 milijuna kuna, ali Washington će puno više odnijeti iz proračuna. Prema našim izvorima bliskim Vladi, koji su upoznati s tijekom situacije, samo bi čudo moglo spasiti Hrvatsku od gubitka. A ona se ne događaju, pogotovo nakon šest godina sudovanja i nakon što smo saznali da je proces u završnoj fazi.

Odluka još nije napisana i formalizirana, ali prema onome što je u zadnje vrijeme poslano na očitovanja Hrvatskoj i MOL-u, odšteta će se popeti na oko 4,5 milijardi kuna. Tako visok iznos odštete je dosad spominjao samo Tomislav Karamarko prije tri godine, prije svojeg odlaska, ali tad su njegovi partneri uvjeravali ostale da pretjeruje. Na kraju, prošle su još tri godine sudovanja, a ugovori koje Hrvatska nije ispunila su čitavo vrijeme na snazi.

Koštat će nas kao Uljanik

"Otići će još jedan Uljanik", kaže nam sugovornik upućen u slučaj. 

Formalne, službene potvrde ove informacije nema u raznim tijelima Vlade gdje smo se raspitivali, ali treba znati da ni dosad nitko nije htio ništa komentirati i u prošlom slučaju. Samo je premijer Plenković na Badnjak 2016. izašao s informacijom da je arbitraža u Ženevi izgubljena i da Vlada ima model kojim će otkupiti od MOL-a dionice. Gotovo tri godine poslije, od otkupa dionica nema niša i vjerojatno neće ni biti jer nije izabran ni konzultant koji će odrediti model.

A Vlada je, čini se, konačno i odustala da u ovome mandatu otkupi Inu. No vratimo se na arbitražu koja će opteretiti državni proračun. Vlada na čijem čelu je bio Sanader potpisala je 2009. ugovor kojim će otkupiti poslovanje plinom od Ine. 

DOJKIĆ Bivši dečko Sanaderove kćeri: Ćaća mu je plaćao stanove

Uz taj ugovor potpisuju se i međudioničarski ugovori kojima se prepušta pravo upravljanja i donošenja svih odluka u Ini MOL-u iako nisu većinski vlasnik. Samo rijetki su tad upozoravali da je ugovor o plinskom biznisu štetan, ali Hrvatska ga nije mijenjala. Ispunjen je dio ugovora i otkupljeno podzemno skladište Okoli, ali Hrvatska nikad nije preuzela samo poslovanje plinom.

U ugovoru je stajalo i da se plin nabavlja 15 godina po tzv. ruskoj formuli, koja je u ovom slučaju bila puno povoljnija za prodavača Inu nego za kupca - Republiku Hrvatsku. 

Vlada Jadranke Kosor koja je naslijedila Sanadera nije promijenila ugovor niti ga raskinula, ali je odgodila otkup plina. U međuvremenu su joj došle analize po kojima je vidjela da bismo imali milijunske gubitke svake godine na plinu.

S jedne strane je trebalo imati reguliranu cijenu za stanovništvo koje je već grcalo pod krizom, a s druge je prijetio financijski kolaps za proračun koji je ionako bio pogođen krizom. Vlada Jadranke Kosor je učinila ono što najčešće i čini politika u Hrvatskoj - odgodila je kupnju i sve ostavila nekome drugome. 

Pogotovo što je u međuvremenu Uskok otvorio istragu i protiv Ive Sanadera. Ta optužba je itekako poznata - Sanader je namjerno sklopio štetan ugovor, predao i upravljačka prava u Ini u zamjenu za 10 milijuna eura mita. Unatoč svim tim optužbama, neispunjeni ugovor je bio na snazi.

Nakon ove odluke Hrvatska više nema mogućnosti za pregovore

Kosor i tadašnji ministar gospodarstva Đuro Popijač pokušali su oformiti tim za pregovore, ali od toga nije bilo ništa i MOL nije započeo pregovore. Iako su otvoreni procesi za Inu, tad, kao i danas, ugovori nisu promijenjeni, oni su i dalje važeći te ih Hrvatska nije ispunila. 

Mađari su čekali novu vladu Zorana Milanovića i njihov stav. Milanović je pokušao istu taktiku, oformiti pregovarački tim i pokušati promijeniti ugovore. Oni su išli na Mađare argumentima o neispunjenim obvezama još od preuzimanja Ine u vrijeme Račana, kako je pala proizvodnja i sve ono što se i danas zna o poslovanju Ine. Ali ugovore nisu promijenili. 

