Otkad se udala za Donalda Trumpa, prošlo je kroz moj dom mnogo novinara. Došli su iz Reutersa, Associated Pressa, Washington Posta, Daily Maila... Sve ih je zanimala priča o tome kako sam otkrio Melaniju Trump, govori danas 78-godišnji slovenski fotograf Stanislav Jerko.

Treća supruga američkog mulitimilijunaša i aktualnog predsjedničkog kandidata prvi je put stala pred kameru upravo Jerku, i to još davne 1987. godine, kad je imala 17 godina.

Dogodilo se to sasvim slučajno. U Ljubljani se održavala “Januarska revija”, na kojoj su slovenski tekstilci tradicionalno predstavljali nove kolekcije za proljetno-ljetnu sezonu.

"Budući da sam uvijek radio na toj reviji, izašao sam iz dvorane i na stepenicama zapazio djevojku oslonjenu o zid koja je nekoga čekala", priča Jerko koji se dobro sjeća Melanije.

"Bila je graciozna, tanka, visoka i elegantna, baš ono što se traži od fotomodela. Prišao sam joj te rekao da sam profesionalni fotograf i da tražim modele za fotografiranje. Isprva me je sumnjičavo gledala, no vidjela je da nosim fotoopremu i da nisam neki prevarant pa smo razmijenili brojeve telefona i dogovorili se za termin u mojem fotostudiju. Došla je u dogovoreno vrijeme pa smo napravili set fotografija, ali sam znao da ćemo morati ponoviti zato što je prvi put donijela svoju odjeću i bila je pomalo nesigurna jer je imala tremu", kaže slovenski fotograf.

Na tim prvim fotografijama Melanija je nosila traperice i tenisice, a Jerku je, kaže, bilo važno da snimi tzv. informativne fotografije – portret, profil te nekoliko s podignutom i raspuštenom kosom. 

Odmah joj je rekao kako bi volio ponoviti snimanje i da će idući put nositi odjeću s modne revije. Pristala je i ponovili su snimanje nakon desetak dana.

Tada je već bila mnogo ležernija i, još dok se šminkala, pitala me kakve bi želio fotografije i što očekuje od nje. Bila je vrlo profesionalna i shvatio je da želi postati profesionalni fotomodel, kaže Jerko, koji joj je prvi dao korisne savjete ako želi ući u svijet mode. 

Iz ta dva probna snimanja nastao je prvi Melanijin modni book, a te su crno-bijele fotografije, kad se dvadesetak godina kasnije udala za Trumpa, obišle svijet.

Iz svoje bilježnice koju i danas čuva u ladici radnog stola, Stanislav Jerko pokazao je i mjere koje je tad imala Melanija:

"U ovu bilježnicu upisivao sam imena i sve podatke o svim djevojkama koje su ikad stale pred moj objektiv. Tako sam na jednom mjestu imao sve podatke koji su mi trebali kad bih snimao kolekcije za razne slovenske tvrtke", prisjeća se Jerko, koji je već početkom 60-ih počeo raditi kao modni fotograf. 

Iako ga je zapravo zanimala elektrotehnika, otac ga je, kao fotograf amater, još u djetinjstvu zainteresirao za fotografiju. Imao je stari Volklander s mijehom i sam je razvijao fotografije, pa je Stanislav počeo fotografirati već u srednjoj školi. 

Među prvima su bile kolegice iz razreda – nekoć poznata slovenska pjevačica Marijana Deržaj, a zatim i Beti Jurkovi, a kasnije i Majda Sepe, za čije ih je ploče često portretirao.

"Došao sam do apsolventa na fakultetu, rano mi je umrla mama, a otac u vrijeme studija, pa sam morao početi nešto raditi da bih se uzdržavao. Odnio sam prve fotografije u novine i odmah su me zaposlili. Sjećam se da sam prve modne fotografije radio tako da bih metrom mjerio udaljenost do modela jer nisam imao mogućnost fokusiranja na aparatu. A kad sam počeo raditi za Maneken, kako se zvao modni časopis, od honorara sam izdvajao novac sve dok nisam sakupio za prvi Rolleiflex. Za taj novac mogao se u ono vrijeme kupiti novi BMW", govori smijući se, Stanislav Jerko. 

Proslavile su ga fotografije šešira koje je u to vrijeme izrađivala ljubljanska dizajnerica Alja Košak:

Baš je bila napravila novu kolekciju koju je fotografiralo nekoliko fotografa, no od svih najviše su joj se svidjele moje fotografije. A ona je u to vrijeme radila šešire koje su nosile i Jovanka Broz i egleska kraljica Elizabeta, kraljica majka. Sjećam se i da je Jovanka dolazila u Ljubljanu u Aljin studio birati šešire, no nama fotografima tad je bio zabranjen ulazak.

