Oružani sukobi izbili su između Tajlanda i Kambodže u četvrtak rano ujutro, izvijestile su vojske obiju zemalja, pritom tvrdeći da je prve metke ispalila ona druga strana. Tajlandska vojska u svojoj izjavi navodi da su oružane snage susjedne Kambodže otvorile vatru na sporno granično područje u blizini hrama Ta Moan Thom, oko 360 kilometara od glavnog grada Bangkoka. Prije nego što su poslani vojnici s teškim naoružanjem, teritorij je preletio nadzorni dron, dodaje se u izjavi.

U razmjeni vatre dva su tajlandska vojnika ranjena, a Kambodža koristi raketne bacače, rekao je glasnogvornik vojske. S druge strane, glasnogovornik kambodžanskog ministra obrane odgovara da su tajlandske trupe izvele upad, na što su njihove snage odgovorile u samoobrani. Duž istočnog dijela granice između dviju država ostalo je mnoštvo nagaznih mina iz građanskog rata u Kambodži prije nekoliko desetljeća. Prema procjenama skupina za razminiranje, broji ih se u milijunima. Premijer Tajlanda Phumtham Wechayachai izjavio je daje situacij vrlo delikatna. ‘‘Moramo biti oprezni. Poštovat ćemo međunarodno pravo‘‘. Više od stoljeća Tajland i Kambodža osporavaju jedna drugoj suverenitet na više točaka duž 817 kilometara duge kopnene granice, što je 2011.godine dovelo do sedmodnevnog oružanog sukoba.

Francuska granica

Dvije države vode teritorijalne sporove zbog granice od 817 kilometara, a koju prvi put kartirala Francuska 1907. godine, kada je Kambodža bila njezina kolonija. Ta karta, koju je Tajland kasnije osporavao, temeljila se na sporazumu da će granica biti određena duž prirodne razdjelnice voda između dviju zemalja. Hinduistički hram iz 11. stoljeća, nazvan Preah Vihear, ili Khao Phra Viharn u Tajlandu, bio je središte spora desetljećima, pri čemu su i Bangkok i Phnom Penh polagali povijesno vlasništvo nad njim. Međunarodni sud pravde dodijelio je hram Kambodži 1962. godine, ali je Tajland nastavio tvrditi da ima pravo na okolno zemljište. Napetost se povećala 2008. godine, nakon što je Kambodža pokušala uvrstiti hram Preah Vihear na UNESCO-v popis svjetske baštine, što je dovelo do sukoba u idućih nekoliko godina i najmanje dvanaest smrtnih slučajeva, uključujući tjednu razmjenu artiljerijske vatre 2011.

Energenti 

Unatoč povijesnom rivalstvu, trenutačne vlade Tajlanda i Kambodže imaju tople odnose, dijelom zbog bliskih veza između njihovih utjecajnih bivših vođa, tajlandskog Thaksina Shinawatre i kambodžanskog Hun Sena, čija su kći i sin sada premijeri svojih zemalja. Thaksin Shinawatra i Hun Sen i dalje su aktivni u politici. No nacionalistički osjećaji porasli su u Tajlandu nakon što su konzervativci prošle godine doveli u pitanje plan vlade da pregovara s Kambodžom o zajedničkom istraživanju energetskih resursa u nemarkiranim pomorskim područjima, upozoravajući da bi takav potez mogao dovesti do gubitka otoka Koh Kood u Tajlandskom zaljevu. Napetosti su porasle i u veljači, kada je grupa Kambodžana, u pratnji vojnika, pjevala svoju himnu u još jednom drevnom hinduističkom hramu koji obje zemlje smatraju svojim, Ta Moan Thomu, prije nego što su ih zaustavili tajlandski vojnici.

