Apsurdna betonska simfonija. Rugobica na istoku grada. U kasnijoj, zločestijoj fazi i "dotrajala štala". Tako je pokojni Tomislav Židak, legendarni sportski novinar, nazivao postojeći maksimirski stadion na koji je dolazio desetljećima. Uvijek na isto mjesto u novinarskoj loži, osim kad bi ga neki nadobudni, novi redar na vratima pitao akreditaciju, koju je tko zna kad izgubio, pa bi se iz inata okrenuo i Dinamo gledao uz gemišt, iz starog Domagoja. Tamo, u restoranu kojeg više nema, visile su uspomene. Crno bijele, uokvirene fotke. Cico, Mlinka. To je bio Židakov svijet i nikakav Mamić pa čak niti Luka Modrić nisu to mogli poremetiti. Eventualno mali Cico, Niko Kranjčar, na njega je bio slab. U starom Domagoju kao konobar radio je Stankec, duhoviti navijač splitskog Hajduka i vječna Židakova inspiracija. Kako se taj samo napatio... 

Da je Židak živ, ta brutalistička mega-kutija protiv koje je - prema anketama - oko 90 posto navijača, bila bi neiscrpan izvor inspiracije jednog od najduhovitijih dinamovaca ikad. Danima, mjesecima, kasno navečer i u rana maksimirska jutra, uz prvu kavu pljuštale bi židakovske metafore, brutalne opaske i ni sam Zvone Boban ne bi bio pošteđen sprdnje iz najboljeg pera koje je Maksimir vidio. Zaista, što bi o novom stadionu rekao pokojni velikan hrvatskog novinarstva, dugogodišnji novinar Sportskih novosti pa kolumnist Jutarnjeg lista Tomislav Židak?

Nećemo nikad doznati, ali možemo primjerice pitati Chat Gpt - ajde baš da vidimo koliko je prokleti stroj pametan? Možemo li dobiti nekoliko odgovora u Židakovu stilu. Koliko je dobar taj AI? Može li imitirati Židakovo pero? Pitati ga što bi pokojni Židak o svemu napisao, možda je bogohuljenje i grijeh, ali prejaka je zelja nas koji smo ga poštovali i za njim žalimo da se to zapitamo. Pitanje broj jedan... 

1. Koji se vrag događa s Maksimirom?

Maksimir je već desetljećima stadion budućnosti, samo što ta budućnost nikako da stigne. Ruši se, gradi, crta se, obećava. Svaka vlast dobije svoj Maksimir na papiru, a Dinamo i publika i dalje gledaju isti beton. Ukratko - događa se Zagreb.

2. Je li Boban oduvijek tako tvrdoglav? 

Boban nije tvrdoglav. On samo vrlo dugo ostaje pri mišljenju da je u pravu. Još od igračke karijere znao je krenuti glavom tamo gdje bi drugi prvo provjerili ima li kopačke. Možda i "živog zida". To mu je donosilo i veličinu i probleme. Kod njega kompromis često izgleda kao poraz.

3. Kako vam se sviđa novi stadion?

Sviđa mi se koliko i maketa torte. Lijepo izgleda, samo još ne znamo je li jestiva. Novi Maksimir ima linije, ambiciju i platformu za političke govore. Sad još fali sitnica - sagraditi ga. U Zagrebu je baš taj dio projekta tradicionalno najkompliciraniji.

4. Je li vam ishod natječaja sumnjiv?

Sumnja je u Zagrebu građevinski materijal, ima je više nego betona. Ali bez dokaza ne bih od natječaja radio kriminalistički roman. Rezultat može biti čudan, nepopularan ili nelogičan - to još nije isto što i namješten. Makar su obrve napaćenog dinamovca dignute do krova zapadne tribine.

5. Što mislite o Tomaševiću? 

Tomašević je čovjek koji i kad zabije gol prvo traži zapisnik o javnoj nabavi. Izgleda kao "by the book" tip koji bi i Dinamov kontranapad zaustavio da provjeri je li provedena studija utjecaja na okoliš. Ima energiju profesora s naočalama koji je slučajno postao gradonačelnik, a Zagreb mu je divlji razred koji nikako da utiša. Bandić je gradom vladao "iz lakta", zvao sam ga obećanović, a TT bi htio iz excela. Boban kaže da je pravi dinamovac? Hm... 

6. Što mislite o pobjedničkom nacrtu Talijana?

Talijani su nacrtali stadion kao dobar sako. Elegantan, čist i bez suvišnih volana. Problem je što Zagreb ima dugu tradiciju da od lijepog nacrta napravi ružnu anegdotu. Ova bi mogla biti baš jako grda. 

7. Hoće li Dinamo uspjeti? Hoće li napokon dobitit novi dom? 

Nakon Heerenveena sam napisao: "Možda se to zove sudbina, možda prokletstvo, ali Dinamo je definitivno na nečijoj crnoj listi! Čijoj? Možda Božjoj, možda vražjoj, možda je to urota "nečistih sila", ali taj klub nema niti miligram sreće." To vrijedi i za stadion. Sve je u ovom gradu vječno, ili bolje rečeno doživotno, pa i prokletstva, napisao sam jednom. 

8. Što znači poruka BBB-a? Ne žele ovakav stadion, je li i Boban u opasnosti?

Ti dečki nikad ne šalju razglednice, nego upozorenja. Poruka je jasna - stadion nije samo beton nego identitet svakog dinamovca, a oni ne žele da im crtaju 'Plavi propuh'. Boban nije u opasnosti dok sluša tribinu. Problem bi nastao ako prestane. 

9. Kako vam se čini Bobanov Dinamo? Kovačević? 

S onoga svijeta Dinamo izgleda isto kao i odozgo s vrha zapada. Velik, nervozan i ponekad uvjeren da mora biti prvak prije nego što lopta krene s centra. Puno važnije za klub je da tribine nisu prazne. Jednom sam u doba Mamića napisao: "U Maksimiru se na utakmici čuje kako raste trava." Nepodnošljiva tišina. A Kovačević... Dinamo trenere ne troši. On ih melje.

10. Kakav Dinamo očekujete u derbiju s Hajdukom?

Poljud je nepredvidiv. Tamo i najbolji plan nakon prvog zvižduka dobije temperaturu. Pričekajmo utakmicu. 

* uz korištenje AI-ja