Nakon toga, kako kaže, počeli su ga zvati iz brojnih tada uspješnih slovenskih tvrtki koje su proizvodile odjeću, cipele i torbe. U vrijeme Jugoslavije Slovenci su predvodili tekstilnu industriju, a bili su i među kvalitetnijim proizvođačima kožnate galanterije.

"Od 60-ih pa sve do raspada Jugoslavije imao sam jako puno posla. Osim za novine, radio sam za tvrtke poput Rašice, Almire, Angore, Elkroja, Topera, Jutranjke, Beti, Lisce...", prisjeća se sa sjetom Stanislav Jerko.

Većina njih već odavno ne postoji, ali su ostali deseci tisuća fotografija u njegovoj arhivi koje svjedoče o slavnim danima slovenske modne scene. 

Manji dio njih pokazao je na nedavnoj samostalnoj izložbi u Cankarjevu domu u Ljubljani. Pred njegovim fotoaparatom smjenjivale su se ljepotice poput Nine Gazibare (64), slovenske Miss 1972., koja se, unatoč tituli, nikad nije odrekla svog zvanja - odgojiteljice u dječjem vrtiću, zatim Irene Uhl, danas pokojne Nuše Marović, ali i nešto mlađe Bernarde Marovt (55), koja ga je nedavno i posjetila.

"S mnogima sam ostao u kontaktu i povremeno se čujem i vidim. Evo, primjerice Nina Gazibara je nedavno došla na otvorenje moje izložbe. I danas se vide njezine lijepe crte lica, a godine nisu utjecale ni na ljepotu Nuše Marović", kaže Stane Jerkov, koji je poznatu hrvatsku ljepoticu fotografirao nekoliko puta i koji kaže da je Nuša doista bila posebna.

Bernardu Marovt snimao je odmah nakon što je postala Miss Jugoslavije. Poznata Mariborka stala je pred njegov objektiv 1980. godine kao 19-godišnja djevojka:

"Evo, tu imam zapisano da je tad bila visoka 175 cm i imala je 57 kilograma, a mjere su joj bile 81-61-91. Koliko znam, kasnije je još i narasla za nekoliko centimetara", pokazuje Jerko, u čijoj je bilježnici nekoliko stranica dalje, upisano i ime Melanije Knavs, odnosno Knauss, kako se preimenovala kad se odselila u inozemstvo i počela karijeru u Milanu.

"Znate, pred mojim je fotoaparatom prošlo mnogo modela, ali samo rijetke su imale ‘ono nešto’. Samo rijetke djevojke su imale tu energiju koju su znale prenijeti na fotografiju. Nije dovoljna samo ljepota. No poput već spomenutih modela, i Melanija je bila talentirana i vrlo je brzo učila. U početku je bila ukočena, ali je brzo usvojila pravila manekenskog posla i ponašanja pred kamerama. Stoga me ne čudi da je uspjela", kaže Jerko.

Na pitanje je li ostao s njom u kontaktu, kaže da nije, ali da mu je bilo drago kad je u jednom razgovoru za novine pročitao da ga se Melanija sjeća jer je izjavila da je upravo njemu zahvalna za početak svoje karijere. 

Kako kaže, posljednji put ju je vidio prije nekoliko dana na televiziji:

"Gledam je posljednjih tjedana i vidim da se dosta promijenila. Budući da živi u Americi, primjećujem da se podvrgnula nekim estetskim zahvatima, jer tamo svi moraju biti ‘lijepi’, smije se Jerko i nastavlja:

"Drago mi je da nije u tome pretjerala, a također vidim da dosta vježba i da ima odličnu liniju jer to nijedan kirurg ne može popraviti ako se čovjek ne bavi nekom aktivnošću. No primijetio sam još nešto, što mi je prilično žao. Kad je u kadru s mužem, Melanija se stalno drži drugog plana i nekako djeluje otuđeno i ozbiljno. Mislim da bi je ljudi iz protokola trebali upozoriti da to nije dobro. Buduća prva dama je vrlo važna za opći dojam kandidata i može pridonijeti njegovu imidžu. Trebali bi joj savjetovati da stoji bliže njemu i da se više smije te da djeluje sigurnije i ležernije", smatra iskusni fotograf, koji se i sjeća upravo takve Melanije.