Ćaćin uspon Sanaderovi počeci: Htio se obogatiti na golišavim fotkama

MOL je prvo prijetio da će tužiti arbitražnom sudu i tražiti odštetu koja se 2013. godine procjenjivala na oko dvije milijarde kuna. 

Pregovarački tim, u kojemu su bili SDP-ovac Mladen Pejnović, a kasnije i tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, bio je uvjeren da se neće odlučiti na taj potez. Ipak, Mađari odlaze na arbitražu i mirno čekaju. Kako je u međuvremenu Ivo Sanader osuđen da je u zamjenu za mito potpisao štetan ugovor za plinski biznis i predao Inu na upravljanje Mađarima, Hrvatska pokreće arbitražu u Ženevi godinu dana kasnije.

Sljedeće dvije godine bile su dramatične. Prvo je Ustavni sud ukinuo presudu Sanaderu i sve vratio na ponovno suđenje. A onda su arbitri u Ženevi odbacili hrvatsku tužbu. I to pozivajući se upravo i na neke argumente koje je iznio Ustavni sud u svojem poništenju odluke. Odluku u Ženevi hrvatske su vlasti probale osporiti, ali uzalud. 

U ovom trenutku se ponovno sudi Ivi Sanaderu na Županijskom sudu u Zagrebu za istu stvar. On je formalno nevin čovjek što se tiče Ine, a u zatvoru je zbog druge afere. Zato je moguć i potpuno apsurdni razvoj situacije - Hrvatska gubi arbitražu u Washingtonu jer nije poštovala ugovore, a Sanader bude pravomoćno osuđen da je primio mito za iste te ugovore i da su oni štetni. 

U gubitak arbitraže u Washingtonu zbog jasnog ugovora koji je na snazi ne sumnjaju ni brojni pravni eksperti, unatoč tom apsurdu. Hrvatska nakon toga više nema nikakvih mogućnosti za pregovore i morat će platiti iznos koji je narastao na spomenutih 4,5 milijardi kuna. Pitanje je samo trenutka kad će odluka doći. 

Sve će to platiti porezni obveznici

U konačnici, sve će to pokriti porezni obveznici i ovaj trošak će znatno umanjiti šanse za neki novi krug poreznog rasterećenja. Podsjetimo, Vlada se pohvalila da je svim poreznim izmjenama u tri godine ostavila oko šest milijardi kuna u džepu građanima i poduzetnicima. Prošle i ove godine smo prvo izgubili 4,5 milijardi kuna na Uljaniku, a sad bi isti iznos mogao otići i za Inu. 

Olakotno je, ako se uopće može nazvati tako, što taj novac ne ide MOL-u nego Ini koja je oštećena. A država je još vlasnik gotovo 45 posto, pa joj se dio i vrati kroz isplatu dobiti. To će vjerojatno i biti jedan od argumenata kad se u Vladi budu opravdavali za izgubljenu arbitražu, kaže naš sugovornik. 

Šta im je? HDZ-ov kadar: Piju, tuku, siluju, slikaju se goli...

Gubitak arbitraže će biti potvrda da su sve vlade, a na kraju porezni obveznici, izvukli deblji kraj u sukobu s MOL-om. 

Danas je već donesena odluka o zatvaranju rafinerije u Sisku i njezinoj prenamjeni, a ovaj mjesec je Ina poslala i prve vagone nakrcane naftom iz Hrvatske iz Siska na preradu u Mađarsku. Kažu da je to test, ali nisu obrazložili za što.

Nafta s hrvatskih polja za koje je Ina dobila jeftine koncesije tako bi se mogla prerađivati u Mađarskoj iako postoje tumačenja da su koncesije dane baš uz uvjet da se hrvatska nafta prerađuje u Sisku. S druge strane, potpuna odluka o modernizaciji rafinerije u Rijeci još nije donesena i pitanje je hoće li s obzirom na to da MOL traži porezne olakšice prije te investicije. 

Vlada Andreja Plenkovića je izmijenila i 17 godina star zakon o privatizaciji te je tako omogućeno puno lakše većinsko preuzimanje Ine. Hrvatska u ovom trenutku pregovara i o novom partnerstvu s Mađarskom u gradnji LNG terminala, gdje bi Mađari trebali imati 25 posto. 

Otkup Ine više nitko i ne spominje, a Vlada se, po svim potezima, izgleda pomirila da MOL drži sve konce u rukama u upravljanju kompanijom.