Preah Vihear

Drevni hinduistički hram koji je izgradilo Kmersko Carstvo, smješten je na vrhu litice visoke 525 metara u planinama Dângrêk, u provinciji Preah Vihear u Kambodži. Kao jedno od ključnih duhovnih središta carstva, hram Preah Vihear bio je podupiran i preuređivan od strane više uzastopnih kraljeva, zbog čega sadrži elemente različitih arhitektonskih stilova. Za razliku od većine kmerskih hramova koji su građeni u pravokutnom tlocrtu s orijentacijom prema istoku, ovaj hram je izgrađen duž sjever–jug osi, što je vrlo neuobičajeno.

Hram je dao ime provinciji Preah Vihear, u kojoj se i nalazi.Godine 1962., nakon dugotrajnog spora između Kambodže i Tajlanda oko vlasništva nad hramom, Međunarodni sud pravde u Haagu presudio je da se hram nalazi unutar teritorija Kambodže. Dana 7. srpnja 2008., Preah Vihear je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine, što je ponovno dovelo do napetosti između Kambodže i Tajlanda. Spor je konačno riješen u korist Kambodže novom presudom ICJ-a iz 2011. godine. Hram je izgrađen na vrhu Poy Tadi, strme litice u planinskom lancu Dângrêk, koji čini prirodnu granicu između Kambodže i Tajlanda. Kambodža navodi da se nalazi u selu Svay Chrum, komuna Kan Tout, u okrugu Choam Khsant u provinciji Preah Vihear. Udaljen je 140 km od Angkor Wata i 418 km od Phnom Penha.

Tajland ga, s druge strane, navodi kao da se nalazi u selu Bhumsrol, u poddistriktu Bueng Malu (danas spojenom s poddistriktom Sao Thong Chai), u okrugu Kantharalak provincije Sisaket. Od grada Sisaketa, središta provincije, hram je udaljen 110 km. Godine 1962., Međunarodni sud pravde (ICJ) presudio je da samo građevina hrama pripada Kambodži, dok je najizravniji pristup vodio iz Tajlanda. No, od 2015. godine jedini pristup hramu je iz Kambodže.

Kompleks se proteže duž 800 metara okrenut prema ravnicama na sjeveru, od kojih ga odvaja međunarodna granica. Sastoji se od procesijskog puta i stepenica koje se uzdižu prema svetištu, smještenom na vrhu litice na južnom kraju kompleksa (oko 120 metara iznad sjevernog kraja kompleksa, 525 metara iznad kambodžanske ravnice i 625 metara nadmorske visine).

Iako se ova građevina znatno razlikuje od "hramskih planina" pronađenih u Angkoru, ima istu simboličku funkciju – predstavlja stiliziranu verziju planine Meru, središnjeg svetog brda hinduističke kozmologije.

Put prema svetištu obilježen je s pet gopura (ulaznih tornjeva), koji su tradicionalno numerirani od svetišta prema van, tako da je peta gopura prva koju posjetitelji susretnu. Svaka gopura prethodi dvorištu i do nje vodi niz stepenica, čime se naglašava promjena visine. Gopure također zaklanjaju pogled na ostatak kompleksa, tako da nijedan dio hrama nije vidljiv u cijelosti s bilo koje točke, što dodatno pojačava osjećaj svetosti i otkrivanja kroz prolaz.

Peta gopura, građena u stilu Koh Kera, još uvijek pokazuje tragove crvene boje kojom je nekada bila ukrašena, iako je njezin pločasti krov nestao. Četvrta gopura, iz kasnijeg Khleang/Baphuon razdoblja, na svojem južnom vanjskom zabatu sadrži jedno od najvećih umjetničkih djela hrama Preah Vihear (prema Freemanu, str. 162): prikaz Mućenja oceana mlijeka (Churning of the Sea of Milk), poznatog hinduističkog mita. Treća gopura je najveća i sa svake strane ima po jednu dvoranu. Do središnjeg svetišta dolazi se kroz dva uzastopna dvorišta, a u vanjskom dvorištu nalaze se dvije knjižnice.