Dok čitava Slovenija slavi rezultate arbitraže s Hrvatskom, vjerojatno jedini Slovenac koji ne slavi je Joško Joras. Poznat po dugogodišnjim provokacijama, grafitu "Tudi tukaj je Slovenija", slovenskoj zastavi i tvrdnjama da on zapravo živi na okupiranom slovenskom teritoriju, Jorasu je sada francuski arbitar Gilbert Guillaume jasno i glasno rekao da živi u Hrvatskoj.

"Ja nemam kuću u Plovaniji, moja kuća se nalazi u Sečovlju u Sloveniji. Sve zemljišne knjige su krivotvorene i to godinama pokušavam dokazati na sudu. Ne vidim problem u tome što sam na uređenoj fasadi ostavio stari grafit, 'tudi tukaj je Slovenija'. On sve govori. Ako od toga želite napraviti senzaciju, radite je. Imam loša iskustva s hrvatskim novinarima i ne želim vam više ništa govoriti, jer nešto što traje 20 godina ja vam ionako ne mogu pojasniti u dvije minute", ispričao je Joras prije desetak godina za 24sata.

U međuvremenu se ništa nije promijenilo pa je tako Joras nedavno odlučio da mu ni hrvatska voda nije dobra i odlučio je dovući slovenski vodovod do kuće. Prekogranična općina Piran mu je odobrila priključenje na slovenski vodovod, ali od hrvatske strane nije dobio takve dozvole pa su komunalni redari morali izići na teren u pratnji policije kako bi mu uručili novčanu kaznu zbog kopanja po lokalnoj cesti. "Svima je on nama poznata osoba, ali teško ga je dobiti, zbog čega moramo izaći na teren", ispričao je bujanski pročelnik za komunalije Elvis Glavičić.

Piranski zaljev Tajni transkripti Slovenaca: "Hrvatima treba uzeti more"

Osim što mu nije dobra hrvatska voda, nisu mu se svidjeli ni hrvatski zakoni i zbog toga nije htio izvaditi OIB. Zbog tako malog nedostatka, lokalne vlasti nisu ga uspijevale ovršiti, iako nije platio brdo kazni. Kako je moguće da jedan čovjek tako dugo izbjegava bilo kakvu kaznu, teško je za pojmiti, ali još teže je objasniti.

Istim traktorčićem kojim je nedavno kopao kanal do Slovenije, prije nekoliko godina odlučio je maknuti rubnike s hrvatske ceste zato što su "priječili prolaz do njegove kuće i oštećivali njegove automobile". Hrvatski policajci bili su prisiljeni formirati živi zid kako bi spriječili "deložaciju" rubnika. "U skladu s dozvolom direkcije za ceste danas sam želio to i učiniti, ali hrvatski su policajci pred mene postavili živi štit. To je velik problem jer znamo da su hrvatski policajci okupatori na slovenskoj zemlji", provocirao je Joras 2010. godine.

Godinama već Joras govori protiv Hrvatske i hrvatskih vlasti, kojima sada po svom pravu pripada, a sve se zaoštrilo kad je odlučio da mu se baš i ne da stalno prelaziti kroz granični prijelaz da bi došao do svoje kuće na "okupiranom slovenskom teritoriju". Odlučio je, ni manje ni više, nego izgraditi vlastiti put do domovine. Hrvatski policajci su blokirali makadamski put betonskim vazama za cvijeće, a Joras je tražio pomoć slovenskog pravosuđa.

Sudac Niko Falkner iz Pirana rekao je da Joras ima pravo maknuti vaze, ali policija mu nije to dopustila. Kad je pokušao autodizalicom iz Slovenije ukloniti vaze, slovenski policajci su rekli da nema odgovarajuću papirologiju što je samo potaknulo Joška na tiradu. Prema Jorasovom mišljenju, time je Slovenija jasno pokazala da cilj vlade "nije zaštita slovenskog teritorija već izbjegavanje incidenata na još neutvrđenoj graničnoj crti Slovenije i Hrvatske u tom području". Joras je te, 2006. godine, ustvrdio da se Slovenija služi jugoslavenskim metodama zastrašivanja ne dopuštajući slovenskim državljanima da ostvare svoja prava u "okupatorskoj državi", kako je nazvao Hrvatsku. Ako se nastavi takav odnos slovenskih vlasti, prijeti Joras, Slovenska pučka stranka, čiji je član, raspisat će referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju.

Prošlo je od toga, eto, već jedanaest godina, Hrvatska je u međuvremenu postala punopravna članica Europske unije i još jednom se potvrdila stara narodna poslovica da pas koji laje ne grize.

Međutim, njegove eskapade su imale i određenog uspjeha kada je dobio posebnu rampu za prelazak granice kojom je mogao zaobilaziti međugranični prijelaz. Naravno da mu to nije bilo dovoljno pa mu je smetao onaj rubnik s početka naše priče. Zbog jednog jedinog rubnika mora je intervenirati i tadašnji premijer Slovenije Borut Pahor. U telefonskom razgovoru s Jorasom ga je pokušavao smiriti, a čini se da mu je poklonio i previše pažnje zato što je Joško stalno zbog nečeg prigovarao i negodovao.

Granični spor Slovenska totalna pobjeda: Dobili zaljev i izlaz na more

Hrvatska i Slovenija desetljećima su imala dogovore o većini granice i izbjegavali su se incidenti, a samo je Joras stalno tražio neku novu dlaku u jajetu kako bi mogao prigovarati Slovencima da ne ne brinu za sve svoje državljane ili Hrvatima da su okupirali nečiji teritorij.

Za očekivati je da će Joras ostaviti svoj grafit i slovensku zastavu na kući i da će do smrti govoriti da je živio na okupiranom teritoriju kojeg se odrekla matična država. Don Quijote se borio protiv vjetrenjača, Joras se bori da njegovo zemljište postane slovensko. Priču Don Quijotea već znamo, a pred Jorasom je samo da nas iznenadi svojom predvidljivošću i odbijanjem prihvaćanja stvarnosti. Kada je sudac u četvrtak objavio kako  granica u Istri slijedi Dragonju i završava na sredini kanala sv. Odorika što bi trebalo značiti da istarski zaseoci Škodelin, Bužini i Mlini-Škrilje, kao i kuća Joška Jorasa ostaju u Hrvatskoj, naprasno je ustao iz svoje fotelje i otišao. Upravo u tome je sažeto Jorasovo biće. Sve dok Slovenija magično ne postane veća za nekoliko kvadratnih metara koji će uključivati njegovu kuću on neće biti zadovoljan.