Bivši francuski vojni deminer Greg Robin u veljači je ostao jako iznenađen kad je na crti fronte protiv ISIL-a naišao na mine za koje nije bio siguran gdje su proizvedene i iz koje su države uvezene u Irak. Stotine savršeno identičnih antitenkovskih mina izgledale su kao da su proizvedene u Italiji, svakako u masovnoj proizvodnji, ali Robin nije bio siguran. "Pitao sam se koja je zemlja to mogla proizvesti. A onda sam istražio, analizirao ih i zaključio da je veliki dio njih proizveden u kućnoj radinosti", kazao je za Financial Times Robin, danas službenik Sahan Researcha, britanskog think-tanka za razvoj i izmirenje. "Neke su tako dobro napravljene da ih više niti ne možemo nazvati improviziranim eksplozivnim sredstvima", objasnio je razmjere fenomena koji se, posebno u jeku ofenzive iračkih vojnih snaga i koalicije predvođene SAD-om, primiču trenutku oslobođenja grada Mosula od ISIL-a.

ISIL-ova proročanstva Počeo je konačni slom Islamske države u Iraku

Emmanuel Deisser, direktor Sahana, objasnio je za Financial Times da su nakon takvih otkrića takve improvizirane mine morali smisliti novi termin, "industrijalizirane eksplozivne naprave". "Islamska država je prošla kroz pravu industrijsku revoluciju. Stekla je radnu snagu koja je sposobna proizvesti naizgled beskonačnu količinu visoko kvalitetnih strojeva za ubijanje i improviziranih eksplozivnih naprava", rekao je Deisser čiju je organizaciju angažiralo Kurdistansko regionalno sigurnosno vijeće da istraži prijetnju ISIL-a ovakve vrste. Sahan je pritom utvrdio i to da se vještine koje je razvio ISIL, šire dalje Bliskim istokom i Rogom Afrike, da se neki tragovi toga mogu naći već i u Libiji, te da i egipatski džihadisti raspolažu video-uputama za proizvodnju samoubilačkih eksplozivnih prsluka.

Upravo takve eksplozivne naprave bile su ključne za ISIL 2014. kada je zauzeo oko trećine teritorija Iraka i polovice teritorija Sirije, jer se uvelike koristio samoubilačkim napadima. Skoro identične taktike ISIL koristi i danas, ali i pojedine druge džihadističke skupine u Siriji. Pa i nakon oslobađanja i posljednjih gradova pod ISIL-om, trebat će još godine kako bi se uklonile mine u nevjerojatnim količinama, što će koštati i ljudskih života i milijuna i milijuna dolara. ISIL više nije ovisan o malim, tajnim i visoko osposobljenim skupinama proizvođača bombi. U dvije godine okupacije teritorija razvili su mrežu tvornica u kojima eksplozivne naprave za njih rade ropski radnici. Primjerice, kad su u regiji Sinjar ISIL-ovci zarobili 5000 Jezida, dok su žene otjerali u seksualno roblje, mnoge mlade ljude, pa i djecu, natjerali su na proizvodnju eksplozivnih sredstava. Kurdski obavještajci vjeruju da ISIL danas ima dvije razine proizvođača mina; prvu koju čine stručnjaci bivši vojni zapovjednici ili strani džihadisti, te drugu u koju spadaju civili koji su na ovaj ili onaj način stupili u ISIL.

Mosul ISIL gubi posljednje i najbitnije uporište u Iraku

A to onda znači da osposobljeni proizvođači bombi više nsu elitne mete visoke vrijednosti. Njihove tvornice su, pretpostavlja se, mobilne jer niti kurdske niti iračke snage nisu otkrile još nijednu takve veličine kakve bi morale postojati. A njihove mine su nešto sasvim novo. One često imaju električne kabele do detonatora i, kada ga se presječe, čime bi se klasična mina onesposobila, ovo dovodi do eksplozije i pogibije deminera. Nadalje, dok drugi uređaji reagiraju na pritisak, ovi ISIL-ovi često reagiraju na povlačenje, što demineri običavaju raditi. Tako da Mosul više nije samo pitanje oslobađanja grada, nego i nastojanje da se grad nakon oslobođenja učini sigurnim za život u njemu.